Sudijska nadoknada
Snijeg je baš zakasnio ove godine. Cijeli decembar i skoro dvije trećine januara obilježile su nenormalno visoke temperature, jugo, kiša i čuveno sarajevsko, trademark sivilo koje je na početku ove zime, čini mi se, bilo teže nego ikada. Kao da nam je malo ove naše, sveopšte muke i preživljavanja u smijuriji od (fildžan) države, još su i vremenske (ne)prilike odlučile da nas handre, čepuju i do kragne nam zakopčavaju (neskidive) dresove Depressiva iz La Coruñe. Inspirisani prošlogodišnjim snježnim uvjetima na okolnim skijalištima, pravili smo još jesenas planove kako ćemo drugi dio katarskog Mundijala prijepodne kliziti niz bijele staze, a popodne uživati u najvećem od svih fudbalskih praznika. “Decembar je najbolji, nema ‘bundeve’ mnogo na stazama, ima da ga iskoristimo ove sezone”, ložili smo se moj komšija i saborac Lajpciški tuljan i ja. Skija je naš lijek i mi ju trebamo. A terapija istinski radi najbolje kada na bijeloj pisti nema živog zida, niti prepreka koje već decenijama, marljivo i uporno svojim pojavama i beskrajnim antitalentom ovjenčani, prave polaznici vječitog kursa Smučarskog kluba “Bundeva” iz Zrenjanina.
Bundeve i Rifetovci
Od “puštanja” skije i kombinacije širokih, “GS” i brzih “SG” zavoja sa onim kratkim, “SL” vijuganjima većeg meraka osim (možda?) letenja (zmajem?) na dunjaluku nema. A od toga u prisustvu hiljada Milica, Jelena i Nemanja iz SK “Bundeva”, ili pak desetina nečujnih “Rifetovaca” iz istoimenog amatersko-skijaško-skakačkog udruženja iz Hadžića, nema ništa i teško da može biti išta. Bundeve vole da vijugaju i da se (ne baš na vreme) povinuju u kolenima, ali kad je vejavica to ide malo teže i potpuno je nepredvidljivo/opasno za ostale učesnike u skijaškom saobraćaju. Ešref, Hamid i Suvad, pak, kao Rifetovci iz kataloga, se prikradu iza leđa, pa samo prozuje pored tebe. Bez štapova, u farmerkama, na skijama iz 80-tih, ELAN-ovim, starim. Nema upozorenja, javljanja, starog (izumrlog) skijaškog povika “hop!” ni u snu. Gužva na skijalištima gdje, naravno, nije bitno ko se kako zove i odakle je, nego (isključivo) zna li upravljati svojim rekreativno-sportskim prijevoznim sredstvom je, bar u ova naša četiri okolna ski centra, tlaka strašna i rijetko ti (kad je na snazi) kompletno zadovoljstvo bavljenja ovom vještinom može pružiti. Svježa hava je OK, ali je i poskupa. Nemoj da mi je, kad u ovim 50+ veteranskim godinama na snijegu nismo prečesto, još dodatno naprđujete i merak pretvarate u srklet. Tražim li previše?
Dakle, suho-sivi početak skijaške sezone učinio je da iz opcije praćenja, skoro pa potpuno, izbacim FIS-ov Svjetski skijaški kup, još jedino preostalo sportsko takmičenje koje (uz neizbježno SP u snookeru, Sheffield u aprilu/maju svake godine) pored okeana ‘dbale stignem istinski popratiti. Bizarno mi je, nekako, u uslovima gdje su kratki rukavi “do samoposluge” bili realnija “obleka” od hanterice ili bunde, bilo da gledam kako ga najbolji svjetski skijaši i skijašice “gare” po najboljim pistama širom planete koje su također, uz par netipičnih izuzetaka, kuburile sa prirodnom snježnom podlogom. Elem, pade snijeg (ozbiljniji) oko 20. ovog mjeseca, a nakon što ispoštovah Kitzbühel prošlog, tako ovaj vikend ispratih i šta se dešavalo u češkom Špindlerůvom Mlýnu italijanskoj Cortini d'Ampezzo.
No još prije nego što smo tokom skijaške subote i nedjelje dobivali potvrdu da je u ženskoj konkurenciji trenutno neprikosnovena Mikaela Schiffrin (pobjeda u subotnjem i drugo mjesto u nedjeljnom slalomu gdje je za šest stotinki ostala kratka za 86. pobjedu u jednoj utrci Svjetskog kupa čime bi se izjednačila sa legendarnim Ingemarom Stenmarkom), a u muškoj Marco Odermatt (dvostruka pobjeda u Super G-u), u petak navečer je derbijem četvrtog kola engleskog FA kupa otvoren fudbalski vikend. “Kad su već tvoji omiljeni engleski timovi u .urcu, hajde da pogledamo duel onih trenutno najboljih”, mislili smo ja i pominjani LT, te u zajedničkoj utjehi nalazili zadovoljstvo. Usput, mogao se i realan plan povratka ljubljenoj skiji osmisliti i zadati.
