godina rođenja autorice: 1939.
Vjetar i pustinje
Da mi je da porazgovaram
Sa vjetrom iz pustinje.
Da ga pitam šta razmišlja
Dok ista zrnca pijeska pretura.
Svija ih u brda, nosi u nebo.
Izmori li ga jednoličje?
Da li smjerno klekne
Pred iznenadnom oazom
I svoj bijes u zemlju pobode.
Da li tad srkne, zahvati
Skrivene vode
I potjera je u oblaku
Ka oceanima ka morima,
Vodenim pustinjama.
Čamcima prepunim ljudi
Koji tonu od težine
Informacije koja u trenu stiže
Stiže…
Koji tonu od vatre i studi
Naoružane globalizacije.
Od puta od nemila do nedraga.
Kugla u čelo, bolest žeđ i glad
Ili u vodi gladnoj i hladnoj
Počelo iz strašnog ništa
U savršeno ništa –
Da li svemoćni Bog može
S neke strane
Da zaviri u usta bezgrešne
Nemani vode.
Vjetre, viteže lutalico
Zaplačeš li nekad
Kao ja u ovaj čas
Sjedeći na tuđem pragu
Dok sunce tone
I pustinja noći crne se šunja.
Hoće li izgrijati mjesec,
Zvečka dostignuća, obećano tlo
Onima što se guše u šašu novca
I izobilja.
Vjetre, viteže
Možda ću opet sanjati
Da grakće luna ko zloguk gavran
I da planet Zemlja
Kao u doba teškog neznanja
Postaje ravan
I da glo- glob- grobarizacija
Od svemogućeg ište i stvara
Beskrajno grobište.
Nije novo, ali je svjetlosnim
Godinama ubrzano.