godina rođenja autorice: 1939.
DANI
Prolaze dani kao nekad, u djetinjstvu,
prvomajske povorke.
Sve fijeste ovog svijeta za sobom
ostavljaju pustoš i smeće ko Himalaja
samo u gradskim pacovima, mačkama i psima,
prosjacima i inim odbačenim sretnicima
dugo traje eho naslade
tek djeca u bezbrižnosti svojoj
sve brzo zaboravljaju
spremna za druga uzbuđenja.
Moji prijatelji sada metu neke tuđe ulice
sanjajući o povratku.
Usamljenost je zanosno breme poput kugle
od modroga tijesta što se širi
i raste, raste, raste.
Onda ga možeš ispeći
ili pojesti život.
I tako i tako
(ne)ukusno je.