godina rođenja autorice: 1992.
Nana
sanjam je kako ulazi
u vlastitu kuću kroz razbijen
prozor, na leđima joj
šumski požar.
spušta ga nasred sobe, pored miraza
stisnute vilice i predskazanja.
četiri puta je njena utroba
izrešetena otkucajima, četiri puta je saznala sve
što se u životu može da zna.
nasred sobe gori
šumski požar, od čela joj pravi
plamenorez.
sanjam je
kako ulazi u vlastitu kuću
kroz razbijen prozor,
na leđima joj vjerolomstvo.
kad u ramazan zacvili glad u kolijevkama
ona u lonac iscijedi
sol vlastitih bjeonjača, čuje
učena muška usta kako mrmore
priče o iblisu u ženi.
ispod priperaka njene kičme
žare se vrela sjemena.
duboko u njoj,
jedno znanje zahvata dim.
sanjam je kako ulazi u vlastitu
kuću kroz razbijen prozor,
na leđima joj stoto božje ime.
sanjam je kako me gleda,
gleda me dugo,
čelo joj preorano zgarište.
u ruke mi predaje miraz iskri.
gleda me. zovem je hak.
zovem je nur.