Djecimetar
Što se mene baš lično tiče,
manite me dosadne priče
da su sva djeca kao ja dobra!
Evo, na primjer, jedna kobra
u mom susjedstvu živi li živi.
U svojoj životnoj perspektivi
mogla bi postati čak i ala,
iako veličinom vrlo je mala.
Svako me jutro krvnički štipne,
ili me mune ili me pipne.
A ja ko svako dobro dijete
kojemu manji od njega prijete
ne zucnem riječi baš nijedne…
Nego, kad mi na živce sjedne,
ja trpim, trpim sve do bola,
onda… Zaletim se, pa preko stola
u tu kezavu kobrastu njušku
usmjerim jednu poštenu ćušku!
Sad, eto, prosudite i vi sami:
ja stalno popuštam jednoj dami
što svaki dan mi radi o glavi.
Zar nisam, dakle, džentlmen pravi?
Zar nisam zlatno, mirno dijete
koje ne uzvraća kada mu prijete?
Do srca svoga, do srži same
dobar sam kao dijete s reklame!