Sudijska nadoknada
Da me je neko prije par godina zamrznuo, pa prekjučer odledio, te dajući tople napitke i kašastu hranu polako vraćao u život, sigurno je da bih ga, ubrzo nakon što mi se regeneriše moć govora, upitao: “Koji je datum i dokle je, sviju ti, Liga prvaka?” I kad bi mi taj sci-fi, fiktivni bolničar (u idealnom slučaju sisata medicinska sestra koja prati fucu) odgovorio/la da se “danas i sutra igra posljednje kolo grupne faze”, ne bih mu/joj vjerovao. “Kako, pa zar nije šesto kolo tamo tek sredinom decembra?”, buncao bih svježe odleđen dok bi mi ta fiktivna Sisa nježno zavrtala rukav na pidžami i spremala se u venu spržiti dozu friškog i surovog “realizicina”. “Budilica-probudilica”, tepa Sisa nakon obavljenog posla, vraća rukav moje pidžame u početni položaj, pa me poliježe u krevet da se još malo dohavizam.
Zbrajam polako u netom odmrznutoj glavurdici, pokušavam da se sjetim: “Kako… prvi novembar, kraj…? Ah, pa da! Igra se Mundijal u onoj katarskoj pustinji i počinje, evo, za manje od 20 dana. I sad svi klubovi i sva UEFA-ina takmičenja moraju po ubrzanom principu…”. “Šta ti je, Sanjine?!”, trzam se i pitam, sad već naglas. Nema bolničkog kreveta ispod, niti alatki za odmrzavanje pored tebe, sisata Seka je već odlepršala do drugog umišljenog bolesnika, a ti se pozabavi praćenjem konačnog raspleta u svih osam grupa ove Lige prvaka, koja se, eto, mimo svih tradicija i (sad već davno) iščezle “normale”, dešava više od mjesec dana prije nego što bi trebala. Zagrij(mo) se i povinuj(mo) u kolenima, momentalno!
Ne mora ni to jesenje, pustinjsko SP što u 92 godine dugoj tradiciji po prvi put klupsku sezonu siječe na nejednake polovine, kompresuje u preintenzivne cikluse i igračima uskraćuje neophodan odmor, nužno biti najgore ikada. Neki su skloni promišljanjima da bi, s obzirom da igrači u reprezentacije stižu iz punih takmičarskih formi svojih klubova, moglo biti možda i najbolje, no pustimo sad Qatar 2022 kojim ćemo se, svakako, baviti u bliskoj budućnosti. Htjeli-ne htjeli. Ruku na srce, ni grupna faza UEFA-ine Lige prvaka 2022/23, odigrana po pominjanom, ubrzanom rasporedu nije razočarala, pa ni u ovosezonskom izdanju ovog takmičenja nismo dobili manje vrhunskog nogometa (niti uzbuđenja koja idu uz njega) nego što smo navikli. Bilo je dovoljno iznenađenja, uspona i padova, krahova i tragedijica čiji su akteri, kad se sve u tih 96 odigranih utakmica viđeno sabere i oduzme, polučili rezultate kakve ove sezone zaslužuju. Nije, hvala Svevišnjem, bilo nekih ofirnih i velikih sudijskih pljački, pa je o sudbinama 32 kluba učesnika, osim sportske sreće najčešće odlučivao (ne)kvalitet igračkog, pa i trenerskog pogona. A to je, složit će se i najneobjektivniji navijači među nama, i najbitnije.
