Latifić: A jedna Eunice mijenja sve

Sudijska nadoknada

Baveći se sredinom prošlog septembra perspektivom i projekcijama aktuelne fudbalske sezone u engleskom Premiershipu, nije baš da smo sve „u bobu“ pogodili. Dobre igre i rezultati u uvodna četiri kola učinili su da nečije (Everton i Manchester United) mogućnosti precijenimo, a zbog katastrofalnog otvaranja pojedine je ekipe (Arsenal) bilo teško vidjeti u borbi za bilo šta vrijedno u fudbalskoj 2021/22. godini. 21 sedmicu kasnije stvari na nogometnom Ostrvu, bar kada su tri pomenuta kluba u pitanju, izgledaju bitno drugačije. A promijenilo se i još ponešto.

Oluja od 120 na sat

Sredinom prošle sedmice se na središnjem Atlantiku formirala velika oluja, pa pogurana Azorskom strujom u petak zapljusnula veliki dio Zapadne Evrope. Eunice je u Vekoj Britaniji čupala drveće i krovove, ljude ubijala (četvero, zasad) i raznosila po ulicama, te skoro pa potpuno paralisala saobraćaj. Naleti vjetra od preko 120 milja na sat učinili su da bez struje ostane gotovo 400 hiljada domaćinstava, pa je odigravanje novog prvenstvenog kola, u svim ligama koliko ih na Otoku ima, dovedeno u pitanje. Kad su vidjeli kako se pod uraganom povija i pleše krov ni tri godine starog i supermodernog stadiona Tottenhama, čelnici EPL nisu baš mogli garantovati da će se 26. runda najjačeg nacionalnog šampionata u Evropi ovog vikenda moći i odigrati.

No, bonaca je, bar u većini gradova domaćina predviđenih premierligaških okršaja, u subotnje rano poslijepodne zamijenila neveru, pa su West Ham i Newcastle na Olimpijskom stadionu u Londonu čvrstim i borbenim remijem otvorili kolo. Duel dva Uniteda koji su, između ostalog, obilježila i spojena zviždanja/provociranja Kurta Zoume (osvjedočenog zlostavljača mačijeg roda), potvrdio je i dvije stvari: 1. Čekićari od borbe za mjesta na tabeli koja na kraju sezone vode u Evropu, uprkos seriji povreda prvotimaca i nešto slabijim rezultatima u posljednjih pet kola, nemaju namjeru odustati;
2. Svrake su se u istom vremenskom okviru značajno popravile (3 pobjede i 2 remija), te pokljucale plodove rastrošnog (111,2 milona eura) zimskog prijelaznog roka koji im je omogućio da se puno ozbiljnije bore za opstanak nego što su to činile u prvoj polovini tekuće sezone.

Bitka za opstanak

No, da će storija najbogatijeg fudbalskog davljenika u Evropi na kraju imati i happy end, u engleskoj Premier ligi nema i ne može biti garancije. Ko može više i nakon svih ovih (6) godina otpisati Seana Dychea, prekaljenog borca protiv svih Scila i Haribda preživljavanja u društvu najboljih? Klub mu već od dolaska prokletog koronavirusa pleše na rubu bankrota, u januarskom prelaznom roku direktnom konkurentu (Newcastleu) proda prvog napadača (Chris Wood), pa onda u zadnjih pet kola izgubi samo jednom (i to tijesno od Liverpoola). Jučer se čak drzne da na gostovanju u Brightonu očerupa domaće Galebove, sve donedavno jedno od najprijatnijih iznenađenja sezone, pa mu priča o već sedmoj premierligaškoj godini zaredom u koju bi narednog augusta mogao krenuti danas uopšte ne zvuči nerealno. Pogotovo kada se „namire“ sve zaostale utakmice kojih Clarets u EPL imaju najviše (4).

Mnogi su se smijali kada je Claudija Ranierija krajem januara na klupi Watforda zamijenio, svježe u naftalin spakovani, 75-godišnji Roy Hodgson. Maj prošle godine i oproštaj od klupe Crystal Palacea trebao je biti definitivni zbogom vremešnom Hodži, no izazov „misije nemoguće“ što spas Stršljenova iz ambisa svakako jeste, bio je prejak za ovog (još uvijek) krepkog starčića. I nisu se rezultati popravili preko noći, dapače, ali Hodža jučer „uze mjeru“ Stevenu Gerrardu i Aston Villi na njihovom Villa Parku, pa dokaza da o trenerskom poslu još uvijek ponešto zna, te da popularni Stevie o istom ima još puno učiti. Bez obzira što su stvari po preuzimanju Vilenjaka (novembar 2021.) izgledale dobro i poletno, te odisale optimizmom.

„U borbi smo za opstanak, nema dileme i u njoj najviše ovisimo o sebi“, procijedit će jučer nakon poraza na St. Mary'su Gerrardov nekadašnji rival na klupskoj, te saigrač na reprezentativnoj igračkoj sceni, a danas kolega menadžer zadužen za liverpoolske Karamele. Da trenerski posao jeste dobro plaćen, ali da zna biti i kruh sa sedam kora Frank Lampard je dovoljno naučio prije nekih 13 mjeseci u „matičnom“ Chelseau. No, razlozi zbog kojih su na izazovu zvanom Everton FC u posljednjih šest godina padala i odustajala mnoga, od njega svakako starija, iskusnija i „veća“ menadžerska imena (Koeman, Allardyce, Marco Silva, Ancelotti, Benitez), Frankiju će se početi „bistriti“ tek tri sedmice nakon što sjeo na rasklimanu i, potvrdit će vam skoro svaki pravi Blue Nose, prokletu klupu na začaranom i u neka davna vremena zarobljenom stadionu od pluta. Goodison Parku.

