Sudijska nadoknada
Kako i koliko dugo ova korona pošast i izolacija traju bolje od 14-omjesečne cifre znaju naši izmoždeni organizmi i umovi. Jesmo li sigurni da su nam moždane vijuge na nivou od februara 2020? Nismo, naravno, jer previše se od tada lošeg doživjelo, vidjelo, pročitalo, čulo. Izbijaju apokaliptično nezadovoljstvo i frustracija, a žuč se i ludilo svakodnevno sipaju po društvenim mrežama, medijima, ulicama. Što bi jednom davno jedan riječki pjesnik rekao „Šumom mrkli šum šumi, smrt na jezeru plovi!“ Vozimo slalom opstanka na dugoj, beskrajnoj stazi gdje se zamke, prelomnice, zatvorene kapije i „vende“, nagibi i ravni dijelovi nižu jedni za drugim, a raspored im i broj ne zna apsolutno niko. Ogled ove staze si, bez obzira na sve životno iskustvo i „skijaško“ umijeće, nisi mogao priuštiti i svi oni što govore da znaju gdje je cilj i kako ćemo ovu utrku na život i smrt uspješno apsolvirati, suču lavore i pušu u diple. Balotaju, bacaju bombe. Jednom rječju trabunjaju.
Kontramilijunaši
Bližnji što su nedavno za neku od kapija zapeli, pa imali sreću da se nakon izlijetanja i „lakšeg“ pada vrate na opaku stazu, svjedoče o promjenama koje na sebi primjećuju poslije preležane bolesti. Mozak jednostavno više ne funkcioniše kao prije, sjetiti se nekog starog podatka, priče ili imena skoro je pa nemoguća misija. Rastrešenost je stalna, koncentracija nula. Po hranu kućnim ljubimcima se odlazi u Photoshop, tokom uskršnjeg popodneva se žuri sve završiti na vrijeme kako bi se stiglo na božićnu večeru, a pojedini se fajlovi na računarima traže satima. Bespomoćno se bulji u monitor na kojem je otvoren pravi folder, no imena se željene fajle nemoguće sjetiti. Bez obzira što je pomenuto prije minutu.
U takvom se okruženju spontano okupljaju sve brojnije ekipe „kontramilijunaša“, onih što će oformiti vlastiti, „ko manje zna“ kviz i u kojem će prestižnu titulu „džoker zovi“ dobiti osoba koja je u međuvremenu ponajviše zaglupila. U tom će se antikvizu/reality showu postizati značajni uspjesi i rezultati, te umjesto osvajanja primamljivih novčanih nagrada uplaćivati vlastiti novac i trošiti vrijeme ne bi li se našao izlaz iz začaranog labirinta. Ko preživi, pričat će. Ako se ičega bude sjećao.
I nije onda čudo što mi se značajan broj prijatelja žali da od izbijanja pandemije nema koncentraciju da, na primjer, pogleda jedan cijeli fudbalski meč. Od prve do 90+ minute držati pogled na ekranu i uživati u nogometnom duelu, bez obzira je li riječ o najvećem evropskom derbiju ili, pak, o sudaru „fildžan fenjeraša“. „Ne ide“, kažu, „nikako. Stalno imam preča posla, a prst na daljinskom žuri u prebacivanje kanala. A volim ‘dbalu, nije sporno.“ Nemam šta da im prigovorim i potpuno ih razumijem. I sam se, sve češće, uhvatim u situaciji da tokom neke važne utakmice sjedam za PC i počnem igrati neku igricu dok zbivanja na terenu nastavljam pratiti preko ramena. Furam se da ću na konačan ishod duela koji je u TV prijenosu, a u kojem uvijek igraju draži i manje simpatičan rival, uticati tako što nekog istovremeno puknem šaha ili bilijara online. Veliki sam štovatelj šuhe, predosjećaja, raznih rituala, pa i praznovjerja kada je najvažnija sporedna stvar u pitanju, a kada bih dokaze da isti zaista (u većini slučajeva) i „rade“ ovdje i sada eksplicitno predočio, siguran sam da bi većina objektivnog čitateljstva zaključila da sam zreo za Sokolac i zaduživanje štrajfaste pidžame.
