Žujo: Zabraniti odmah…

/stilska vježba za pažljivije čitaoce/

Ima više jakih razloga za zabranu držanja krava u gradu. Osnovni je, da kravu nije moguće držati*. Ne samo pojedinac, nego ni nekoliko ljudi, nisu u stanju držati kravu. Ovo se posebno odnosi na goleme rasne krave, koje teže i po više stotina kilograma. Ostaje naučnom zagonetkom kako je moguće držati krave na selu. Prema pouzdanim vijestima iz ruralnih područja, tamo brojni ljudi drže krave… i to ne samo po jednu, nego dvije, tri… pa i stotinjak i više. Vlast nije, dakle, uspjela na selu učiniti ono što je učinila u gradu. Namjera vlasti je jasna i potpuno opravdana. Glavni motiv je zabraniti ono što je nemoguće. Ljudi su, po prirodi skloni da pokušavaju nemoguće, pa kad im to ne uspije, jer im per definitionem ne može uspjeti, oni pate. Vlast je zabranila nemoguće poduhvate ponajviše zbog patnje građana. Selo je još izvan kontrole. Seljaci su čudan svijet. Oni, eto, ne poštuju zabrane i sasvim na svoju ruku drže krave. Ta situacija nije do kraja razjašnjena:

Da li na svoju ruku ili na svojim rukama… Kako god bilo, nije lako shvatljivo. Ali, ako na svoju ruku ili na svojim rukama seljaci uporno drže krave (pa i više stotina njih), onda oni to čine i na svoju odgovornost. Njihove duševne patnje idu u kategoriju: Sam pao sam se ubio. Kad je to već pomenuto, valjalo bi i razjasniti. Naime i Sam pao sam se ubio, seljačka je izmišljotina. Ako je čovjek pao, nije samim tim samoubica… nije se ubio. Istina, kaže se Pao u borbiU borbi se često pada, ali se i ustaje. To dokazuje da svako ko padne u borbi ne mora biti mrtav. Ko je bio u bitkama, zna da čim zapuca, svi popadaju… kao, zalegnu. Kad se stvar smiri, oni poustaju. Preciznosti radi, ne ustanu baš svi. Tu se krije odgovor, zašto se smatra, da si mrtav, ako si pao u borbi.

I ovo da se odgovor krije, podvala je seoskih varalica. Gdje se odgovor krije i zašto se krije… Zašto se i pitanja ne kriju, nego čim ujutro progledaš, pitanja k'o termiti… sa svih strana. Kad bi se i pitanja krila, onda ne bi bilo potrebe za odgovorima. Poznato je iz bliže i dalje prošlosti, ali i sadašnjosti, da vlast voli zabraniti pitanja… doduše, samo neka. Bolje bi bilo zabraniti sva pitanja i odgovoriti tako na pitanje odgovora. Čovjek u gradu kaže počesto: U tom se grmu krije zec… ili U tom grmu leži zec… Ovu bi izreku, vlast morala odmah zabraniti kao i držanje krava, jer je nemoguće da se u bilo kojem gradskom grmu (i u gradu ima nešto malo grmlja po parkovima) krije ili leži zec, jer zečeva tamo nema. Dakle, u onome čega ponegdje u gradu i ima, krije se ono čega u gradu nikako nema. Na prvi pogled, težak problem. I na drugi i na svaki pogled, zapravo, nerješiv problem. Moguće ga je i ovako postaviti: Da li se, kako se i gdje se krije ili leži ono čega nema? Ako je rješenje, da ono čega nema, ne može ni da se krije, (jer ga nema), bespredmetno je pitati dalje: kako se krije i gdje se krije.

Ipak, pomenute seoske varalice (sada već pseudograđani) papagajski ponavljaju ono o grmu i zecu. Puno je ljudi u gradu, koji su bili i ljudi na selu. Prilikom preseljenja, ponijeli su u torbacima ili u sepetima gomilu seoskih i šumskih igračaka i punu glavu narodnih umotvorina.

Umotvorina je, logično, proizvod uma. No, svaki proizvod uma, ne mora biti uman. Više je bezumnih umotvorina. Bezumne umotvorine proizvodi opet um, koji je bezuman, jer je bez uma. Um bez uma je, ništa… Tužno.


*Nije se teško izgubiti u prostranstvima glagola držati

Nije dozvoljeno držati stoku u gradu.
Dok je profesor držao predavanje, neki studenti su drijemali.
Imajući na umu njegovu dob, izvrsno se drži.
Majstor je rekao, da će zakrpljena guma držati do prve radionice.
Držali su da je bio američki špijun.
Borci su držali položaj sve dok nisu ostali bez municije.
Kapetan pomoću kompasa i karte drži kurs broda.
Stajala je na obali i držala neki časopis u ruci.
Bili su pokunjeni, dok im je šef držao lekciju.
Njegov otac je držao malu gostionicu blizu Počitelja.
Držali su ga zatočenog negdje u Sibiru.
U Berlinu su ga držali pod prismotrom.
Dugo se držao za ogradu mosta, prije nego što je skočio u rijeku.

Držim, da je krajnje vrijeme za promjene.

Valerijan Žujo

Žujo: Mudri starci
Žujo: Plamen u Modroj sobi
Žujo: Čovječuljak
Žujo: Sarajlije
Žujo: Kriva ogledala…
Žujo: General i cvijet
Žujo: Homo kokuz i Homo hrsuz
Žujo: Grad
Žujo: Vino i voda
Žujo: Nadzornik genocida
Žujo: Stanje stvari
Žujo: Ko Zna Ko
Žujo: Pismo Ziji
Žujo: U kinu sjedi Edo…
Žujo: Hoće li biti rata!?
Žujo: Lajos Asztalos
Žujo: Rasim Sejdić
Žujo: Ignaz Linhart
Žujo: Drago Kuđić
Žujo: Pavle Mitrović
Žujo: Milan Mučibabić
Žujo: Rusmir Šahinpašić
Žujo: Jovo Mitričević
Žujo: Zagorodnjuk
Žujo: Nurija Palata