FA kup bez senzacija
Što se duela aktuelnog prvaka (Manchester City) i trenutnog EPL lidera (Arsenal) u okviru FA kupa, a igranom na stadionu Etihad, tiče – dobili smo šta smo tražili. Duel ekipa koje na prvenstvenoj tabeli trenutno razdvaja pet bodova (+ utakmica manje odigrana za Arsenal) dao je potvrdu da Artetini puleni, uprkos minimalnom porazu i eliminaciji iz najstarijeg takmičenja, nemaju nikakav kompleks inferiornosti u odnosu na Guardioline Građane. Vladari engleskog Premiershipa (četiri šampionske titule u zadnjih pet sezona) su s(p)retno, golom Akea iz 64. minute, porazili Tobdžije, a da je rezultat/pobjednik na kraju ovog, prvog u sezoni dvoboja “najboljih” bio i suprotan, niko ne bi mogao reći da bi bilo nezasluženo. Što će (u nastavku sezone) reći: Tih 5 + bodova prednosti nakon prve polovine Premiershipa i nisu tako mala zaliha za Arsenal. Posebno ako sa partijama kakve su pružali od augusta prošle, nastave i do maja ove godine.
Najstarije klupsko takmičenje je i ove sezone, pa i u ovom četvrtom kolu ponudilo egzotične fudbalske duele engleskih Premierligaša, Championshipovaca, League 1 i League 2-ovaca, čak i timova iz petog, National League razreda. Sa upoznavanjem infrastrukture i fudbalskog (ne)umijeća četvrtoligaškog Walsall FC-a družili smo se, tako, u subotnje rano poslijepodne kada domaći Sedlari, uprkos srčanom otporu, nisu mogli izvući ništa više od minimalnog poraza protiv favorizovanih Lisica iz Leicestera. Nešto kasnije je, između ostale FA kup ponude, interesantno bilo vidjeti “nespojiv” dvojac na klupi Claretsa iz Burnleyja, kako na Portman Roadu i gostovanju trećeligaškom Ipswichu održavaju “nulu”, te zakazuju novi meč protiv Traktorista, ali ovaj put na svom Turf Mooru. Da će Vincent Kompany i Craig Bellamy od ispadanjem iz Premiershipa razočaranog, pa skoro pa potpuno rasprodanog tima napraviti takav fudbalski kolektiv koji je, evo, nakon 28 odigranih utakmica ubjedljivi lider Championshipa (17 bodova više i utakmica manje odigrana u odnosu na trećeplasirani Middlesborough) sa skoro pa obezbijeđenim, ekspresnim povratkom u elitu – malo je ko vjerovao. No, uspješna trenerska saradnja iz Anderlechta prenijela se na fudbalsko ostrvo gdje su Belgijanac i Velšanin i napravili svoja igračka imena (i prezimena). Na dobrom su putu da podebljaju i trenerska.
Većih iznenađenja u ostalim mečevima šesnaestine finala ovog takmičenja nije bilo. Senzacija, svakako, više nije što Brighton na svom Falmeru/Amexu, golom Japanca Mitome iz 92. minute savlada Liverpool sa 2:1 i eliminiše ga iz još jednog natjecanja koje je prošle sezone osvojio. Prije 15 dana na istom mjestu Galebovi su, u okviru EPL, Crvene poderali sa ubjedljivih 3:0, pa osim dokaza o vlastitom napretku fudbalskoj javnosti ponudili i highlight Liverpoolovog sunovrata kojem se u ovih posljednjih mjesec dana ne nazire kraj. Tottenham i Manchester United nisu imali problema sa drugoligašima iz Prestona i Readinga, pa će, zajedno sa pominjanim Manchester Cityjem ostati u ulogama glavnih favorita za krajnji trijumf u ovosezonskom izdanju FA kupa.
Serie A i Primera
Italijani su ovog vikenda odigrali 20. kolo Serie A u kojem je s posebnom pažnjom popraćen sinoćnji Derby del Sole u Napulju. Iako je rođendanlija Mourinho (u četvrtak, 26. januara napunio 60) uoči meča čestitao Napoliju na “već osvojenom” Scudettu, sinoć je na Maradoni pokušao sve ne bi li domaćinu to (preuranjeno) slavlje pokvario. “Budi tvrd i igraj presing i udari (nije ti ga majka rodila) kad treba (i da sudija ne vidi)” taktika Portugalcu je obezbijedila rezultatski neizvjestan duel koji je Napoli na kraju, ipak dobio sa 2:1. I danas, fakat, izgleda da je Napolitancima suđeno šampionsko slavlje, ali neka, polako, ima vremena. “Pomjeri se s mjesta!”, rekli bi bogobojazni, svakakvim traumama iz posljednje 33 godine opterećeni Sinovi Vezuva.
