Latifić: Vrlo dobar EURO

Sudijska nadoknada

Ako je kraj grupne faze takmičenja na EURO 2020 trebao neki dodatni, specijalni začin koji bi ga učinio još uzbudljivijim i zanimljivijim, marsovcima privlačnijim, a nogometnim bolesnicima ljekovitijim, onda ga je sinoćnjim mečevima grupe F, koji su se igrali u vreloj Budimpešti i kišnom Minhenu, i dobio. Paralelne drame pred 55.000 gledalaca u prijestolnici Mađarske i 13.000 onih što su u glavnom gradu Bavarske uživo nazočili duelu Mannschafta i Nemzeti Tizenegya rasplele su se tako da na kraju i vukovi budu siti, a ovce, ako ne na broju, onda barem ponosne na otpor i predstave koje su pružile u (za njih), ispostavit će se ipak, prejakoj „grupi smrti“.

Mađarski otpor

„Borili su se kao lavovi u sva tri meča i kompletnu zemlju učinili ponosnom“, reći će nakon (za senzaciju nedovoljnih) 2:2 na Allianz Areni mađarski selektor Marco Rossi. „Nismo se prepali velikih timova sa kojima smo igrali u proteklih 10 dana, stali smo stameno i hrabro jedan drugom uz rame i što se naših partija i stava tiče, niko nam baš ništa ne može prigovoriti. Nijemci sad slave 2:2 protiv nas Minhenu, a mi smo razočarani?! To dovoljno govori o svemu. Razočarani smo jer smo bili blizu prolaska u drugi krug kojeg su momci u potpunosti zaslužili“, gordo je zborio 57-godišnji Italijan, isti onaj koji je prije pet dana, nakon 1:1 sa Francuskom u Budimpešti zaplakao od sreće i ponosa. Mađarska je, bez obzira šta o njenom političkom uređenju i izvjesnom postotku „navijača“ mislili, jedno od najprijatnijih iznenađenja ovog EURO-a i od svih 8 eliminisanih ekipa ponajviše je zaslužila da se nađe u nokaut fazi. No, Leon Goretzka je sinoć u 84. minuti srušio mađarski san, pa je utihnuo i kontigent domaćih navijača na Puskás Aréni koji je tijelom bio na francusko-portugalskom derbiju, a dušom i mislima 560 kilometara zapadnije.


Na kraju se sve dobro završilo po aktuelne evropske i svjetske prvake. Dva su stara Los Blancos druga, Les Bleus povratnik Karim Benzema i Seleção ikona Cristiano Ronaldo postigli po dva gola (ukupno tri sa penala od kojih je barem jedan/onaj za Francusku prestrogo dosuđen), a remi je obje reprezentacije, zahvaljujući identičnom skoru u Minhenu, ostavio na pozicijama koje su držale i prije trećeg, posljednjeg kola grupe F. Jeste da će Palhaçosi sad, sa dva dana odmora manje, morati u Sevillu na megdan Belgiji, ali s obzirom da su tokom sinoćnjih duela i dramatičnih rezultatskih preokreta dobar dio vremena proveli viseći nad provalijom eliminacije, moraju na kraju biti zadovoljni. Posebno Kristina koja je sa dva realizovana penala konačno stigla poravnati rekord Ali Daeia, te sa ukupno pet postignutih golova preuzeti vrh poretka najboljih strijelaca i ovog EP-a.

Jednako sjajnim nastupima vlastite reprezentacije koja je u grupi F bila sve samo ne „kanta za napucavanje“, Mađari mogu biti zadovoljni ispunjenošću svog najvećeg stadiona na sve tri utakmice koje je ugostio u prvom krugu ovog takmičenja. Iz ugla drugih, onih koji uoči početka prvog „post corona“ velikog takmičenja na tlu Starog kontinenta i nisu baš bili u manjini, Magyarok su možda i malo zasrljali sa „hinjenjem normale“, te širokim otvaranjem granica i kapija za navijače. No, isplatilo se. Ambijent je na svakom od tri pomenuta meča imao sve odlike istinskog fudbalskog spektakla, a kako informacija o nekom (gluho bilo) novom, fatalnom širenju zaraze iz Budimpešte još uvijek nema, možemo reći da su Orbanovci napravili pravi potez.

