Žujo: Zaboravno Sarajevo

Relativno mladi grad Sarajevo (1462.), nema razvijenu i odnjegovanu kulturu sjećanja…ne zbog te mladosti, nego zbog povijesnih oluja koje su ga snašle, posebno onih u 20. stoljeću. Vlastitu prošlost, Grad ne vidi jasno i bistro, jer su mu još davno poturili šovinistički kaleidoskop i druge sprave i alatke, koje proizvode nacionalne šarene laže i opsjene. Kako koja društvena oluja pohara Šeher, on osvane izmijenjenog lica, pobrkanih prioriteta, opsjednut dječijom zabavom, risanja i brisanja… Istina, bilo je i ima ozbiljnih i institucionalnih i individualnih pokušaja izoštravanja slike historije grada, ali su oni počesto ostajali nedovršenim.

Važan, vrijedan i uspješan pokušaj unošenja reda u široke pejzaže sarajevske urbane memorije, donio je svojevremeno Miroslav Prstojević, knjigama: Zaboravljeno Sarajevo i Ranjeno Sarajevo. On je, s jedne strane faktografski precizno, a s druge opet, emotivno nedvosmisleno, predstavio naš jedinstveni grad u daljoj i u nedavnoj jezivoj prošlosti. Ovog autora i kulturnog borca, koji naše najbolje vrijednosti već dugo širi iz svoje knjižare u Beču, iz svog malog hrama znanja i dobre volje, zvanično Sarajevo je nekako smetnulo s uma… A, on je odavno zaslužio najviša gradska priznanja. U njegovom duhu i stilu, kandidujem seriju zapisa pod naslovom: Zaboravno Sarajevo, kao pokušaj oživljavanja sjećanja (dakako, produktivnog, a ne kurtoaznog) na desetine izuzetnih, a zaboravljenih Sarajlija. Ambicija ovih zapisa nije cjelovito predstavljanje tih zaboravljenih Sarajlija, nego bacanje malo svjetla na njih i njihovo djelovanje, s nadom da će neko uložiti trud i znanje i osvijetliti ih u potpunosti. Evo prvog…

Simon Georg Sina

U aprilu 1818. godine novine u Austriji i Ugarskoj, objavile su, da je carskom odlukom, Simon Georg Sina, veletrgovac, krupni zemljoposjednik i bankar, dobio nasljedno plemstvo, sa predikatom od Hodoša i Kizdie, za velike zasluge u razvoju austrijske i mađarske trgovine i bankarstva, te za organizovanje trgovine sa Osmanskim Carstvom, posebno trgovine pamukom u vrijeme takozvane kontinentalne blokade. Duh tog vremena, zamršene političke i ekonomske odnose, te sudbine pripadnika društvene elite i takozvanih običnih ljudi, osvijetlili su na umjetnički način, Ivo Andrić i Ćamil Sijarić u djelima Travnička hronika i Francuski pamuk. Sina Stariji, njegovi sinovi i unuci te ženidbenim vezama formiran savez nekoliko veoma uglednih i bogatih grčkih, austrijskih i francuskih porodica, predstavljali su, tokom 19. stoljeća u Austriji, Mađarskoj i na Balkanu, prvorazredan ekonomski i društveni faktor.

Trgovačka porodica Sina, porijeklom je iz Moskopolja (Moskopolisa), grada u jugoistočnoj Albaniji, dvadesetak kilometara udaljenog od Korče, poznatog kao Cincarski Jeruzalem. Sine su imali višestruku pripadnost, cincarsku, grčku, tursku, mađarsku i austrijsku… Trgovački talenat, smisao za organizaciju, snažna povezanost u porodici i zajednici, te vitalnost, glavne su odlike Cincara (Vlaha, Arumuna…), etnosa, čije porijeklo još nije sasvim razjašnjeno. Smatra se da su oni potomci rimskih legionara i kolonista i autohtonih balkanskih naroda, Tračana, Ilira, Dardanaca… a, njihov jezik, nastao je miješanjem latinskog sa govorima autohtonih balkanskih zajednica. Cincarski jezik danas, predstavlja mješavinu prvobitnog cincarskog i srpskog jezika. Poznate ličnosti cincarskog porijekla su slavni komediograf Branislav Nušić, političar, dr Lazar Paču, glumac, Taško Načić, pjevač, Toše Proeski, teniserka, Simona Halep…

Porodica Sina u trgovačkim i bankarskim poslovima oslanjala se na nekoliko povoljnih okolnosti. To je u prvom redu poznavanje nekoliko jezika (grčkog, turskog, mađarskog, njemačkog i, dakako, cincarskog…). Tragom trgovačkih interesa, preduzimljivi Cincari su se raselili po cijelom Balkanu, pa su, nema sumnje, poznavali i naš lijepi višeimeni jezik. Razumije se, Sine su bili poligloti na praktičnoj, a ne na akademskoj razini.

Najuspješniji među njima, kao baron Simon Georg Sina Mlađi, predstavljali su austrijsku i mađarsku elitu. Zbog svog golemog doprinosa razvoju trgovine i bankarstva, uređenju carine, razvoju željeznice u Carevini i svog nesebičnog dobrotvornog rada, Sine su stekli simpatije najšire javnosti i dobili najviša zvanična priznanja (plemićku titulu, ordenje, privilegije….). Simon Georg Sina Mlađi je velikom donacijom podržao osnivanje mađarske Akademije nauka i umjetnosti, Atinske akademije i opservatorije, nekoliko pravoslavnih crkava, pomagao je umjetničke ustanove i asocijacije, etc. On je najvećim dijelom finansirao izgradnju čuvenog Lančanog mosta (Széchenyi lánchíd) u Budimpešti, prvog stalnog mosta u tom gradu. Njegovo ime je upisano u osnovicu jugozapadnog stupa mosta. Velika je umješnost bila održavati tijesne veze i produktivnu saradnju i sa Grcima i sa Turcima i sa Mađarima i sa Austrijancima… Simon Georg Sina Mlađi bio je i grčki ambasador u Beču i direktor Austrijske nacionalne banke! Zbog podrške astronomskim institucijama, jedan krater na Mjesecu nazvan je njegovim imenom.

U našem pojedinačnom i kolektivnom sjećanju, uglavnom je zaturena činjenica da je rodonačelnik ove izuzetno uspješne i povijesno važne porodice, Simon Georg Sina Stariji, rođen u Sarajevu 1753. godine.

Valerijan Žujo

Žujo: Mudri starci
Žujo: Plamen u Modroj sobi
Žujo: Čovječuljak
Žujo: Sarajlije
Žujo: Kriva ogledala…
Žujo: General i cvijet
Žujo: Homo kokuz i Homo hrsuz
Žujo: Grad
Žujo: Vino i voda
Žujo: Nadzornik genocida
Žujo: Stanje stvari
Žujo: Ko Zna Ko
Žujo: Zabraniti odmah…
Žujo: Pismo Ziji
Žujo: U kinu sjedi Edo…
Žujo: Hoće li biti rata!?
Žujo: Lajos Asztalos
Žujo: Rasim Sejdić
Žujo: Ignaz Linhart