godina rođenja autorice: 1994.
Kuća
U mojoj se kući nije govorilo o poeziji
ni maštalo o velikim karijerama.
Poeziju je pisao očev glas
pjevušeći neku izvornu pjesmu
odagnavajući PTSP.
U mojoj duši to je izgledalo rahatnije
od odlaska na koncert Bečke filharmonije
koja se mogla gledati samo preko TV-a.
U mojoj se kući nisu vodili intelektualni razgovori,
ni učili jezici,
ni svirali klaviri.
Teški razgovori završavani su riječima:
‘Ne more se daleko dogurat
ako si hajvan.’
Iz moje se kuće nije išlo u pozorišta.
Pod strehom, do akšama,
sa mačkama su se izvodile
lutkarske predstave.
Mačka Tamka,
dva puta je izigrala gazdu pozorišne
kuće,
nanjušivši put kroz vreću
kojim će se vratiti svojim podstanarima.
U mojoj se kući kosa nije sušila fenom
usta su se moga iskriviti
samo onda kada izgovaraš
ružne riječi.
U mojoj se kući nije uključivao usisivač,
i sve vještice na metli
su umrle u majčinim rukama.
U mojoj kući se nije išlo na more
sramota je,
skinuti se u kupaći
pred ocem.
U mojoj kući se nije uključivala veš mašina
posteljina se morala prokuhati
na šporetu
u velikom loncu.
Samo tako mogle su se pobiti sve bakterije,
koje bi mogle gristi naše organizme.
U mojoj izmišljenoj kući,
živjelo se.