Uz molitvu za slanje prokletog virusa u trajan fadeout koja nam je, bez obzira na navijačke, religijske, nacionalne i bilo kakve druge pripadnosti, skoro svima stalno u mislima i na usnama, povjerujmo da će evropske fudbalske arene i na preostalih 15 utakmica biti što punije, te fudbalerima koji se na travnjacima istinski trude pružiti vlastiti maksimum omogućiti da se nakon dugo vremena osjećaju kao svoji na svom.

Salve za Italijane, jaja za Turke

Pun stadion, sasvim sigurno, zaslužuju Mancinijevi Azzurri koji su protutnjali grupom A i sa maksimalnim učinkom od 9 osvojenih bodova (gol-razlika 7:0) obezbijedili plasman u 1/8 finala. Nova, poletna i u disciplinovanu, uigranu 4-3-3 formaciju postavljena Italija koja (možda i po prvi put u svojoj stoljetnoj tradiciji) igra napadački, „za gol više“ fudbal pravi je hit prvog kruga, a s obzirom na prikazano, nema čega da se plaši ni u drugom, nokaut krugu ovog takmičenja. Krcate tribine trebaju nagraditi i hrabre Velšane kojima se nisu davale velike šanse u konkurenciji Švicarske i Turske, ali su ih u dalekom Bakuu ipak nadvisili, nepretenciozno podsjetivši da su prije pet godina u Francuskoj, slično potcjenjivani i omalovažavani, stigli čak do polufinala.

Kao jedina stvarna „kanta za napucavanje“ na ovom turniru ispostavila se reprezentacija Turske (0 osvojenih bodova, g-r 1:8), pa su je nakon Italijana u prvom  i Velšana u drugom, u posljednjem kolu stigli nabiti i Švicarci koji su se pobjedom od 3:1 ipak uspjeli kvalifikovati među 16 najboljih. Pepelom se po glavi posljednjih dana posipaju svi oni koji su povjerovali da u selektoru Güneşu i njegovom timu čuči nešto što podsjeća na SP 2002 ili EURO 2008. Jedina popunjenost koju Turci za dekadenciju, neurednost i nedoraslost prikazane u Rimu i Bakuu na povratku u domovinu zaslužuju jeste ona u špaliru ispred istambulskog aerodroma gdje bi ih vlastiti navijači trebali zasuti jajima i kesama .ovana. Sve što im je Ay-Yıldızlılar na ovom EP ponudio jeste osjećaj sramote i poniženosti.

Danska katarza, oproštaj Pandeva i ukrajinska guzovača

Danci su, pak, u grupi B nakon šoka u prvom, te nes(p)retnog poraza od Belgije u drugom i dalje vjerovali, ostali u simbiozi sa navijačima na njihovom Parkenu, pa u kolu trećem dočekali zasluženu i ubjedljivu pobjedu nad Rusijom (4:1) koja im je omogućila da u krugu sa Zbornajom i finskim Huuhkajatovcima budu najbolji, te sa samo tri osvojena boda prođu dalje. I dok Finci svojim debijem na velikoj fudbalskoj sceni nemaju razloga biti nezadovoljni, Rusi su ogorčeni. „Ovo je naš nivo. Bolje da ulažemo u umjetničko klizanje nego u nogomet“, reći će Evgeni Plushenko, dvostruki olimpijski pobjednik u pomenutom zimskom, ali i (kao i mnogi drugi) zaljubljenik u najpopularniji sport. „Da vlasti ulože samo 30% od onoga što daju fudbalu, harali bismo na svim klizačkim takmičenjima“.