Surovi utorak
Krećući se hronološki od utorka i prvog termina (18:45) za koji su bile vezane utakmice 6. kola grupe B smo, tako, već na prvu mogli sresti najprijatnije iznenađenje ovogodišnje LP. Belgijski Club Brugge je možda davnih 1970-ih stizao do finala tadašnjeg Kupa šampiona i Kupa UEFA, ali grupnu fazu Lige prvaka, otkako se ona tako zove i igra, nije prošao nikada. Niko im, nakon augustovskog žrijeba u Istanbulu, nije davao prevelike šanse ni u konkurenciji tradicionalno tvrdih i plasmanima među 16 najboljih evropskih ekipa puno vičnijih Porta, Atletico Madrida i Bayer Leverkusena, ali…
Odron Simeonovih “Jorgandžija” i patnja “Farmaceuta iz grada Aspirina” koje fudbalski reanimirati odnedavno pokušava trenerski rookie Xabi Alonso, su ove sezone, ipak, toliki da su Blauw-Zwartovci iz Bruggea prolazak u osminu finala obezbijedili još u prošlom kolu. Tri osvojena boda (od 18 mogućih) koliko ih je na kontu Atletica preksinoć, nakon već petog grupnog poraza (Porto, 1:2) ostalo, najgori su evropski učinak argentinskog stručnjaka otkako je prije 11 godina sjeo na klupu Colchonerosa. Ovaj put to nije bilo dovoljno ni za treće mjesto i nastavak takmičenja u Ligi Evrope, ali Cholova smjena, sudeći po glasinama koje dolaze iz Madrida, još uvijek nije tema radnih sastanaka Atleticove uprave. Naprotiv, najplaćenijem (3,3 miliona eura mjesečno) treneru na svijetu vlasnici spremaju ponudu produženja ugovora što ističe 2024?! Nakon svih ovih godina i već bajatih spoznaja da se Simeone oprašta sa Atleticom na vrhuncu slave (druga titula u Ligi Evrope osvojena 2017/18, u Primeri 2020/21) nije hvatao samo iz jednog, isključivog i basnoslovnog razloga, postavlja se logično pitanje: „Na čemu su Torrenteovci iz Atleticovog borda direktora?”.
Iako su u utorak navečer na svom Anfieldu savladali favorizovani Napoli, te u finišu utakmice barem brojke na semaforu (2:0) postavili u stanje koje podsjeća na donedavnu slavu i moć, ne može se reći da su prvotimci Liverpoola ove sezone neki pobjednici, niti klub bez problema. Naprotiv. Nakon 12 odigranih utakmica situacija Crvenih u EPL je kriminalna i u nastavku sezone će trebati pravo čudo za plasman u TOP 6, a kamoli nešto ozbiljnije. Zato drugo mjesto u grupi A Lige prvaka i nije loše, jer za nešto se ta armija šokiranih LFC navijača mora uhvatiti. Da li je vizija da će biti bolje poslije svjetskog prvenstva, a do sredine februara kad igrat će se prvi mečevi nokaut faze LP sve OK – tek “Nada Obrić na dijalizi” – ostaje da vidimo u nastavku ove specifične i po mnogo čemu, nenormalne fudbalske sezone. Grupu A je, na kraju za dva gola bolje gol-razlike, osvojio Napoli i njegova ovosezonska priča, posebno u Serie A gdje suvereno vodi na tablici, zaslužuje posebnu, inspiracije punu priču. Samo ne prije pravog trenutka. Da je ne ureknemo.
U grupi C je sve bilo riješeno još prošle sedmice kada je milanski Inter rutinski savladao Viktoriju Plzeň i na tabeli postao nedostižan za Barcelonu. Blaugrana je tako postala žrtva “grupe smrti” u kojoj se i prije početka takmičenja znalo da jedan od velikana (Bayern, Inter i Barcelona zajedno imaju 14 titula prvaka Evrope) mora ispasti, pa evropsku sreću potražiti u Ligi Evrope. Ništa novo za Xavija koji u svojoj prvoj godini angažmana na klupi voljenog kluba već ima iskustvo igranja u evropskom razredu niže, gdje je prošle sezone stigao do četvrtfinala. Pune su šake trenerskog posla ovog, nekoć virtuoznog veznjaka, a svi oni koji misle da je povratak Barcelone u evropski nogometni vrh blizu, odmah iza ugla, očito imaju krivo. Prvo treba srediti situaciju u domaćoj, La Ligi Santander i Xaviju tu, bez obzira na nedavni skroman nastup i poraz u El Clasicu, ide solidno.