Vidovnjaci
Mogu, eto, kao uzgred spomenti dva primjera vezana za voljeni LFC. Kafu iz nekoć omiljene šolje sa amblemom kluba posljednji sam put 2019. popio 28. jula na dan Liverpoolove predsezonske havarije u Edinburghu, gdje ga je sa uvjerljivih 3:0 razbucao Ancelottijev Napoli. Od tada, pa sve do kraja sezone 2019/20 pomenuta je šolja, bar na dan utakmice, morala biti čista i oprana na njenoj polici, a Liverpool je nakon ovog poraza upisao dvije predsezonske, te 26 vezanih prvenstvenih pobjeda koje je stigao prekinuti tek jedan jedini remi na Old Traffordu. Sa izbijanjem pandemije se nekako i desio prvi poraz u EPL (29. februara 2020. Watford, 0:3), a ubrzo je uslijedila i prisilna, troipomjesečna pauza nakon koje jesu uslijedila još 2 poraza (Manchester City 0:4 i Arsenal 1:2), ali tek onda kada se i teoretski obezbijedila (predugih) 30 godina čekana 19. titula prvaka Engleske.
Ako je „magična moć“ spominjane šolje iščezla sa pojavom korone, onda sigurno nije ona vezana za šahovske partije koje se s prvom jutarnjom kaficom pucaju na chess.com. Pred Arsenal sam, tako, prije sedam dana serijom pobjeda podigao svoj šahovski rejting na ovom sajtu, te omogućio samouvjeren nastup Crvenih na Emiratima i ubjedljivu (3:0) pobjedu, a kad su me 6. aprila za virtualnom šahovskom pločom laušili i Kunto i Panto, nije bilo šansi da Liverpool istu veče u Madridu izbjegne zaslužen poraz, te jednom nogom već izađe iz ovogodišnje Lige prvaka.
Ubleha/koincidencija/istina? Parapsihologija ili tek naivna čara-bara? Prosudite sami. Šega, svakako. U vezi sa današnjim duelom protiv Aston Ville jutrošnje šahovske rezultate podastirati, ipak, neću. Neka ih u arhivi, pa ovisno o rezultatu ove utakmice 31. kola engleskog Premiershipa, nekad možda ugledaju svjetlo dana u svrhu dokaza „da sam znao“ ili pak nemao pojma o konačnom rezultatu.
Na stranu sad i sve vidovite Džemile, babe gatare i vizionarstvo što čuči u svakom od nas, bilo bi lijepo zadržati koncentraciju i bez prevelikog ličnog opterećenja ispratiti evropsku klupsku sezonu 2020/21 koja je ušla u svoju posljednju četvrtinu. Iako su stadioni u najjačim ligama i dalje prazni, pa u vezi s tim kvalitet partija mnogih ekipa, a i fokusiranost TV gledateljstva u blagome padu, dovoljno je još neodgovorenih pitanja i neizvjesnosti u svakoj od Liga petice da bi se vrhunskom nogometu u aprilu tekuće godine okretala leđa. Gluho i daleko bilo.
Zadnje četvrtine
U Engleskoj je pitanje novog prvaka već praktično riješeno i bodovna prednost koju Manchester City ima u odnosu na najbližeg pratioca (Manchester United) je tolika da uprkos današnjem neočekivanom domaćem porazu od Leeds Uniteda (1:2) ne postoji način kojim bi se Građani mogli spriječiti u osvajanju nove, već treće u posljednje četiri sezone (7. ukupno) šampionske titule. One koja će samo potvrditi recentnu dominaciju Guardiolinih pulena na fudbalskom ostrvu. Prava je draž i neizvjesnost u borbi za četvrto, a ovisno o rezultatu sutrašnjeg duela West Hama i Leicestera možda i za treće mjesto što vode u narednu Ligu prvaka. U borbi za te dvije pozicije je bezmalo šest ekipa i na osam kola do kraja potpuno je neizvjesno ko bi, uz mančesterske klubove, nogometnu kolijevku mogao u elitnom UEFA-inom takmičenju predstavljati iduće sezone.
