godina rođenja autorice: 1965.
Ulicama grada Mainza
I.
raznosim novine ulicama grada mainza:
hegelstrasse
schillerstrasse
schopenhauer nema strasse, ima weeeeg (to je jedna jako strma štrase!)
schumannstrasse (klara? robert? ne znam, ne piše.)
kantimmanuelstrasse
ludwigstrasse
koji ludwig jebote?
wittgenstein?
taj ludwig je bio austrijanac, ovo mora da je neki drugi ludwig.
padoh s bicikla
smočih cijelu torbu, otopi se frankfurter rundschau – gdje da sad
nađem deset maraka na sat?!?
jebote ludwig da te jebo!
II.
vozim bicikl ulicama grada mainza
matthias vozi kolica
palcem pritisne gumb
kolica krenu
pritisne opet
kolica stanu
isti taj palac uvuče u uho šalice
pijemo kavu
ja svoju šalicu držim s obje ruke
i slušam pažljivo:
vozio sam bicikl, kaže matthias
kamion je naišao niotkuda
htio sam poslije skočiti kroz prozor
ali sad mogu malo micati glavom
podignuti šalicu palcem desne ruke
ponekad sve prolijem po sebi
ali nema veze, ne osjetim ništa
sve sredi zivildienstleistende
još uvijek ponekad poželim skočiti kroz prozor
ali mogu samo malo micati glavom
volim ulice grada mainza
ima mjesta za bicikle i za kolica
III.
ljubim pakistanca na ulicama grada mainza
to je tajna veza jer on je šef bahnhof restorana
poslije posla odem biciklom iza ugla
bashir me skupi
bashir vozi mercedes
kao svi našijenci tako i pakistanci svi voze po jedan mercedes
kupit ću ti torbicu, kaže mi pakistanac
kupit ću ti štiklice, kaže mi pakistanac
kupit ću ti haljinicu, vodit te na večeru
kupit ću ti lančić zlatni, prstenčić
isti je našijenac taj pakistanac
bashire bashire
jesi li ostario?
oženio se?
imaš li sina?
jesi li umro bashire?
kupi mi kartu da se vratim lufthansom
u mali zagreb iz malog mainza da odletim
bashirovi su zubi najbjelji
ljubim ga, još uvijek je negdje tamo
još uvijek ima pakistanaca
nema našijenaca
IV.
tramvaji voze ulicama grada mainza
tramvaji kruže oko bahnhofa
baš im je lijep taj bahnhof
tu živim u kiosku-kutiji
našijenci raspravljaju
marka je milijun
balerina sam u crvenoj pregači
smješkam se ranojutarnjim putnicima
jegermeister bitte, zweimal
kako li sam nesretna što vrijeme sporo prolazi:
nemam ja još pojma o tome što nas čeka
nitko nema pojma:
tek je ljeto
osamdeset i devete