godina rođenja autorice: 1982.
PRED ZORU
Nina, nuna, ninuška
Sklopi oči, Tanjuška
Bicikl poskakuje po poljskom putu. Krivudav je i prati prugu. Zimi su šine sivi led. Skiči pod željeznom oštricom. Tanja stiska metalne ručke bicikla. Ona je suha stabljika kukuruza. Šušti pod sjevernim vjetrom. Po njoj pada rosa. Od rose bicikl hrđa, a Tanja trune. Zaudara na štalu. Na kravu. Mali drveni stolac drži uza zid štale. Ispod eksera s konopcem. Stolac postavi pod kravu i sjedne. Krava zamahne repom i udari je preko lica. Po dlakama su zalijepljeni suhi komadići balege. Tanja rep veže za kravlju nogu.
– Mirna, Milava!
Pomiluje je po velikom stomaku. I stomak i vime su prenapuhani baloni. Tvrdi ženski stomak pred porod. Sise joj pere hladnom vodom. Krava glasno muče. Stisne joj spužvastu sisu. Ona je ispuhani muški ud. U korpi bicikla su bijele staklene flaše. Tanja ih ostavlja na drvenim kućnim pragovima. Među flašama je nagurano sijeno. Ono je kosa. Tanja ga reže kratko. Da ne pada na šporet. Na vreloj ploči crni i skuplja se. Zgarišta su nevidljiva, raspršuju se u ugljenom dimu. Ruke ne znaju za šta da se uhvate, zgrče se u toploj tkanini haljine. Riječi su mu slinave, šište na vatri. Kad stisak na glavi popusti, ruke joj i dalje ostanu sapete strahom. Kao u mračnoj sobi. Pod krevetom su dugačke ruke i grabe bose noge. Vrelina joj potprlji obraz. Pazi da sljedeći put okrene drugi.
Noćne ptice kriče
Kljucaju o prozore
U sumrak se Dušanov auto spušta na riječnu obalu. Ispuhuje ugljeni dim. Dim i sumrak su iste boje. Na zadnjem sjedištu leži Nevena. Pokrivena je dekom da je nitko ne vidi kad se voze kroz selo. Ispod deke mrak smrdi na trulu rijeku. Auto se zaustavi među krošnjama drveća i upravnim šibljem. Rijeka se jesenas izlila i potopila ih. Kad se povukla, po golim granama ostavila je slinavu riječnu travu. Izdaleka su krošnje sazdane od nepomičnih crnih ptica. Dušan deku raširi po šljunku. Prašnjav je kao krompiri iz podruma. Nevena na deki širi krupne bijele butine. Među njima je crna ptica. U nju Dušan gura prst. Sluzav je kao riječna trava. Briše ga o radne hlače. Nevenine sise su napeto kravlje vime. Ružičastoplavo. Dušan u njih zabija zube, liže ih hrapavim jezikom.
Nevenin stomak raste i tvrdne. Sise pucaju krivudavo.
Sve je bliže,
Čuješ li mu korake?
Brašno je suho kao i prašina na krompirima. U vajniku je snježno brdo. Tanja udari u sito i spusti ga na dasku. U situ suhi moljci i jajašca u svilenoj mreži. Zgnječi ih među prstima. Čuje škripu vrata. Obriše ruke o kecelju.
Pod prozorom u bešici spava djevojčica. Glava joj je okrugla zdrava jabuka. Žutocrvena. Na jabuku padaju sjene. Crne i duge kao riječna trava. Kao Dušanov kaput okačen na ekseru u zidu. Tanja ga uhvati za kiseli prst. Za mlohavi ud. Šakama ga udara po prsima.
– Opet se kurvaš!
Dušanova šaka je velika. Cijela Tanjina glava stane u nju. Spušta je nad vrelu ploču šporeta. Na njoj u okrugloj tepsiji mlijeko. Na površini je tanka, bjeličasta kožica. Tanja je vidi krajičkom oka. Kad vatra utrne ohladit će se i stvrdnuti. Kao Tanjin obraz.
Kuca na vrata
Daske na podu škripe
Tanja gleda na sat. Čuje mu glasno kucanje. Zna da će se vlak uskoro zaustaviti. U prozoru prepoznaje niske krovove i vrbik uz rijeku.
Djevojčica u Tanjinom naručju je jogunasto jare. Otima se i cvili.
– Š-š-š-š-š-š-š-š…
Tanjina usta su uspavanka.
Čeka da se žamor utiša. Izlazi posljednja. S djevojčicom sjedne na klupu i sačeka da se spusti mrak. Gust kao Dušanova deka. Tako je kroz prozore neće vidjeti radoznale oči. Put do majčine kuće zna napamet. Niz prugu pa prema polju. Na kući se žute prozori, bacaju sjenu na kukuruzište. Posječeno je srpom. Batrljci crni od vlage. Stabljike složene u visoke stošce. U mraku su velike bodlje.
Tanja kuca na vrata.
Već je iza tebe
Osjetiš li mu dah?
Pred zoru je majčina kuća mukla i hladna. Šporet leden kao šine. Kroz prozor se u sobu uvlače dugačke sjene. Crne, tihe ptice. Tanja sjedi na ivici kreveta. Noge su joj bose. Prema njima se pružaju dugačke ruke. Pokriva djevojčicu.
Šarke na vratima škripe. Tanja je lagana i prozirna. Pod nogama joj mraz. U ustima gusti oblaci.
Na vratu joj sivi led. Željezna oštrica lako prolazi kroz trulo meso.
Sivi led skiči.
Nina, nuna, ninuška,
Sklopi oči, Tanjuška.