Zaboravno Sarajevo
Razlika između osvajača i osvojenog, ne samo u vojnom, nego općenito u civilizacijskom pogledu, oduvijek je bila presudna za ishod sukoba. Prednosti Austro-Ugarske nad osmanskim vilajetom Bosnom, 1878. g. bile su ogromne. No, ulazak carske i kraljevske vojske u Bosnu, ne bijaše u operetnom duhu i maniru. Bila je to kratkotrajna i surova povijesna epizoda.
Okupacioni korpus su pratili brojni stručnjaci za gradnje, pregradnje… i rušenja; organizatori budućeg, do perverzije razvijenog birokratskog sistema; procjenitelji plijena (šume, rudnici, poljoprivreda, stočarstvo, ljudski resursi, etc), uz njih gramzljivi poduzetnici, nadajući se (opravdano) povoljnim koncesijama i kreditima, konačno planeri preobrazbe jedne periferne osmanske provincije u sastavnicu velike srednjoevropske monarhije, u kojoj je, bezmalo, sve bilo propisano i sankcionisano.
Taj veliki civilizacijski import, pratili su, također, brojni likovni umjetnici, u rasponu od nevještih crtača-amatera, do najuglednijih akademskih slikara (František Bohumil Zveřina; Theodor Breidwiser; Hermanna von Paar; Gyula Háry; Theodor Valerio; Edmond-Emile Gotorbe; Antal Keresztesi; Jurij Šubic, te zagonetni J. J. Kirchner, čiji inicijali do danas nisu odgonetnuti…).
Dragocjene vedute Sarajeva ostavio je k. und k. rezervni oficir, Richard Assmann. Vrijednost njegovih amaterskih akvarela leži u prvom redu u dokumentarnim detaljima. U fondu Muzeja Sarajeva, pohranjena je serija Assmannovih prikaza Miljacke i njenih mostova, te Ali-pašine i Ajas-pašine mahale. Assmann je ostavio vjeran prikaz izgleda dijelova Sarajeva osamdesetih godina 19. stoljeća… vjeran gotovo, kao fotografski snimci.
Na ovom Assmannovom akvarelu vidljivo je, da u to vrijeme tramvaj ne ide dalje od Latinske ćuprije, da je između dva najpoznatija stara sarajevska mosta niz kuća nalik na sojenice, da je Careva ćuprija još zdrava čitava, da Latinska nema više originalni korkaluk (kamenu ogradu), nego sasvim neprikladnu željeznu ogradu… Na lijevoj strani Miljacke, osim dominantne Careve džamije, vidljiva je i takozvana Dubrovačka kuća, u kojoj je sada smješteno društvo „Merhamet“.
Assmann je „zamrznuo“ vrijeme u kojem je Koševski potok tekao otvorenim tokom ispod male kamene ćuprije, pa pored Ali-pašine džamije do ušća u Miljacku na Skenderiji.
Zaludno je žaliti za ovom idiličnom slikom, koračajući betonskim i asfaltnim kovčegom Ali-pašine ulice, u kojem je sada skriven Koševski potok, dakako, preobražen u kanalizacioni odvod. Na, uglavnom, nenaseljenim padinama Trebevića, vidljiva je Hadži-Turhanova džamija na Soukbunaru, a južno od Ali-pašine džamije vidi se munara džamije Mustaj-bega Skenderpašića, koje više nema.
Assmann je naslikao ovaj akvarel u vrijeme, kada je na ovom dijelu trga, nespretno imenovanog kao Trg oslobođenja-Alije Izetbegovića, još bilo malo groblje. Ovaj dio Sarajeva, bio je poznat kao Ajas-pašina mahala, po Ajas-pašinoj džamiji, koja je stajala na mjestu sadašnjeg hotela „Central“. Prostorom je dominirala tada, a dominira i sada pravoslavna Saborna crkva.
U desnom uglu akvarela je dio malog mezarja, koje je stajalo na mjestu sadašnjeg parkinga ispred Doma armije. U tom groblju bilo je, između ostalih, ukopano i nekoliko članova porodice Žiga.
Povijesni kuriozum je, da su „našem“ Richardu Assmannu savremenicima bila još dvojica imenjaka i prezimenjaka: Richard Assmann, glasoviti njemački meteorolog i također veoma poznat Richard Assmann, slikar i grafičar. Ovaj posljednji, bio je ratni ilustrator lajpciškog Illustrirte Zeitunga (tada su pisali Illustrirte, a ne Illustrierte).
Sa istočnog fronta, sa Karpata taj Assmann je poslao svome listu jedan izuzetno zanimljiv crtež. Na austrougarskom odbrambenom položaju kraj rovova i zemunica, jedan kaplar aranžira cvijeće u vazi. Lik neodoljivo podsjeća na jednu važnu povijesnu figuru… Tim prije, što je osoba bila tada upravo na frontu u Karpatima, ali, prema crtežu, pažnju nije usredsredio na neprijatelja, nego na vazu sa cvijećem…
Cvijetni aranžmani à la Mareschal…
Osim slutnje i nesputane imaginacije, za ovo nemam čvrstih dokaza… Oslanjam se na stihove o ljubičici bijeloj.