Na dnu Sheffield Unitedu, pa skoro i West Bromwich Albionu još samo neko treba da kaže da su ispali u Championship, dok bi se Fulham nauštrb neuvjerljivog Newcastlea možda i mogao spasiti povratka u niži rang iz kojeg se prošle sezone izbavio.
U Španiji je večeras na rasporedu 246. takmičarski (ukupno 279.) El Clasico, a kako stvari trenutno na tabeli Primere stoje, opet bi mogao odlučiti o novom/starom prvaku. Pad forme i rezultata Atletico Madrida traje već dva mjeseca i dok se bodovna prednost Simeoneovih izabranika u odnosu na Real i Barcelonu još u januaru činila nedostižnom, te bila na +12 ili više, danas je spala na tek jedan, odnosno tri boda viška. Na začelju, pak, drhtava neizvjesnost pere čak pet ekipa koje su u samo četiri boda razlike, pa je na devet kola prije kraja teško predvidjeti koje će se tri u maju strovaliti u Segundu.
U Italiji se nakon devet dugih godina, po svemu sudeći, dočekalo da Scudetto osvoji neko drugi osim Juventusa. Trenutna bodovna prednost Intera Conteovoj momčadi daje svako pravo da već polako priprema šampionsko slavlje, dok bi se AC Milan, Juve, Atalanta i Napoli do kraja trebali boriti za preostale pozicije koje garantuju Ligu prvaka 2021/22.
Ajkule iz Crotonea su već skoro od početka ovosezonske Serie A prikovane za dno, dok bi troboj Torina, Cagliarija i Parme trebao odlučiti o imenima još dva tužna saputnika Kalabreza na povratku u Serie B.
U Bundesligi pitanje novog/starog šampiona nije mogao zakomplikovati čak ni covid-19, a osim suverenog Bayerna, čini se da su mjesta u TOP 4 na sedam kola prije kraja skoro pa obezbijedili RB Leipzig, Wolfsburg i frankfurtski Eintracht. Na dnu potonulom Schalkeu već odavno nema spasa, no za preostala mjesta koja znače opstanak ili ispadanje u Zweiteu do samog bi se kraja mogli grčevito boriti Köln, Mainz, Hertha i Arminia. U francuskoj Ligue 1, pak, nakon dugo vremena i potpuno neočekivano imamo gustu i neizvjesnu borbu za titulu u kojoj učestvuju čak četiri ekipe, a od kojih trenutno najbolje stoji Lille. Dijonu na posljednjem, 20. mjestu nema spasa, a nižem su razredu trenutno najbliži Nantes i Nimes, mada bi se još par ekipa u preostalih sedam kola, ukoliko ne upišu bar pokoju pobjedu, moglo naći u sosu i nebranom grožđu.
Bilo kako bilo, okrenulo se naizvrat ili pak gledalo iz „normalnog“, objektivnog ugla, finiš sezone 2020/21 najjačeg od onog što nam može ponuditi evropski klupski fudbal ne treba preskakati, niti ignorisati. Biće tu još, sasvim sigurno, raznih zapleta i iznenađenja, a u pokušaju da unaprijed saznate pojedine rasplete i rezultate, ne pokušavajte kućna jutra ispunjavati igranjem šaha ili (ne)ispijanjem kafe iz omiljene šolje.
Slobodno se opustite i te „vještine“ prepustite onima koji misle da ih imaju. I o kojima će čvrste dokaze i neoborive argumente prezentirati tek ozbiljnim ponudama u NOMADov inbox. Ozbiljnim koliko su i pominjane antikviz nagrade stvarne i dio nepatvorene jave.