Ponosni na svoje reprezentativce i nastupe koje su kao debitanti ostvarili u grupi C mogu biti svi oni čija srca kucaju za Sjevernu Makedoniju. Ako su otpori favorizovanim Austrijancima i Ukrajincima u prva dva kola povremeno dobijali i dimenzije epskih, onda će posljednji meč i gostovanje Holandiji u Amsterdamu biti upamćeni prije svega po oproštaju Gorana Pandeva od nacionalnog dresa, a ne po ubjedljivom (0:3) porazu od domaćina. Risovi su se na svom prvom EP-u ikada namjerili na jače od sebe, ali nisu pali bez ispaljenog metka, niti su se travnjacima vukli poput precijenjenih Rusa ili Turaka. Naprotiv.

Oranje je, pak, u inat svim skepticima i nevjernim Tomama osvojilo svih 9 bodova u ovoj konkurenciji, pa kao prvoplasirana ekipa grupe C uletilo u dio žrijeba nokaut faze koji mu daje realne šanse da se, po prvi put nakon Portugala 2004, domogne polufinala. Austrija se pokazala kao dobra, disciplinovana, ali ne i baš pretjerano simpatična ekipa koja bi možda i Italiju u 1/8 finala (Wembley, subota, 26. juni u 21:00), ukoliko ju se neopravdano potcijeni, mogla namučiti. Ukrajinci, s druge strane, kao „najbrljavija/šlampavija“ ekipa prvog kruga mogu biti presretni što su se sa tri osvojena boda i negativnom (4:5) gol razlikom dočepali plasmana u 1/8 finala, a realno je minimalan broj onih fudbalskih sladokusaca koji bi za Синьожовтіma zaplakali u slučaju da su se umjesto Glasgowa zaputili ka Kijevu i povratku kući. Ovako ih je sportska sreća još jednom pogledala, pa će na Hampden Parku igrati protiv Švedske (utorak, 29. juni u 21:00), a ne nekog evropskog teškaša koji bi im mrežu napunio do vrha. I uz još malo srećice i/ili guzovače eto ih u četvrtfinalu gdje pripadaju koliko i peš u skupocjen akvarij. Ali i to je EURO i zato ga, između ostalog, i volimo.

Tvrdi Švedi i par po mjeri

Nije, dakle, taj švedski Blågult nikakav bauk, ali je jučer u najdramatičnijem od svih šest mečeva odigranih u grupi E odolio naletima poljske konjice i golom Claessona u 94. minuti došao do pobjede od 3:2 koja mu je obezbijedila prvo mjesto na konačnoj tabeli skupine u kojoj se, sve do jučer, igrala najlošija ‘dbala na ovom prvenstvu. Ali uporni, čvrsti i ne baš pretjerano atraktivni Šveđani su na već drugom velikom takmičenju zaredom kojeg igraju bez Zlatana Ibrahimovića prošli grupu i ako su na SP u Rusiji prije tri godine za plasman među osam najboljih uspjeli preskočiti Švicarsku, nema razloga da isto ne ponove protiv Ukrajine na ovom EP-u.

Ukupni je utisak jučer u Sevilli popravila i Španija koja je mrežu umornih i za tri teška meča u 10 dana nespremnih Slovaka stavila petardu, pa tako došla do drugog mjesta i plasmana u drugi krug. Iako joj napad i dalje, tvrdoglavosti Luisa Enriquea zahvaljujući, predvodi dežurni Mr. Promašaj (Alvaro Morata), Crvena furija je izbjegla bruku, te nakon dva remija i jedne pobjede na svojoj La Cartuji ovjerila kartu za Copenhagen gdje će je u 1/8 finala u ponedjeljak, 28. juna (18:00 sati) sačekati baš pravi „protivnik po mjeri“.

Hrvatska je prekjučer u Glasgowu srušila dvije neugodne tradicije. Nikada prije, u pet pokušaja (dva poraza i tri remija) nije pobijedila Škotsku, a isto je toliko neuspjeha (SP 2002, EURO 2004, SP 2006, EURO 2012 i SP 2014) imala u posljednjim kolima grupnih faza velikih takmičenja kada joj je za prolaz dalje trebala pobjeda. Zato trijumf od 3:1 nad „neznalicama koje ginu“ i nije baš mačiji kašalj u okruženju i atmosferi koja je još od prvog dana uporno ponavljala da su Vatreni tek blijeda sjena ekipe koja je prije tri godine igrala finale Mundijala. Stoga će i predstojeći duel sa Špancima biti prilika da Dalićevi izabranici dokažu da još uvijek nisu rekli svoju zadnju na turniru gdje bi i plasman među osam najboljih bio lijep i vrijedan uspjeh.

