foto: Dženat Dreković/NOMAD

Latifić: Nogostres

Sudijska nadoknada

Sami je finiš klupske sezone 2021/22 i događaji u nogometnoj Evropi posljednjih dana, naprosto, prestižu vrijeme. Mečevi odluke, bez obzira na to da li riječ o borbi za šampionsku titulu, plasman u UEFA-ina takmičenja ili goli opstanak u najjačim ligama Starog kontinenta, redaju se i igraju iz dana u dan, pa je fudbalskim sladokuscima, zapravo, najmanji problem količina sadržaja kojeg putem TV prijenosa mogu ispratiti. Baš kao i to kako napraviti lični schedule onoga što se „mora gledati“. Problemi nastaju onda kad si srcem, simpatijom ili kakvom drugom (ne nužno pozitivnom) emocijom vezan za neke od učesnika u tim finišima nogometnih maratona koje trče još od augusta prošle godine. Onda počnu/nastave se nerviranje, navijanje, ushit i razočarenje koje najljepša igra i ove sezone režira, te na travnate scene u Engleskoj, Španiji i Italiji postavlja i izvodi na svakodnevnoj bazi. Sekiraju se i pasionirani kladioničari, ti ovisnici o „tiket vizionarstvu“ i vječnoj potrebi da se pronađe kovčeg sa izgubljenim blagom. Da „sa neba padne“ dobitak koji rješava sve egzistencijale, pa samim tim i većinu ostalih nevolja koje idu uz bitisanje na izvitoperenoj,  za (čak i skroman) život sve skupljoj planeti.

No, kockare sa jasnom vizijom ostavimo u njihovom, pa se vratimo u staklenik onih kojima nogomet struji krvnim žilama, a ne pleše samo i isključivo na svježe popunjenom tiketu. U raspored su, od prošle sedmice, ubačena i finala nacionalnih kupova, te drugoligaška doigravanja za plasman u najviše razrede, pa su ponuda, komešanje i uzbuđenje u okruženju onih što najpopularniji sport i svoje klubove istinski ljube, narasli do maksimuma. I onda kada se sezona, a obično je to tako u finišima, lomi, kada se i bukvalno odlučuje da li će tvoji ljubimci polučiti kakav veliki uspjeh/osvojiti trofej ili, pak, doživjeti krah/ispasti iz lige, na duševna vrata glasno kuca, pa ne čekajući da ga se pusti unutra, ufurava njegovo nepoželjno „visočanstvo“. Stres. Skupa sa dva ađutanta. Psihom & Fiziom, generalima boli.

Italija u crvenom

Na stranu što je atmosfera na dupke punom i fenomenalnom koreografijom navijača Juventusa i Intera ukrašenom rimskom Olimpicu prošle srijede bila vrhunska, dobro to što je i meč kojeg smo poslije u trajanju od 120 minuta imali priliku gledati bio samo takav. Da nogomet još uvijek, uprkos svim tim golemim ulaganjima, očekivanjima, stresovima i pitanjima „života i smrti“, treba ostati i sexy, htjela nam je (valjda) svojim modnim izričajem kojeg je odabrala za izvođenje “Il Canto degli Italiani” uoči početka finala Coppa Italia 2021/22 poručiti i Arisa, 39-godišnja italijanska pjevačica/glumica.

„Neutralni“, karmin-crveni sako/haljina, prozirni grudnjak i (ko zna kakav?) donji veš ispod, povukli su 68 hiljada na stadionu prisutnih tifoza da državnu himnu otpjevaju „k'o jedan“, pa je valjda i logično da je meč koji je uslijedio (Inter nakon produžetaka slavio sa 4:2 i tako po osmi put ukupno, a prvi nakon sezone 2007/08, osvojio Kup Italije) pružio ono najbolje što calcio u ovom trenutku može dati. 37-godišnji Giorgio Chiellini, tako, na oproštaju od Juventusovog dresa neće, a 36-godišnji Edin Džeko u svojoj prvoj Nerazzurri sezoni hoće podići ovaj trofej. Bosanskohercegovački veteran je nakon sedam godina na fudbalskoj „čizmi“ konačno osvojio svoj prvi (ako ne računamo Superkup iz januara ove godine) timski pehar, a do samog će kraja (iduća nedjelja, 22. maj) biti u igri i za drugi, onaj vrjedniji. No, to će već ići malo teže. Scudetto je, ipak, trenutno puno bliže crveno-crnom dijelu Milana koji ga nestrpljivo čeka i sanja već 11 godina.

