N
O tebi
neizmjerno mnogo znadem
a ne smijem ni da pričam
ni da sanjam.
Ja sam
kao zreo badem
od sunca patim
a suncu se klanjam.
NEMOJ DA ME ZOVEŠ BEZUMNIM
Ti kažeš da si voda
i drvo
i kamen.
Jesi i neka si.
Vjerujem ti i ono što ćeš tek izmisliti.
Ali, nemoj da me zoveš bezumnim
kad stanem da te gazim
i sječem
i uklesujem u te
svoj snoviđenja.
DA NIJE NAS
za A.
Čekao sam da se psi umore.
Čekao sam vjetrovi zaspu
i legne tišina po bespuću.
Uzalud.
Psi odavno miruju.
Vjetrovi se ne čuju.
Ali, neko nekoga stalno zove
i vapaj gutaju ove prazne tmine
ove tamne praznine.
On se ponovo iz grča rađa
i dijeli noć na bol i mir
na dvoje
na troje.
Nama je suđeno, mila
da se ovako dozivamo
sve do truba jerihonskih.
Juče ti nisi čula mene.
Danas ja ne čujem tebe.
Sutra opet ispočetka.
Da nije nas
na svijetu bi
isuviše tiho bilo.
OD SVEGA ŠTO IMAŠ
Sporan si čovjek
na spornom putu.
Tamo gdje ti pogled omrkne
tuga osvane.
Od svega što imaš
biram misli nezapamćene
jer su one najljepše.
ZIDOVI
Dugo tišina.
Dugo ništa.
Onda oni povukoše liniju,
podigoše zid,
izmisliše mrak.
Sigurno se šale.
Prekoračih liniju
pređoh na drugu stranu.
Nisu se šalili.
Iz krvi moje
rodi se novi mrak
i zemlja u zidove zaraste.
BJEGUNAC
Bježao sam do nesvjestice,
do bijelog pred očima,
bježao strasno
i saznao na kraju
da velike bjegunce
ne progoni niko.
Sada sam
nekome sjećanje
nekom kajanje
a sebi ništa
do nemoć.
PJESNICI
Malo se nas tiču odgovori živih
nama samo mrtvi još ponešto znače.
Manje nas je uvijek nevinih no krivih
kad se noći mrko sjaju
kad se dani naglo smrače.
Kako samo bole ova bijela i otekla jutra
svanula tek da što prije prođu.
Sve će nam se ovo ponoviti sutra
spavaćemo svinjski
i kad po nas dođu.