godina rođenja autorice: 1994.
Uspavanka
cijelog sam djetinjstva
smišljala uspavanke
iskradala bih se noću
skrivala na uglu ulice
nakupljala sam mrak u uškama
tišinu pod kapcima
nosila sam taj mir kao amajliju
ili bodež
važno da štiti
cijelog sam djetinjstva
smišljala uspavanke
ljuljuškala sam svog oca
u naručju
njihala sam njegove šake
u malenim dlanovima
nu na, ni na, spavaj tata
dodirivala sam nježno
njegove kapke jagodicama
kada je držao pištolj,
držala sam njegove podlaktice
pusti tata, umiri se
kada je povlačio okidač,
povlačila sam njegove nogavice
umiri se tata, pusti
kada je pohmanitalo pritiskao gas stopalima
hvatala sam njegova tvrda koljena
nemoj tata, gdje ti je kočnica
kada je probijao prozore svojim glasom,
ispreplitala sam sitne prste
s njegovim glasnicama,
primala ih kao uzde konja
ššš tata, ššš
kad su mu oči buktile,
gasila sam ih polagano,
zažmiri tata, straše me tvoje oči
vidi, i ja žmirim
vatra je polako prelazila u mene
kada su mu dlanovi letjeli dnevnom sobom,
odzvanjali na stolu, na tanjuru, na obrazima,
ja sam ih lovila kao leptire u mrežu,
htjela sam ih skupiti sve sve sve
i pustiti da odlete
kada bi se tata pretvorio u potres,
zagrljajem sam grabila tektonske ploče,
disala sam što sporije,
ne bi li se ploče za trenutak sa mnom umirile,
cijelog sam djetinjstva
smišljala uspavanke za glasnog diva
voljela sam ga najviše dok je spavao
na njegovom je uzglavlju uspavan hrkanjem
opušteno spavao i moj strah
na mjestu odmor
mišići voljno
zidovi topliji
podovi mekši
cijelog sam djetinjstva
sanjala mir