godina rođenja autorice: 1951.
Uskoro
Uskoro sve će biti kao izglačano peglom.
Uškrobljeno i bijelo, k'o ovratnik prelata.
Ona poznata kuća, prozor s glinenom teglom,
Grančica divlje ruže, što se oluka hvata.
Koljeno svinut ću lako, kao pred dvadeset ljeta,
Dok stubištem se penjem do one drage sobe.
Lakiran orahov ormar, priškrinuta roleta,
Mrke korice knjige. Naš Crnjanski: SEOBE.
Srk lozovače, kava, miris duhana s juga.
Sat uporan k'o djetlić, dok u uhu tiktaka.
Naravno, sve je prošlo. Neosporno sam druga,
Koja se ne sjeća više čak niti ožiljaka.
Sada se lakše diše na pola kvadratnog metra.
Svaki je grijeh ispravljiv i na grame izmjerljiv.
I naše bore nose tragove soli i vjetra,
Uskoro, doći će vrijeme za razgovor povjerljiv.
Valja mi samo prijeći rijeku i polje travno,
Naći riječ pomirenja, mali plosnati Xanax.
Uskoro, ja ću te naći, gdje sam ostavljena davno,
I gdje su dusi tišine zaboravili na nas.