Nakon jučerašnjeg trijumfa nad Atalantom AC Milan kolo prije kraja ima dva boda prednosti pred drugoplasiranim komšijama. Za 19. titulu Rossonerima je dovoljan bod sa gostovanja Sassuolu i u tom slučaju Interu neće pomoći ni unaprijed upisana domaća pobjeda nad Sampdorijom. Đavo (Il Diavolo) ima bolji (2:1 i 1:1) međosobni omjer od Zmije (Il Biscione), pa je to kriterij koji u Italiji određuje i sve druge poretke.

Napoli i Juventus su sigurni na 3. i 4. poziciji koje vode u narednu Ligu prvaka, a već u borbi za mjesta koja vode u iduće Ligu Evrope i Ligu konferencija caruje neizvjesnost. Mourinhova Roma je, u finišu sezone, sve položila na finale novog UEFA-inog takmičenja koje u Tirani protiv Feyenoorda igra 25. maja. Kocka se „Specijalni“ dok raspamećenim navijačima Giallorossa u jednoj ruci pokazuje (još neosvojeni) evropski trofej, a u drugoj krije možebitnu strovalu na 8. mjesto konačne tabele Serie A što iduće sezone Evropu u žuto-crvenom dijelu Rima donosi samo na televiziji. Rida, pritom, i zaluđene tifoze kupuje za male pare.

Stres, naravno, pere i neposredne aktere zgusnutih i šokantnih zbivanja na terenu. O epopeji Salernitanine borbe za opstanak, ne samo u društvu italijanskih prvoligaša nego i kluba (sa donedavno neriješenim vlasničkim pitanjima) uopšte, će se, ukoliko bude happy enda, pisati knjige i vjerovatno snimati filmovi. No, da sretnog završetka možda i ne bude pobrinuo se Diego Perotti, 34-godišnji Argentinac, nekoć (2016-2020) za peh i lošu sreću zadužen u AS Roma. U 84. minuti gostovanja u Empoliju, stari rutiner ima priliku zabiti sa penala i još zimus od svih otpisanu Granatu kolo prije kraja i matematički spasiti ispadanja u Serie B, ali avaj. Guglielmo Vicario mu brani, pa ga natjera u čučanj očaja u kojem neutješan, još dugo nakon meča ostane na travnjaku stadiona Carlo Castellani.

Srećom po Salernitanu, Genoa je kasnije izgubila u Napulju, a Cagliari sinoć bio preslab da protiv Intera na svom stadionu izbjegne novi poraz, pa je ekipi Milana Đurića za opstanak u Serie A dovoljna još samo domaća pobjeda u posljednjem kolu protiv Udinesea. Mada na Arechiju svi u pobjedu i spas iduće nedjelje vjeruju, niko se još ne usudi garantovati je, niti biti siguran da za istu neće biti potreban još vagon sportske sreće na travnjaku. Pa i paket apaurina na tribinama.

Špica u Engleskoj

Sredila se u subotu i Raye (Rachel Agatha Keen), 24-godišnja engleska pjevačica za finale FA kupa, ali njenom izvođenju „God Save the Queen“ pola Wembleyja (Liverpoolove pristalice zbog nefudbalskih razloga) zviždi.

I onda nema niko pravo da se žali što smo gledali još jednu (već drugu nakon finala Liga kupa u februaru) Chelsea-Liverpool „lobotomiju“ gdje u 120 minuta na terenu bude svega osim postignutih golova. I mora neiskorištenih šansi, prečki i stativa, i naizmjeničnih preuzimanja inicijative i sjajnih golmanskih odbrana. I povreda izmoždenih igrača koji gule svoju, već 60. takmičarsku utakmicu u tekućoj sezoni. I opet produžeci, opet penali i opet pobjeda Liverpoola. Za završni stres zaduženi Azpilicueta i Mount (Chelsea), te Mane (Liverpool) koji u raspucavanju sa 11 metara omanu. Lijep je i drag taj trofej, Crveni su ga tek nakon 16 godina ponovo, po 8. put pospremili u svoje vitrine, ali je i skup.

U nedjelju se, poprilično neočekivano, kiksu (2:2 na gostovanju West Hamu) mančesterskih Građana zahvaljujući, vratila neizvjesnost vis-a-vis šampionske utrke u Premiershipu, pa poprilično sagoreni i iscijeđeni sastav LFC-a mora već sutra navečer u Southamptonu da slavi novu pobjedu, kako bi pred posljednje, 38. kolo (22. maj u 17:00) imao kakve-takve šanse da nebesko plavim titulu prvaka Engleske zdipi praktično ispred nosa. „Ne, ne želimo novu porciju stresa i nedjelju za infarkt“, poručuju navijači Liverpoola širom društvenih mreža. „Bolje da se prva ekipa odmori i spremi za finale Lige prvaka (Pariz, 28. maj) sa Realom, to se mora pobijediti“ – vape. Šta li je Klopp, skupa sa svojim pomoćnicima, skontao vidjet ćemo već sutra (utorak, 17. maj u 20:45) na St. Mary'su.

