Ostojić: Priča o spavanju

in memoriam: Ljubica Cica Ostojić (1947-2021)

U nekom lijepom Gradu, u kući usred vrta, živi djevojčica Ariel. S Mamom, Tatom, Bakom i Djedom. Žive tu i drveće, cvijeće, mravi, igračke, susjedi, mace, ptice, Mjesec, zvijezde, kiše i toliko toga još.

Ali, ovo je Priča o spavanju:

Dakle, kasna je večer, poslije večere. Baka nikako neće spavati. Već je dva puta išla piškiti, sto puta traži vode, žedna je…

– Čuj, Bako, baš si me danas umorila! Što opet hoćeš?!

– Pričaj mi priču, molim teee… – cmizdrila je Baka. Ariel se nije dala moliti:

– Sad ćemo onu o Mišu. Bio jednom jedan…

– Joooj! Neee! Ne volim miševe! Strah me miševa! – vikala je Baka.

– Pa, Bako, gledaš li ti uopće crtiće? Tko ne voli miševe? Ali neka ti bude. Onu ćemo o jednoj dobroj i jednoj zločastoj djevojčici koje…

I pričala je sve dok Baka nije mirno i čvrsto zaspala. Onda je u dnevnoj sobi našla Djeda kako gleda na televiziji neki film s pucanjem, automobilima i zlim čikama.

– Odmah na spavanje, jesi li čuo! – podviknula je.

– Još malčice, mooolim te…

– Ništa molim te! Danas si bio zločest! Pušio si smrdljive cigarete, je l’ tako ili nije? Pa mi nisi htio s gornje police dohvatiti čokoladu! Pa si zakasnio po mene u Vrtić? Na spavanje ili ćeš u kaznu!!!

Djed je otišao na spavanje uz jedno fino pa-pa. Pa ko ne bi otišao i pokrio ga i poljubio za laku noć?

I taman je Ariel odahnula, nalila kavu i pronašla svoju omiljenu TV-seriju, kad Mama i Tata. Fino odjeveni, veseli, raspričani…

– Vas dvoje, odmah u krevet! Oprati zubiće. Piškiti. Obući pidžamice, jasno? Poljubac i pa-pa!

I oni (baš čudno) odoše poslušno na spavanje.

Baš su ovi odrasli naporni. Sad će se Ariel napokon odmoriti i gledati televiziju…

I nekako, ne zna se kako, Ariel se našla u svojoj postelji. Čudno, odista. Kako je lijepo biti samo djevojčica i ne brinuti o spavanju odraslih. Super!

Ariel je zijevnula. Okrenula se na drugu stranu. Pokrila otkrivenu guzu.

Fino se smjestila na svoj omiljeni jastuk prepun priča i snova.

Zagrlila čvrsto svog Medvjedića.

I slatko zaspala u neke zaigrane i osunčane snove… Pa-pa svima…

Djecimetar

Slon nevaljalac
Životni problemi…
Cvijeće i pčele
Uspavanka
Domovina i država
Ruka ruku neka mije
Muke jednog tinejdžera
Ježeva kućica
Strašan lav
Mala i velika slova
Male i velike životinje
Mala i velika ljudska bića
Male i velike stvari
Priroda i društvo
Selo i grad
Dan i noć
Glup i pametan
Država i domovina
Bolest i zdravlje
Priča o dobrom dječaku
Prehlađena pjesma
Vjetrov prijatelj
Rujan
Kako živi Antuntun
Neke stvari
Listopad
Vitez od banana
Glineni zoo
Tužna pesma
Zmaj: Srda
Ćopić: Pite
Zvrko: Studeni
Evanđelje po Emi
Duraković: Carev slavuj
Nash: Ustajem sad i idem
Petrović: Ah, kako je dosadno!
Zvrko: Prosinac
Zvrko: Siječanj
Isak: Telefon
Aleksić: Džin i sin
Duraković: Palčica
Kišević: Moja mama
Diklić: Plavi kit
Mladenović: Moda, po Uljezu
Duraković: Ja sam drugačija
Veličković: Plastelinci
Petrović: Od trnja do zvezda
Moj deda o pronalazaču bicikla
Begagić: 2stih o 2nošcima
Šarić: Drvo
Fleming: Puna kuća
Stark: Potpis
Kišević: Suha pjesma
Ugrešić: Tramvajska posla
Ivanković: Vegetarijanac
Zenft: Tetka Meri
Bekrić: Jednom, jedan
Milošević: Šumor šuma
Saroyan: Tata, ti si lud
Tešin: Luka kaže
Veličković: Car bumbar
Mravak: Strah
Ivanković: Zauzimam pozu
Antić: Golišava pesma
Zmaj: Patak i žabe
Stanisavljević: Mali pas
Iličić: Tetka žaba
Mladenović: Užasna buka