Latifić: Tuchel i raspored za jetime

Sudijska nadoknada

Sami je finiš klupske nogometne 2020/21 sezone i kao što prije mjesec dana predvidjesmo, mnogo je razloga zbog kojih ljubitelji najpopularnijeg sporta u ove, sve ljepše i sunčanije proljetne dane i noći treba da budu ispred svojih malih i velikih ekrana. Oni koji od pet najjačih evropskih liga po defaultu osim kvaliteta očekuju i najviše uzbuđenja i neizvjesnosti, u preostale dvije sedmice itekako imaju šta gledati i željno iščekivati, a do 23. maja i spuštanja zavjese na ove nacionalne šampionate baš svaki dan je na programu barem jedan meč koji o nečemu bitnom u Ligama petice odlučuje.

Njemački aduti i francuski zecolov

Eto, čak i u njemačkom Bundesu, „ligi jednog tima“ u kojoj se svrgavanje minhenskog Bayerna sa trona nastavlja činiti daljim od prvomajskog uranka na Neptunu, ima neizvjesnosti oko toga ko će uz Die Roten i lajpciške Die Bullen u TOP 4, a i na samo dva kola prije kraja nije poznato ko će Schalekeu iduće sezone društvo praviti u popularnoj Zweitei. Kakvi-takvi aduti u rukama fudbalskih germanofila koji i dalje ne daju reć’ da im je liga (već odavno) pokoks, te će uvijek spremno iz rukava izvući činjenicu da u svojevrsnom autizmu u koji sve više zapada, i dalje postoje prednosti (51% učešća navijača u vlasništvu klubova) o kojima Englezi, na primjer, mogu samo sanjati.

Ako već nije janjeća rotacija na najudaljenijoj, onda bi se bar s piknikom na četvrtoj planeti od Sunca uoči ove sezone u Ligue 1 mogla usporediti pomisao da novi/stari prvak neće (p)ostati PSG. Zeca su, izgleda, u marsovskim kraterima ulovile Doge iz Lillea, pa ga sa tri boda prednosti na dva kola do kraja, skoro izvjesno donose na svoj Pierre-Mauroy, zdipivši ga pariškim razmaženkovićima ispred nosa. Ne može toj ekipici preplaćenih i raspuštenih zvijezda, sve su prilike, pomoći ni trust najboljih trenera na planeti Zemlji u već ko zna kojem bezuspješnom pokušaju kićenja titulom evropskog prvaka, a ako se desi da nakon tri godine i tek drugi put u posljednjih devet ne budu ni šampioni Francuske, ispast će da Mauricio Pochettino nema pojma. I da je po Nasseru Al Khelaifiju, sad već davne 2002. godine 995. teniseru svijeta, a od 2011. predsjedniku i izvršnom direktoru/vlasniku Paris Saint-Germaina, „bezveze, baš kao i Thomas Tuchel“.

Engleska u plavom

Možda će katarski biznismen nekad sebi i nasamo priznati da je sa 47-ogodišnjim Švabom iz Krumbacha na klupi prošle sezone uhatom peharu bio najbliže u svojojoj i PSG-ovoj historiji, ali Tuchela će to dirnuti koliko i preklanjska susnježica visibabe, kukurijeke, šafrane i šumarice što proljeća ovog bujaju na Stamford Bridgeu. To kako je ovaj stručnjak, što u slobodno vrijeme luduje za krimi romanima, arhitekturom, tenisom i njemačkim hip-hopom, opravio, preporodio i unaprijedio londonski Chelsea bi, ukoliko ga sportska sreća ispoštuje do kraja, mogla i morala biti najfascinantnija priča nogometne sezone 2020/21.

26. januara ove godine Tuchel je Plavce od Lamparda preuzeo na devetom mjestu engleske Premier lige, sa sedam bodova zaostatka u odnosu na TOP 4. Chelsea je Frank, igračka legenda ovog kluba, ali i tek privremeno trenersko rješenje/marioneta Romana Abramoviča doveo i do osmina finala FA kupa i Lige prvaka, no s obzirom kako je to na terenu (uglavnom) izgledalo, niko mu nije davao ozbiljne šanse za neki spektakularan uspjeh na kraju sezone. Tri i po mjeseca kasnije Penzioneri su treći na EPL tabeli, u finalu FA kupa (Leicester, 15. maj) i Lige prvaka (Manchester City, 29. maj), a više od sjajnog učinka (17 pobjeda, 6 remija i svega 2 poraza u svim takmičenjima) od Tuchelovog ustoličenja govore izvedbe i način na koji preporođene Romanove „lajke“ laju i grizu na terenu. Valjda je kataloški tip Nijemca trebao doći za kormilo da skupo plaćene Wernera i Havertza uvede tamo gdje lokalac Lampard nije znao. Očit je, kako taktičko-tehnički, tako i nevjerovatan napredak samopouzdanja Tuchelovih izabranika koji, bez razlike, fudbalske „šljage“ pucaju Atleticu, Realu, Manchester Cityu.

Baš kada se činilo da će najveći na fudbalskom ostrvu i po osvojenim trofejima, a i po stavu tokom nedavne „Superliga afere“ opet biti Pep Guardiola, Profesor Tuchel mu je nakon podapinjanja u polufinalu FA kupa, prekjučer na Etihadu očitao i premierligašku bukvicu, pa se u velikom (istambulskom?) finalu Lige prvaka strepi od već treće pljuske zaredom u posljednjih mjesec i po. One koja bi Guardiolu zaboljela puno više od ispadanja iz najstarijeg takmičenja ili nepotrebnog prolongiranja i matematičke potvrde o novoj tituli prvaka Engleske.

