Zaboravno Sarajevo
Svaki grad u Austriji, ponosio bi se činjenicom, da je u njemu rođen jedan od najboljih austrijskih grafičara i slikara modernog doba, Hans Fronius. Nije se posrećilo austrijskim gradovima. Fronius je rođen 12. septembra, 1903. g. u Sarajevu.
A, Sarajevo, bolje reći oni koji u njemu kolo vode, na ovu činjenicu samo zakolutaju očima. Nemar, sa kojim se takozvani pozvani i odgovorni odnose prema znamenitim ljudima povezanim sa ovim gradom, nije slučajan, on je sistemski, organski. Taj nemar, neznanje i površnost, omogućili su, da desetine izuzetnih Sarajlija iz prošlosti, nemaju nikakvog biljega, a kamoli ulicu, bistu…
Naučnik svjetskog glasa, rođeni Sarajlija, nobelovac Vladimir Prelog, dobio je jedva jedan seoski put u blizini gradskog smetljišta, put koji većim dijelom vodi kroz nenaseljen šumski kraj i koji je nazor proglašen ulicom… Ako to nije neznanje, onda je bezobrazluk!
Valja se ponekad upitati, koliko gradova na svijetu se može pohvaliti, da su u njima rođeni nobelovci? Sarajevo se povremeno diči sa još jednim nobelovcem, koji ovdje, istina, nije rođen, ali je u ovom gradu stekao temeljna znanja i podigao Sarajevu literarni spomenik u svojim romanima i pripovijetkama… Povremeno se grad njime diči, jedan bulevar je nazvan njegovim imenom, a povremeno ga kudi na pasja preskakala i odriče mu svaku vrijednost… Zašto je to tako?
To je stoga, što se upravljanje poslovima grada, ovdje shvata kao paradna, estradna funkcija, kao prilika za pokazivanje i fotografisanje, izgovaranje krupnih riječi iz trezora ovještalih fraza i činjenje gestâ, koje malo znače i malo koštaju. Uglednim gostima grada se ne pominju istinske vrijednosti Sarajeva, nego im se sugeriraju turističke šarene laže, te kao vrhunski doživljaj, nudi im se ona famozna junk food varijanta, “deset u pola” i pogled na grad kroz oblak dima od loja sa roštilja.
Kakve god bile knjige i publikacije koje budu poklonjene gostima grada, ovi ih uredno ostave po hotelskim sobama, između ostalog i zato, jer je težina prtljaga u avionu, važnija nego drugdje.
A, strancima “deset u pola” nije zabremedet, jer oni imaju širok asortiman vlastitog junk fooda.
Zalud u ključnim kulturnim institucijama nasljeđa, bibliotekama, arhivima i muzejima, istraživačke pčelice nastoje osvijetliti djela i djelovanje osoba, koje su nesumnjiva vrijednost u najširem smislu. Zalud, jer takozvani odgovorni ne odgovaraju na taj trud, nego iz dnevnih profanih razloga, jednostavno ignoriraju činjenicu, da najreprezentativnije institucije u gradu i zemlji, tavore… da nemaju ni elementarne uslove za rad i opstanak.
Mirno spavaju gospodari prilika uprkos činjenici, da smo mi jedina zemlja u Evropi, koja, recimo, nema reprezentativnu zgradu Nacionalne biblioteke, jedne od najvažnijih ustanove za naš identitet. Kada je ova prvorazredna kulturna institucija, nakon vandalskog napada Karadžićeve soldateske, ostala bez svoje kuće, njeno blago je prosto deponovano u potpuno neadekvatnu rugobu od kasarne i prateće ruinirane barake… No, ni to ne bijaše dovoljno, nego su se bili pojavili čak i prizemni profiterski apetiti i namjere, da se Biblioteka iseli i odatle, ne bi li se nestrpljivi sumnjivi kapital, na tom mjestu ostvario u obliku golemih stambeno-poslovnih nakarada.
U tom svjetlu, bolje kazati u tom polumraku, valja sagledati i činjenicu, da je rođeni Sarajlija, veliki grafičar i slikar, Hans Fronius, u Sarajevu sasvim nepoznat.