Novu epizodu neizvjesne i svakakvim preokretima nafilovane utrke za četvrto mjesto gledat ćemo večeras (21:00) na St. James’ Parku gdje Arsenal mora slaviti protiv domaćeg Newcastlea kako bi uoči posljednjeg kola imao bod prednosti u odnosu na rivalski Tottenham. Kosa se od sekiracije diže i opada sa glave Franka Lamparda koji sa Evertonom još uvijek nije obezbijedio opstanak u EPL, a menadžeri Leeds Uniteda i Burnleyja sad već prizivaju vile i vilenjake kako bi ih u posljednjim utakmicama pripazili još pokojim bodićem koji život (u Premiershipu) znači.

Španska drama na začelju

Najmanje je drame i nervoze u Španiji. Real Madrid je četiri kola prije kraja i matematički obezbijedio 35. titulu prvaka, a Betis još u aprilu osvojio svoj treći Kup kralja. Barcelona, Atletico Madrid i Sevilla su obezbijedili TOP 4 i učešće u idućoj Ligi prvaka, a Real Sociedad i Villarreal sinoć u međusobnom duelu odlučili ko će u Ligu Evrope, a ko u Ligu konferencija.

Za stres u La Ligi Santander su i ove sezone zaduženi oni manje bogati i dnu primeraligaške tabele bliži klubovi pa je neiskorišten jedanaesterac sinoć na stadionu Ramón de Carranza u Cadizu (36-godišnji Álvaro Negredo u 61. minuti za „nedosanjanu“ pobjedu Pirata nad kombinovanom postavom novog šampiona) dodatno zakomplikovao borbu za opstanak. Mallorca je golom u 92. minuti savladala Rayo Vallecano, a Granada u Sevilli izgubila od Betisa, pa će Cadizu za opstanak u posljednjem kolu, osim nužne pobjede na gostovanju otpisanom Alavesu, trebati i to da barem jedan od dva direktna konkurenta (Granada i/ili Mallorca) ne učini isto protiv Espanyola kući i/ili Osasune u gostima. Da renoviranje vlastitog stadiona i nije neki prioritet ako ti je ekipa slaba, te visi nad provalijom ispadanja u Segundu, dokazali su pametnjakovići iz uprave Levantea čiji su prvotimci bez šansi za opstanak ostali dva kola prije kraja prvenstva.

Šta gledalačkom/navijačkom puku savjetovati za posljednje dvije sedmice klupske sezone 2021/22 u koje će se, pored zadnjih kola u sve tri najjače lige u Evropi, nagurati i finalne utakmice sva tri UEFA-ina takmičenja, te one koje će se igrati za promociju u Premiership i Serie A? Ukoliko neki od, u konačne rasplete uključenih klubova istinski volite, za isti navijate i želite mu, baš kao i sebi, sve najbolje – dobro stegnite kakvu krpu oko glave i pripremite medicinska sredstva za smirenje. Svi preduslovi za strašnu glavobolju i infarktne završnice su tu, pa ako su već predstojeći raspleti i bukvalno pitanje vašeg života ili smrti, bolje ih preskočite. Ako ste, pak, ljubitelj najljepše igre koji navijačkih afiniteta spram sučeljenih timova nema, trebalo bi da ste u prednosti. Uključite svoju staru, dobru „BMK mašinu“ i uživajte.

Uzbuđenja i hičkokovizma kojeg nam je još jedino vrhunski evropski nogomet u stanju izrežirati, pa kroz TV sliku dovesti u domove, sasvim sigurno neće nedostajati. To i Pera Detlić zna.

Sudijska nadoknada

Latifić: Buha na raskrsnici
Latifić: España 1982
Latifić: Radanović
Latifić: Dobacivanja
Latifić: Prvi baraž
Latifić: Jedna peta u Prateru
Latifić: Mesari u kopačkama
Latifić: Kako bez navijača?
Latifić: Sin vjetra
Latifić: Bitka za Beograd
Latifić: Vremeuroplov
Latifić: Eurotacija 2021
Latifić: Vrlo dobar EURO
Latifić: Fisovanje
Latifić: Treba i s parama znati
Latifić: The God
Latifić: Melem na rani
Latifić: Mahalac
Latifić: Srndać
Latifić: Real s Nišave
Latifić: Srce Khaliloua
Latifić: Na Repovom tragu
Latifić: Ljubav za Traktoriste
Latifić: Samit na vrhu
Latifić: Kopačka od zlata
Latifić: Osimova bronza
Latifić: Više od igre