A stvarna drama, tragedija, ushit i suze sreće i razočarenja u utorak su navečer bili zalijepljeni na grupu D i sve četiri ekipe u njoj koje su pred posljednje kolo imale priliku završiti i prve i posljednje na konačnoj tabeli. Tottenham na marsejskom Vélodromu i Eintracht na lisabonskom José Alvaladeu preksinoć nakon prvih poluvremena bijahu, tako, u minimalnom rezultatskom zaostatku i na pragu eliminacije iz najjačeg takmičenja, da bi se u nastavku s(p)retno domogli pobjeda od po 2:1 koje su im obezbijedile 1. i 2. mjesto u grupi. Posebno je uzbudljivo (za Olimpique na kraju i srceparajuće) bilo u Marseju gdje je (većinu utakmice bolji) domaćin u finišu bezglavo jurišao na sva tri, pa na kraju meča ostao i bez jednog boda koji bi ga, za utjehu, ostavio barem u Ligi Evrope. U 87. minuti, pri rezultatu 1:1, Sead Kolašinac maši šansu utakmice, a igrači Marseillea (navodno) ne znajući rezultat iz Lisabona, nastavljaju sa „svi u napad“ taktikom, pa gol za konačnih 1:2 i ispadanje iz Evrope primaju iz kontre „4 na 1“ u 95. minuti. „Vikao sam im, govorio da smire loptu, da nam je i 1 bod dobar. Nisu me čuli od publike“, pravdao se, bezuspješno, nakon meča Igor Tudor. Osim žala što je na stranu poraženog i ovog puta pretegla još jedna ćoškasta bh. glava, ostaje i ona koja se tiče ozbiljne povrede u redovima pobjednika. U 29. minuti je igru zbog frakture kosti pored lijevog oka morao napustiti Heung-Min Son, pa je neizvjesno kad će se vratiti u redove Mamuza i hoće li, što je još i bitnije, biti spreman pomoći reprezentaciji Južne Koreje u Kataru.
Realna srijeda
U jučerašnjih osam mečeva nije bilo baš tolike drame i napetosti kao u utorak, ali jeste apsurda i presedana koji su ukrasili konačan rasplet u grupi H. Prije toga je, u okviru grupe F, Red Bull Leipzig u Varšavi morao dokazati da je bolji (4:0) od “izbjeglog” Shakhtar Donetska, pa tako obezbijediti drugo mjesto na tabeli i plasman u nokaut fazu. Prvo je, naravno, ostalo rezervisano za aktuelnog evropskog i španskog prvaka, Real Madrid. Sa Santiago Bernabeua je petardom (5:1) ispraćen glasgowski Celtic, kojem je ova, LP konkurencija evropskih klubova, baš kao i komšijama i najljućim rivalima iz Rangersa (0 osvojenih bodova u grupi A, gol-razlika 2:22), očito prejaka i u njoj trenutno mogu samo statirati.
Statista sa par uspješnih replika na kraju ostade i Čačićev Dinamo, mada je u grupi E bio izvrsno krenuo (minimalna pobjeda nad Chelseaom u Maksimiru) i u teoretskoj borbi za treće mjesto ostao do samog kraja. No, ispostavilo se da su Chelsea, AC Milan i RB Salzburg ove sezone, ipak, preveliki zalogaji za hrvatskog prvaka, pa od “modrog evropskog proljeća” u 2023. neće biti ništa. U grupi G je već od samog starta bilo jasno da će Manchester City završiti na prvom, a Borussia Dortmund na drugom mjestu, tako da ozbiljnom krizom potresena Sevilla i nedorasli Copenhagen nemaju za čim da žale. “Konačno u svom takmičenju!”, tješe španski mediji Rojiblancose sugerirajući da se svjetlo na kraju tunela za ovaj klub možda baš nalazi u nokaut fazi LE koju su osvajali već šest puta. No, prije toga Sevillistas se moraju pozabaviti nečim puno važnijim. Bjekstvom iz zone ispadanja (trenutno 18. na tabeli) i opstankom u Primeri.
