U vremenu kojim dominiraju fake news, laže se i izmišlja, svjesno, ciljano i bezobzirno.
Nije riječ samo o privatnim klevetama, insinuacijama i objedama s namjerom da se naškodi pojedincu ili grupi. Na djelu su i globalni lažovi, koji na dnevnoj osnovi siju po čovječanstvo opasne izmišljotine. Lagalo se, dakako, i prije, ali je to makar bilo zazorno i na hrđavu glasu. Masno lagati, čini se, sada je stvar prestiža.
Ali, lažne priče znaju pokrenuti stvarne nesreće.
Osim grubih, razornih, šire se i suptilne, šarmantne neistine.
Davno jednom, na nekom ovdašnjem skupu, jedan, koji je iz nedovoljno jasnih razloga važio za najpametnijeg u našoj maloj sredini, divanio je, kako su na Babića bašči, sjedjeli Isa-beg Ishaković, utemeljitelj Sarajeva i Gazi Husrev-beg najveći dobrotvor grada i seirili Šeher… Kada je prijatelj došapnuo Najpametnijem, da to nije moguće, jer, da se Gazi Husrev-beg nije bio ni rodio u Isa-begovo vrijeme, Najpametniji je kazao:
Šta oni znaju?
Jasno, lakoća laganja, obmanjivanja i varanja, oslanja se upravo na neznanje onih kojima se laže. Laže se djeci, da će dobiti neki čaroban poklon… a, neće. Laže se ženi, da se radilo do kasno u noć… a, nije, nego se bilo u kakvom zijanu. Djeca lažu učiteljima da ih boli glava i stomak… a ne boli, jednostavno, nisu bili naučili lekciju.
Laže se besramno pred izbore da će poteći med i mlijeko… a, svi i tada znaju da neće.
Nije svaka laž opasna, ali je svaka nemoralna.
Dugo se, dugo bavim najznačajnijim događajem povezanim sa Sarajevom, Sarajevskim atentatom i znam iz neposrednog čitalačkog iskustva, da je taj događaj i njegov kontekst zatrpavan i gotovo zatrpan gomilama izmišljotina i netačnosti. Te gomile ne prestaju rasti. Osim već legendarne neistine, da je vojvotkinja Sofija od Hohenberga bila trudna, ima još sijaset iz prsta isisanih budalaština, koje nije teško razmontirati, ali od te demontaže nema fajde, zbog tvrdokornosti izmišljotina. One i nakon stotinu i deset godina žive i umnožavaju se. Autori su, uglavnom, amateri i u istraživanju i u pisanju. Probude se ujutro nervozni i punog mjehura, pa kažu: Hajde da malo trabunjamo o Sarajevskom atentatu. Ta škrabanja su lako prepoznatljiva.
No, ponekad su autori netačnih, neistinitih navoda u knjigama i novinama, ljudi najvišeg akademskog ranga.
Evo, prvo, primjera amaterske izmišljotine na ovu temu.
Na jednom popularnom ovdašnjem portalu objavljen je tekst o automobilu u kom su ubijeni nadvojvoda Franjo Ferdinand i njegova supruga, vojvotkinja Sofija od Hohenberga. Autor teksta veli kako je automobil uklet, kako je nekoliko puta preprodavan i kako je u njemu u saobraćajnim nesrećama poginulo više ljudi… Ništa od toga nije tačno. Tačno je da je autombil marke Gräf und Stift, odmah nakon atentata, njegov vlasnik, grof Franz Harrach, poklonio caru Franji Josipu I, a ovaj ga je preteslimio Vojno-historijskom muzeju u Beču (Heeresgeschichtliches Museum), gdje se kao važan eksponat i dan-danas nalazi u takozvanoj Sarajevskoj sobi (Sarajevo-Saal). Niti je ikada prodavan, niti je prestao biti eksponat muzeja, a kamoli da je povezan sa saobraćajnim udesima. Nakon stotinu i deset godina od atentata, uistinu je ili drskost ili ludost pripovijedati ovakve nebuloze.
Pomislio sam u jednom času, možda to i nije drska laž, nego neznanje i lakovjernost. Bilo je ovo drugo. Uz izvjestan trud našao sam osnovicu za tu priču. Pomenuti brzopotezni autor je kopajući po internetu, zasigurno naišao na lažnu priču o automobilu grofa Harracha u listu New Britain Daily Herald, koji je izlazio u gradu New Britain, u američkoj saveznoj državi Connecticut od 1890. do 1976. g.
U broju tog lista, od 7. jula, 1927. g. objavljen je kratak članak o tome kako je “najnesretniji automobil na svijetu” uzeo još tri života u saobraćajnoj nesreći, koja se dogodila u Mađarskoj. Tako je, veli autor članka, završio karijeru automobil koji je imao 15 vlasnika od smrti nadvojvode Franje Ferdinanda, kojom je započeo Prvi svjetski rat i svaki od vlasnika je izgubio život ili je teško ranjen… Isprika člankopisaca na portalima je: Pošto kupio, po to prod'o. Ovakve neistine su očekivane u žutim i žućkastim medijskim predjelima, ali kada historičar od imena i ugleda, akademski sasvim vjerodostojan, ad hoc izmisli priču, onda je to više nego neprijatno.
Dr Margaret Olwen MacMillan, historičarka, profesorica svjetske historije na Univerzitetu Oxford, a predaje i na nekoliko prestižnih univerziteta u Kanadi, Engleskoj i Irskoj. U izdanju “Random house Trade Paperbacks”, New York, 2003. g. objavljena je njena knjiga: Pariz 1919 – Šest mjeseci koji su promijenili svijet (engl. Paris 1919 – Six months that changed the world). Na stotu godišnjicu Sarajevskog atentata, posjetila je Sarajevo.