Juventusovo proklizavanje

U Italiji je prije osam dana Inter ovjerio svoj ukupno devetnaesti, a poslije 11 (uglavnom) mučnih i teških godina, prvi Scudetto. S obzirom na sredstva uložena u igrčaki kadar, Antonio Conte nije napravio nikakvu senzaciju, niti neki poseban podvig, no znajući koliko su na fudbalskoj čizmi za smjenom na tronu žudili baš svi osim Juventusovih navijača i Serie A sezona 2020/21 bi se, bar po tom pitanju, mogla proglasiti historijskom.

Tri mjeseca nakon što je to u polufinalu italijanskog kupa uradio Conte, srednji prst bi Andrei Agnelliju voljeli pokazati i treneri Atalante, Milana i Napolija s kojima se njegov klub pokušava boriti za TOP 4 pozicije i plasman u narednu Ligu prvaka. Takmičenje koje je baš Juventusov vlasnik nedavno izdao i isti onaj što još uvijek tvrdoglavo vjeruje u pokretanje fantomske i nesimpatične Superlige. U svoj toj pohlepi, bahatosti i ego tripu Fiatovcu se desilo da volan prvog tima povjeri treneru-početniku i imenjaku Pirlu (suvozač Igor Tudor), pa bi se za kakav-takav spas sezone Stare dame u preostala tri kola moralo dohvatiti barem 4. mjesto, te 19. maja na Mapei stadionu protiv Atalante osvojiti Coppa Italia. Sudeći po onom što smo u sinoćnjem derbiju protiv AC Milana mogli vidjeti, šanse za takav epilog i nisu baš sjajne.

Drama u Primeri

Možemo o donedavno najjačoj evropskoj ligi, španskoj Primeri/La Ligi Santander misliti i ovo i ono, slagati se ili ne da je posljednjih godina u primjetnom padu i kvaliteta i popularnosti, no da je 90. izdanje ovog takmičenja jedno od najdramtičnijih ikada u svojoj bogatoj historiji, nije sporno, niti upitno. Na tri kola prije kraja Atletico Madrid (77 bodova), Real (75) i Barcelona (75) su u „mrtvoj“ šampionskoj utrci iz koje je tek sinoć, nes(p)retnom golu primljenom u 94. minuti madridskog gostovanja zahvaljujući, praktično ispala Sevilla (71).

Raspored preostalih utakmica (Atletico čeka Real Sociedad i Osasunu, a gostuje Valladolidu; Barcelona ide Levanteu, čeka Celtu i gostuje Eibaru; Real na noge ide Granadi i Athleticu u Bilbao, a dočekuje Villarreal), kao i činjenica da su Los Blancos u međusobnim duelima (koji u slučaju istog broja bodova na kraju odlučuju) bolji i od Los Colchonerosa i od Blaugrane, a Atletico od Barcelone, dodatno komplikuju i usložnjavaju situaciju na vrhu, tako da se baš svaki ishod i to da šampionski pehar osvoji bilo koja ove tri ekipe, može zamisliti, izrežirati i na kraju ostvariti.

Možemo se samo nadati da režiju i krojenje vrha primeraligaške tabele neće preuzeti španski „ljudi u crnom“, a isto, možda i još više vrijedi za La Ligino dno gdje je čak šest ekipa ugroženo i strahuje za opstanak. Primera je jedina od Liga petice u kojoj još nijedan klub nije i matematički ispao u niži rang, a od posljednjeplasiranog Eibara (29 bodova) do petnaestog Getafea (34) baš bi se svi na kraju mogli naći među trojicom nesretnika što iduće će sezone zaploviti bespućima Segunde.

Ne bi se u ovom foto-finišu sezone s uma trebalo smetnuti ni to da su aktuelni predsjednici Reala i Barcelone, baš kao i spominjani Juventusa, i dalje za pokretanje evropske Superlige. Ako već ne volite tvrdi i počesto destruktivni fudbal Diega Simeonea i/ili nemate ništa protiv nastavka bijelo-plavo-bordo dinastije koju je u posljednjih 17 godina tek jednom, u sezoni 2013/14, uspio prekinuti baš Cholov Atletico, onda je bar iz ovih, moralnih razloga što imaju veze sa većom gramzivošću i ohrndanošću kaubojke iz obraza, nekako poštenije nadati se šampionskoj paradi manje ofirnih Jorgandžija na kraju. No, to, ipak ostavimo svačijoj savjesti, ukusu i/ili navijačkom opredjeljenju na čast i izbor.

Vodič za marsovce

Za kraj potkrijepimo i uvodnu tezu o svakodnevnim mečevima od krucijalnog značaja u kojima ćete već od večeras moći uživati, barem petodnevnim (ponedjeljak-petak) rasporedom (sa satnicama) koji će i najizgubljenijim među nama (poput izvjesnog peholova Ksiseta Kvantija) pomoći da se u ubrzanoj završnici evropske klupske sezone snađu bolje od nekoć davno u svemiru izgorenog Skylaba:

Sudijska nadoknada