godina rođenja autorice: 1948.
Jutro
1.
Kad zatvori se
školjka dana
i zvuci slegnu
u prašinu
sred smrti svoje
svoga stana
sjajim k’o biser
u dubinu
2.
i tu se stegnem
u tišinu
položim srebro
u tkivo meko
uporno šapćem
mjesečinu
i slutim da me
sluti neko
3.
vjeran me neko
opet čeka
uzdanje krhko
tajno gajim
možda laž sve je
ali neka
sledim se u san
vedrim i sjajim
4.
pod gluhim plaštom
zatočeno
iz nemilosti
tvrde virim
ne pitaj kako
gorka pjeno
u studeni se
svojoj smirim
5.
usplamti opet
mlako tjeme
izmigoljim se
svom beskraju
smetne me s uma
trpko sjeme
gorim u sjenci
poričem vrijeme
i dugo tinjam
u svom sjaju
6.
u sebi zatim
jednu po jednu
zvjezdane mrlje
krišom gasim
naseljava me
sjenka tuge
i goni da se
u snu skrasim
7.
do pune svijesti
o stvarnom stanju
boli me privid
bliskih čari
da nije tame
u skorom granju
ni mene ne bi
bilo u stvari
8.
pa teško bude
u tom tjesnacu
nositi se
sa crnim smakom
kad se u bijelom
kovitlacu
sretneš sa svojim
bliskim mrakom
9.
a onda pomisliš
kako je svicu
da skriven čami
u sred dana
zbog njega na mene
u noćnom hicu
vreba tišina
neprestana
10.
strpljenja bože
samo daj nam
u krhkoj kobi
da istrajemo
svjetlosti varko
u srcu traj nam
u tuzi svojoj
da ne umremo
11.
olakšaj boljku
mahovine
i stišaj buru
dok prolazimo
ukroti malo
gladne tišine
da zaborave
zaboravimo
12.
onda ću dugo
pod tvrdim plaštom
iz nemilosti
magle da virim
i da se tješim
neutješno
i u studeni se
za svagda smirim