Magazin TIME, objavio je, 16. jula, 2014. g. članak Benjamina Bena Cosgrovea o opisu jedne fotografije nadvojvode Franje Ferdinanda i vojvotkinje Sofije od Hohenberga (iz fonda Getty Images, a izvorno objavljenoj) koji je objavila profesorica MacMillan, u magazinima: The Globe and Mail i LIFE. Cosgrove je napisao:
Atentat na nadvojvodu Franju Ferdinanda i njegovu suprugu Sofiju, 28. juna, 1914. općenito se smatra središnjim događajem Prvog svjetskog rata, iskrom koja je zapalila požar. Historičarka i autorica više bestselera Margaret MacMillan, čija je maestralna knjiga: Rat koji je okončao mir (engl. The War That Ended Peace) sada objavljena i u džepnom izdanju, razmatra jednu fotografiju Franza Ferdinanda i Sofije, snimljenu samo nekoliko sati prije njihove nasilne smrti… i u sunčanom prizoru razaznaje sjeme kaosa i nedokučivog uništenja.
Margaret MacMillan, je u toj knjizi ovako opisala fotografiju na kojoj su navodno 28. juna, 1914. g. nadvojvoda Franjo Ferdinand i vojvotkinja Sofija od Hohenberga u Sarajevu:
Vidimo simpatičan par u sunčano jutro. Možda su malo debeljuškasti i duboko u srednjim godinama. Jasno je da su oni ljudi od bogatstva i utjecaja. Sjede u skupocjenom otvorenom autu, rijetkosti za to vrijeme. Ona je elegantna, u bijeloj haljini i šeširu. Iako je fotografija crno-bijela, iz drugih izvora znamo da vojvotkinja drži buket krvavocrvenih ruža. Ferdinand nosi vojnu uniformu. Dok ga ona gleda s odobravanjem, on se rukuje s lokalnim uglednikom. Čovjek koji se naginje iz automobila je nadvojvoda Franjo Ferdinand, prijestolonasljednik Austro-Ugarske, tog ogromnog i drevnog carstva u srcu Europe. Uz njega je supruga Sofija. Kako to već biva, uskoro će proslaviti godišnjicu braka. Po svemu sudeći, brak je bio vrlo sretan. Ipak, stari car i njegov dvor to ne odobravaju, jer ona dolazi iz pogrešnog društvenog sloja i ponižavaju je u svakoj prilici.
Uz sav respekt prema obimnom historiografskom djelu dr Margaret MacMillan, i njenom profesorskom ugledu, valja kazati, da fotografija o kojoj je riječ nije uopće snimljena u Sarajevu, nego u Beču, u Prateru juna, 1914. g., na manifestaciji Cvjetni korzo, te da osoba sa kojom se nadvojvoda rukuje nije nikakav sarajevski uglednik (u nekim napisima čak gradonačelnik), nego bečki gradski vijećnik Hans Schäffer.
Kako se greška multiplicira i šteta povećava eksponencijalno, pokazuje i činjenica, da se za pisanjem dr Margaret MacMillan povela čak i Encyclopedia Britannica, objavivši istu fotografiju sa objašnjenjem:
Archduke Franz Ferdinand and his wife, Sophie, duchess of Hohenberg Austrian Archduke Franz Ferdinand and his wife, Sophie, duchess of Hohenberg, in an open carriage at Sarajevo, Bosnia and Herzegovina, shortly before their assassination, June 28, 1914. Franz Ferdinand, archduke of Austria-Este Austrian archduke (iz Henry Guttmann Collection – Hulton Archive/Getty Images)… naime da je snimak načinjen neposredno prije atentata.
Dovoljno je reći, da se nadvojvoda i vojvotkinja nisu na dan atentata vozili u fijakeru (kako je na fotosu), nego u automobilu grofa Franza Harracha, da nadvojvoda nije na glavi imao šapku, nego dvorogu generalsku kapu sa zelenim perjem (njem. Stulphut), da princeza Sofija nije bila u Sarajevu tog dana, nego u dvorcu Chlum sa svojom braćom, etc, etc…
Sa jedva nekoliko klikova, moguće je iz prve ruke iz tada aktualne dnevne štampe u Beču, saznati o čemu je riječ. Dnevni list Illustrierte Kronen-Zeitung, u broju od 5. juna, 1914. g. donio je, na temelju originalne fotografije, crtež i vijest da je nadvojvodu i vojvotkinju na tradicionalnom Cvjetnom korzu (njem. Blumenkorso) pozdravio bečki gradski vijećnik Hans Schäffer, predsjednik organizacionog odbora manifestacije. Bečki dnevnik Fremdenblatt, u broju od 3. juna, 1914. g. donio je detaljan izvještaj o posjeti nadvojvode Ferdinanda, vojvotkinje Sofije i princeze Sofije Blumenkorsu. Porodica je stigla na paradu 2. juna, 1914. g. u 16.30 sati u fijakeru. List je detaljno opisao odjeću vojvotkinje, princeze i nadvojvode, izgled buketa koji je vojvotkinji uručio gradski vijećnik Schäfer, riječi koje su razmijenili. Nadvojvoda je rekao da su stigli ravno sa željezničke stanice. Pretpostavka je, da su u Beč doputovali iz jednog od svojih dvoraca: Konopište, Chlum, Artstetten…
Dakle, u izvorima postoje svi, pa i najsitniji podaci koji u potpunosti objašnjavaju fotografiju, utoliko je čudniji zaključak profesorice MacMillan i produžno mehaničko citiranje njene storije Bena Cosgrovea. Nazdravlje!