godina rođenja autorice: 1995.
The Answer My Friend
Jutros na radiju sasvim ozbiljan spiker upozorava:
vjetar udara prolaznike i vozače lišćem.
Pješaci nose sunčane naočale da im se list
ne bi uvukao pod kapak i zaveo suze.
Neki novi Hitchcock će snimiti “Lišće”.
Užareni sinusi mi uvijaju obraze kao pljesnive latice.
Vidi, čitav film bi bio u slowmotionu:
vjetar nas neće povrijediti, od njegovog ćemo daha polako tuliti i nestati.
Suhi se otpaci sa granja vežu u neuhvatljivu, šuškavu nisku,
ona steže gotovo pun krug oko nas, mi
žvačemo njen rep.
I u miholjsko ljeto se sklanjam u sjenu.
Hladno sunce jednako piskavo struže po vjeđama.
Koliko puta se odgovor pustio vjetru u otajstvo,
koliko puta si pucao u prazno,
svio okopnjele dane pod mišku i pustio ih da svrbe –
krljušti Urobora.
Koliko još ima do očaja,
koliko još dok se kiša ne počne rumeniti u tvojim očima,
koliko još urvina do tebe da prorežem?
Pronalaze me knjige u kojima je svijet
tako kužan i lijep,
da mu poželim lizati rane zauvijek.