A u grupi H je konačan poredak krojio još jedan veliki evropski klub kojeg drma kriza. Ili je barem mislio da će ga krojiti. Juventus je na svom krcatom stadionu dočekao PSG i s obzirom da je uoči sinoćnjeg dvoboja imao samo tri osvojena boda, morao je za to utješno, treće mjesto na tabeli bar pokušati nešto napraviti. U Haifi je Maccabi, sa također tri osvojena boda, istim međusobnim omjerom i značajno lošijom gol razlikom od Stare dame čekao Benficu i svaki (eventualni) osvojeni bod Izraelaca protiv Portugalaca tražio je da za plasman u šesnaestinu finala LE Juve to isto uradi protiv favorizovanih Parižana. Dodatnu draž prije mečeva posljednjeg kola davala je činjenica da su PSG i Benfica sa po 11 osvojenih bodova na sličan način bili poravnati na prva dva mjesta tabele grupe H.
I hrabro su krenuli Bianconeri sinoć, a iako ih je Kylian Mbappé već u 13. minuti svojom trademark majstorijom smirio i postavio na mjesto (0:1), nisu odustajali. Bonucci je u 39. minuti poravnao na 1:1 i s obzirom da se i u Haifi na odmor otišlo sa identičnim rezultatom, u Torinu su mislili da imaju sve u svojim rukama. No, u 68. minuti u igru kod PSG-a ulazi Nuno Mendes, pa samo minutu kasnije loptu posprema iza leđa Wojciecha Szczęsnyog. Kompletan Juventusov stadion do kraja meča više prati i osluškuje šta se dešava na Maccabijevom Sammyju Oferu. Tamo, srećom po Juventusovce, Benfica vodi 3, pa 4, pa 5:1. U 92. minuti João Mário zabija za čitavih 6:1, a kako je u Torinu ostalo 1:2, dešava se presedan. Benfica i PSG su na vrhu tabele grupe H potpuno poravnati, sa po 14 osvojenih bodova, istovjetnom (16:7) gol razlikom i poravnatim (2 puta po 1:1) međusobnim omjerom. O prvom mjestu u jednoj grupi Lige prvaka tako, po prvi put u povijesti, odlučuje faktor pod rednim brojem 7. A on govori o ukupnom broju golova postignutim u gostima. Tu je Benfica zbog sinoćnje „šestice“ u Haifi u prednosti (9:6), pa prvak Francuske ostaje bez prvog mjesta i bolje pozicije na žrijebu koji će se u ponedjeljak, 7. novembra, sa početkom u 12:00 sati održati u Nyonu. Apsurd da se sa samo tri osvojena boda i gol-razlikom 9:13 Juventus na kraju ipak domogao nokaut faze Lige Evrope dovoljno govori o aktuelnom trenutku, ali i tradicionalnoj taličnosti Stare dame koja skoro uvijek, pa i kad je najgora, nađe način da se izvuče iz totalnog kolapsa.
Gledajući generalno po državama/ligama, oči na kraju ove grupne faze najviše bodu španski odron (od 4 predstavnika Primere samo Real prošao među 16 u LP) i njemački pothvat (4 od 5 u osmini finala LP, 1 u šesnaestini finala LE). Lijep uspjeh (Porto i Benfica prošli grupu LP, Sporting ide u nokaut fazu LE) su napravili i Portugalci, a na engleskih „4 od 4“ u drugom krugu najjačeg klupskog takmičenja smo već navikli posljednjih godina, pa ga je teško predstaviti kao neki poseban i neočekivan rezultatski podvig. „Bosost po trnju“ furali su već spominjani Škoti i Česi (Viktoria 0 bodova i 5:24 gol-razlika u grupi C), a većina ostalih, izuzev Bruggeovog rezultata za anale, u protekla dva nepuna mjeseca i u po šest odigranih utakmica pružili ono što se, manje-više, od njih i očekivalo i onoliko koliko trenutno mogu. Šesnaest trenutno najboljih ekipa u Evropi žrijeb će u ponedjeljak razvrstati u osam parova i priča o aktuelnoj Ligi prvaka će, bar za kalendarsku 2022. godinu, biti gotova.
A idućeg februara, kad za nastavak ovog „elitnog“ takmičenja kucne čas, ko živ-ko mrtav. Izobličeni svijet u kojem živimo ne da nam da sanjamo, niti planiramo ni tri dana unaprijed. Kamoli tri i po mjeseca.