Englez Bill i posao u NASA-i

Ništa posebno nismo vidjeli ni od engleska Tri lava, koji su u grupi D odigrali tri, skoro pa identična meča u kojima su dali svega dva, a primlili nijedan gol, pa se sa sedam osvojenih bodova domogli prvog mjesta koje će im, za nagradu u okviru 1/8 finala EURO 2020 donijeti evropski klasik protiv Njemačke (Wembley, 29. juni u 18:00 sati). Postoji i priča da je Gareth Southgate pomalo taktizirao, dozirao i „skrivao karte“ u grupnoj fazi gdje je od svega viđenog, ponajviše uočljiva bila „izmoždenost“ engleskih reprezentativaca koji su, pojedinačno i ekipno gledano, u protekloj klupskoj sezoni odigrali najveći broj utakmica, te imali najmanje vremena za odmor. No, ako u duelu protiv iskonskog rivala kojim slučajem pokleknu i turnir napuste već u prvom nokaut meču, opravdanja o umoru će piti vode koliko i namibijski lavovi ovih vrelih i suhih dana u pustinji Kalahari. „Materi se pravdaj!“, reći će im bubuljičava ispičutura Bill iz nekog Buryja i krenuti da lomi sve oko sebe u slučaju da se ispostavi kako se nogomet (opet) nije „vratio kući“.

Mi neutralni – oni koji će naredni nastup svoje fudbalske reprezentacije na nekom velikom takmičenju dočekati onog dana kada se klempava (ali i simpatična, te za šalu i IB humor uvijek spremna) Mirsada u lokalnoj samoposluzi od kase odvoji tako što će se na ušni pogon, nakon što je saznala da je NASA zainteresovana za njene profesionalne usluge, vinuti u zrak pa od sreće poletjeti iznad polica i frižidera – ne moramo ništa da lomimo. Srećom.

Opušteni i daleko od centra zbivanja možemo da uživamo u šampionatu koji nam je dosad, između ostalog, priuštio rekordnih osam autogolova i šest neiskorištenih penala, ubrizgao sasvim dovoljnu dozu kvalitetnog, uzbudljivog i neizvjesnog fudbala, te obezbijedio solidan izbor sporednih, bizarnih detalja poput gitarske sekcije Elfa što podsjeća na sumorne rane radove Buce & Srđana ili pak revanja halfova i lijevih krila pojedinih reprezentacija u pokušaju da skladno otpjevaju vlastitu himnu. Gledamo vrlo dobar i interesantan EURO što ima sve predispozicije da na kraju prođe odličnim, ukoliko nokaut faza turnira – u kojoj tek slijede drame, produžeci, a vjerovatno i penali za lobotomiju – bude onakva kakvu priželjkujemo.

Iz ovog sparenog, uz pomoć ventilatora svedenog u okvire podnošljivog i po život nefatalnog, objektivnog zemaljskog kutka smjelo, stoga, zaključimo: Nema, skoro pa nikakvog/golom oku vidljivog razloga da vrlo dobar EURO 2020 do kraja ne postane i odličan. Bez da mora ponavljati refrene za bolju zaključnu ocjenu.

Sudijska nadoknada

Latifić: Buha na raskrsnici
Latifić: España 1982
Latifić: Radanović
Latifić: Dobacivanja
Latifić: Prvi baraž
Latifić: Jedna peta u Prateru
Latifić: Mesari u kopačkama
Latifić: Kako bez navijača?
Latifić: Sin vjetra
Latifić: Bitka za Beograd
Latifić: Vremeuroplov
Latifić: Eurotacija 2021