A, saga o Froniusima u Sarajevu, započela je ubrzo nakon uspostave austrougarske vlasti. Njegov otac, dr Friedrich Fronius, postavljen je za ljekara sarajevske općine 1884. g., a 1898. za glavnog gradskog fizikusa. Froniusi su plemićka porodica porijeklom iz Transilvanije. Majka Hansa Froniusa, bila je praunuka bečkog slikara i grafičara razdoblja bidermajera, Johanna Nepomuka Passinia. Gradski fizikat, na čijem je čelu bio dr Fronius, sačinjavali su početkom 20. stoljeća i za vrijeme Prvog svjetskog rata znameniti sarajevski ljekari: dr Milan Jojkić, dr Mustafa Denišlić, dr Luka Čabrajić i dr Mehmed-beg Zečević.
Krajem jula 1914. g. Hans Fronius, njegova majka i sestra, zbog ratnih prilika, preselili su u Grac, a otac, dr Friedrich Fronius, ostao je u službi u Sarajevu sve do kraja rata. Od 1922. do 1928. g. Hans Fronius je studirao na bečkoj Akademiji likovnih umjetnosti, kod profesora, Karla Sterrera i Aloisa Deluga. Prevladavši stil i manir svojih učitelja, Hans se okrenuo umjetnosti Francisca Goye, Edwarda Muncha i njemačkih ekspresionista. Bio je član Secesije u Gracu.
Književnost je bila trajna inspiracija Hansa Froniusa. Ostavio je izvrsne ilustracije djela Dostojevskog, Tolstoja, Čehova, Villona, Balzaca, Edgara Allana Poa… Riječ je o više od stotinu knjiga, mahom bibliofilskih izdanja. Na Froniusovu umjetnost posebno je utjecalo književno djelo Franza Kafke. Mapa drvoreza posvećena Kafki, proslavit će ovog umjetnika. Seriju drvoreza nastalu na tragu Kafkine priče Preobražaj, Fronius je posvetio svome prijatelju slavnom grafičaru Alfredu Kubinu. Kubin je Froniusu bio mentor, uzor i prijatelj. Tu saradnju i prijateljstvo, najbolje prikazuje njihova korespondencija, koja je sačuvana i objavljena.
Tokom nacističke ere, Fronius je nastavio stvarati u, kako su ga nacisti označili, degenerisanom stilu ekspresionizma. Na inicijativu Maksa Broda, Fronius je 1936. godine, u Praškom umjetničkom udruženju, izložio svoje ilustracije Kafkinih djela. Nakon toga je u Gracu, pred nacističkim povjerenikom za umjetnost, zarad svojih jevrejskih ilustracija, morao dati izjavu lojalnosti režimu, iz obzira prema porodici, te da ne bi izgubio posao u srednjoj školi. Nakon izbijanja rata, Fronius je mobilisan i upućen kao crtač na istočni front kod opsade Lenjingrada, potom u Italiju do završetka rata. U Italiji je 1944. godine nastalo 26 crteža, sa scenama iz Neronovog života, složenih u filmskom maniru. Kritičar Otto Breich je zaključio, da je Neron u ovom Froniusovom ciklusu, zapravo Hitler.
Djelo Hansa Froniusa, predstavljeno je u nekoliko izvrsnih monografija. U tom nizu, izdvajaju se dvije. Monografija: Hans Fronius-Zeichungen-Graphik-Buchillustration, koju su 1953. godine objavili Otto Benesch, direktor bečke Albertine i Werner Hofmann, te monografija pod naslovom: Mitovi i slike. Mitografija (njem. Mythen und Bilder. Mythographien), objavljena u Massachusettsu, kao luksuzno izdanje Harvardskih muzeja umjetnosti (engl. Harvard Art Museums).
Posebnu pažnju u opusu Hansa Froniusa, i dakako u kontekstu ovog zapisa, zavrjeđuje knjiga Sarajevski atentat (njem. Das Attentat von Sarajevo), koju je napisao u koautorstvu sa historičarem Johannom Christophom Allmayer-Beckom. Doživljaj sa Appelove obale u Sarajevu, u nedjelju, 28. juna, 1914. godine, kada je 11-godišnji Hans prisustvovao ovom svjetsko-historijskom događaju, nastanio se duboko u njegovom sjećanju i rezultirao je vrhunskim grafičkim listovima. U danu atentata, njegov otac, dr Friedrich Fronius, glavni gradski ljekar Sarajeva, bio je dežurni na punktu u zgradi Glavne pošte.
Dakle, Hans Fronius nije zaboravio Sarajevo, ali je Sarajevo zaboravilo i njega i njegovog oca.