godina rođenja autorice: 1984.
Kultura praznine
Nemam ništa, ni ruke ni oči
Nemam zvuk, nemam ni lik,
Ninu Simone nemam
Ni glas, ni klavir
Nemam majku, nemam oca
Nemam ništa i to je sve.
Ne znam treba li da kažem da imam čudovišta,
Njima vladam i vabim ih konkretno
Da dolete u jatima i najave neizbježno.
Ne posjedujem ništa!
Nemam ime
Nemam zemlju
Nemam zrak
ni vodu ni vatru
Nemam mrak
Imam prijatelja, glumca
Kojem podrhtava glas kad je sam,
Onoga koji razdvaja mora jednim stihom,
koji vodi narod dalje
koji liječi bolesne i razumije se u obećanu zemlju.
Nemam anđela i nemam boga.
Imam Onog kojeg niko ne vidi,
A koji hoda.
Nemam ništa, i ne treba mi to
Imam sebe,
Tjelesinu od žila,
Mašinu neotkrivenu koja čaše broji
i sniva…
Nemam ništa osim vremena,
Kojega puno nema
Ne znam kol’ko,
ali umirem sigurno,
i lako.
Imam cigaru i imam vatre
Da sve što nemam u pepeo se satre.