godina rođenja autorice: 1969.
Dojke i slikar
Dok čekam mamografiju,
razmišljam o Rubensovom Rođenju Mliječnog puta.
Prošli tjedan gledala sam ga u Pradu.
Dojenče Herkul, sin smrtnice i Zeusa podmetnut
Zeusovoj ženi Heri, pokušava sisati njeno mlijeko
kojim će zadobiti besmrtnost.
No kapljice iz izmaknute dojke stvaraju zviježđe.
Dok čekam mamografiju,
potpuno zaboravljam kako nebo
čudesno izgovara samoglasnike.
Kako svako jutro rijeka želi ispričati sagu
o nebeskim tijelima
pa nagovara ravnicu da pripovijeda i ona.
Lisicu, maglu i koga god sretne
potakne na literarni iskaz.
Dok čekam snimanje,
u telefonskom razgovoru spominjem noćno nebo,
ali ne i sliku iz Prada i mliječne božicine dojke
o kojima mi se ne govori.
Ne spominjem spokojno lice Rubensove supruge
Helene Fourment naslikano kao Herino.
Dok čekam,
glas mog muškarca dopire iz mobitela i kaže mi:
Znaš, gledao sam dokumentarac,
čitav svemir strukturiran je u stablo.
Dok čekam mamografiju,
pokušavam zamisliti bolesni dio u nečemu što ima
tako razgranat oblik, no ne ide mi.
Možda sa Zemlje dobro ne vidim pregorjelu žarulju,
defekt, u toj kompliciranoj lampi.
Mliječni put, odnedavno, vidim čak i danju.