Giallorossi bi se u nastavku sezone, uprkos sinoćnjem porazu, ipak trebali boriti za mjesto u TOP 4 Serie A. A ta bi borba, s obzirom na konkurenciju i trenutno stanje na tabeli (Inter, Lazio, Atalanta, Milan i Roma na pozicijama od drugog do šestog mjesta, svi u maksimalno tri boda razlike), trebala biti epska. Iz iste je, nedavnoj kazni (oduzimanje 15 bodova) zahvaljujući, ispao Juventus, dok je na dnu tabele sve manje nade za spas Cremonesea i Sampdorije, a onaj Verone tek bogdicu više.
U španskoj Primeri na vrhu se i dalje sve vrti oko Barcelone i Reala. Dobro, prijete tu i Txuri-Urdinak iz San Sebastiana na trećem mjestu što sinoć, u derbiju 19. kola, izvukoše 0:0 na Santiago Bernabeuu, ali za klub iz Baskije bi i sam plasman u TOP 4 La Lige Santander na kraju sezone bio veliki uspjeh. Sad kad je Sevilla donja (tek 13. na tabeli, sa svega dva boda više od zone ispadanja u Segundu), a Atletico Madrid sklon čestim rezultatskim oscilacijama, Real Sociedadu se pruža realna prilika da se nakon 10 godina ponovo kvalifikuje za grupnu fazu UEFA-ine Lige prvaka. No, u drugom dijelu sezone bi se po tom pitanju (3. i 4. mjesto na konačnoj tabeli), osim madridskih Jorgandžija, ponešto trebali pitati i Villarreal i Betis.
Za dno tabele je zakucano (šest osvojenih bodova u 19 utakmica, 0 pobjeda) i manje-više već prežaljeno Elche, dok kompletna donja polovina tabele trenutno strepi od ispadanja u niži rang. Jednaesta Almeria, tako, ima samo tri boda više od osamnaestog Cadiza, a pet od devetnaestog Getafea, pa je danas “vidjeti” ko će se početkom juna 2023. pridružiti Elcheu na putu prema dole stvar lutrije i/ili “gledanja u fildžan (kahve)”.
Bundesliga i povratak neizvjesnosti
Nisam baš neki ljubitelj njemačke Bundeslige i zašto je to već godinama tako ne mogu sad potanko i naširoko objašnjavati. Kad bih, s vremena na vrijeme, bio oštro kritikovan od lokalnih germanofila i zaljubljenika u njemački nogomet, uvijek bih, prije ili kasnije, izvukao neoboriv adut koji bi, otprilike, ukratko glasio: “.ebo ligu u kojoj se prije početka prvenstva zna novi/stari prvak!” Već 10 šampionata zaredom minhenski Bayern nema stvarnog takmaca u borbi za Meisterschale i dok je tako – ne kontam čemu formalnost?
No, izgleda da su suvereni Die Rotenovci ove sezone dobili ne jednog, nego čak pet rivala u borbi za prvo mjesto, pa sam u subotu predveče, sa znatiželjom i, ispostavit će se na kraju, popriličnim zadovoljstvom ispoštovao derbi 18. kola kojeg su na Allianz Areni odigrali domaći Bayern i Eintracht iz Frankfurta. Osim konačnih 1:1 koje je u 64. minuti na sjajan način na semafor zakucao francuski centarfor frankfurtskih Orlova Randal Kolo Muani, meč je bio i kvalitetan i neizvjestan, pa je razlika u dosadašnjem učinku između ova dva rivala (Bayern na prvom, Eintracht na šestom mjestu bundesligaške tabele) ostala na pet bodova. A između njih su se na tablici nagurali i još uvijek o Meisterschaleu sanjaju i Union Berlin i RB Leipzig i Borussia Dortmund i SC Freiburg?! Ako ovo nije povratak neizvjesnosti u njemačku šampionsku utrku, onda za istu, al baš stvarno, nade više nema.
Skija te treba
“Hoćemo li u ponedjeljak na skiju?”, zove i baš tokom subotnjih popodnevnih fudbalskih programa, na telefon pita Plašt. Svježe kutarisan recentnih poslovnih obaveza, i on želi da zna za vjetar u uhu i škripu pod nogama, taj jedinstveni osjećaj slobode i nepatvorenog zadovoljstva koje bavljenje ovim divnim sportom oduvijek pruža. “Ne može ponedjeljak”, odgovaram. “Imam posla, prije utorak ili srijeda. Imam ko neki plan s Lajpciškim”, najavljujem mu oprezno svoj upis u ovu, zakašnjelu skijašku sezonu.
Još samo da se isti i desi, pa da svakodnevni životni lament i kuuuk, bar na kratko, ustupe mjesto zadovoljstvu i planinskom huku. Vakat je.