godina rođenja autorice: 1976.
Koliko puta sam dosad umrla
Prvi put sam imala sedam godina
kada sam se bacila sa trećeg sprata na stijene.
Drugi put devet kada sam se objesila
za ventil od vodokotlića u WC-u.
Treći put sa petnaest u srednjoj školi,
presjekla sam vene zbog neuzvraćene ljubavi,
i još jednom se ubila iz djedovog pištolja.
Poslije fakulteta legla sam i umrla,
umorna od odbacivanja i razočarenja,
raspala sam se i pojeli su me crvi.
U dvadeset osmoj godini života
oboljela od raka, odbila sam hemoterapije
i čekala dugu i bolnu smrt natenane.
U trideset drugoj umrla sam na porođaju,
vidjela sam svjetlost i Isus me grlio.
U trideset sedmoj opet smrt na porodu,
krupna beba sa pupčanikom oko vrata,
nije bilo šanse za obje, njoj sam dala prednost,
meni je već bilo dosta umiranja.
Napela sam svu snagu da je rodim,
i eksplodirala kao zvijezda.
U četrdeset drugoj zaista je eksplodiralo
moje slijepo crijevo, izvadili su mi utrobu,
pet sati operacije završilo se mojom smrću.
U četrdeset šestoj, izlila se snaga, energija,
volja, sve je isteklo u potoku krvi.
Umirala sam već toliko puta
da sam zaključila, kako mora biti
da sam besmrtna i neuništiva,
jer poslije svih tih smrti
i dalje oživotvorena opstajem.