Zbog toga Lampardu (ili bilo kojem drugom treneru koji ga naslijedi) treba, ukoliko ikad s Evertonom izbori TOP 4 izvajati bistu ispred, ili čak i za TOP 6 plasman po njemu nazvati jednu tribinu na budućem Bramley-Moore Dock stadionu. Naravno, ako se to (i otvaranje novog stadiona i plasman u Evropu) ikada, bar do smaka svijeta, desi. Do tada treba, posebno u ovoj, po Everton turbulentnoj 2021/22. sezoni, prvo o(p)stati.

Zaostale utakmice i sudijske spaćke

Mora se, ipak, nakon ovog nepotpunog (danas na rasporedu još dvije utakmice) 26. kola priznati da je rano za konačne zaključke u vezi krajnjeg izgleda EPL tabele. More je odgoda krajem jeseni i početkom zime prouzročio tzv. peti val covid pošasti/omikron, pa su jedine tri ekipe među 20 premierligaša koje su do danas odigrale svih 26 utakmica Manchester City, West Ham i Brentford. Pravu sliku o tome ko bi mogao u niži rang, a i ko bi mogao dohvatiti UEFA-ina takmičenja, dobit ćemo tek kada se svi zaostali dueli i odigraju. Kada će to, uključujući i 7 mečeva kojima se još uvijek traži termin, zaista i biti, u ovom trenutku nije poznato.

Na borbu za četvrto mjesto koje, poznato je svima, donosi plasman u grupnu fazu naredne Lige prvaka, pored nesrazmjernog broja odigranih utakmica, utiču i brojne sporne sudijske odluke. U konkurenciji Manchester Uniteda, West Hama, Arsenala i Tottenhama gdje svako malo baš svaki od nabrojanih rivala zablista, pa onda zaloši na neko, duže ili kraće vrijeme, pritužbe na loše suđenje i štetočine u crnom su i najglasnije. Logično, jer bitka je tu, od svih koje se ove sezone u Premiershipu vode, najgušća i najljuća, a glavno je jelo (plasman u LP) mnogo primamljivije od utješnih meza kakve će ponuditi učešća u narednoj Ligi Evrope ili konferencija. Svako iole objektivan reći će vam da engleske fudbalske sudije i dalje suvereno drže posljednje mjesto u „Ligama petice“ kada je ispravno i pošteno donošenje odluka u pitanju. VAR na Ostrvu ne da ne pomaže, nego počesto i vara, a ljubiteljima engleskog šampionata, posebno onima sa kontinenta, već je i decenijama nejasno kako takve protuhe mogu da (i dalje nekažnjeno) griješe, kradu i poklanjaju, te kroje sudbine (velike većine) klubova i igrača u Premiershipu. Da kvare ćejf milionima navijača na stadionima, s.ru po glavama stotinama miliona onih što se grče ispred vlastitih televizora?

„Pomažete i vi novinari tom lošem imidžu sudija i pravila koje nameće FA kada napišete da je Liverpool savladao Inter u Milanu isključivo zbog pet izmjena na koje je imao pravo. Ako se imalo razumijete u fudbal od kojeg, pišući o njemu, živite, shvatit ćete da je pet izmjena u ovim pandemijskim i zgusnutim rasporedom nabijenim uslovima minimum za očuvanje zdravlja vrhunskih igrača. Da nije tako ne bi ga kompletna Evropa usvojila i prihvatila. Al’ Engleska – jok!“, iznervirat će se Jürgen Klopp na pressici pred jučerašnje domaćinstvo Norwichu. Ako je furiozna Eunice fudbalskom ostrvu donijela išta dobro onda je to povratak neizvjesnosti u borbi za prvo mjesto i titulu, koja je sve do jučer izgledala (skoro pa) odlučena.

Kvartet postaje duo

Šampionska utrka nije, kako se u septembru ponadasmo, bila učetvero. Manchester United je sa Solskjaerom ubrzo zaklocao tako da se sa snovima o 21. kruni morao pozdraviti, a sa norveškim će se trenerom oprostiti i na užarenu klupu dovesti Nijemca Ralfa Ragnicka kad već u pitanje dođe i plasman u TOP 4. Na Old Traffordu puno toga ne štima i 64-godišnji stručnjak iz Backnanga javno priznaje da bi četvrto mjesto i plasman u Ligu prvaka bio veliki uspjeh s obzirom na stanje u kojem se ekipa, pa i klub, trenutno nalaze.

Chelsea je, pak, posustao i za vodećim Manchester Cityjem bodovno previše zaostao tokom decembra i januara. Odjednom su se ukazali problemi sa „glavnim igračem“ Lukakuom, bodovi se počeli prosipati i kući i na strani, pa je Thomas Tuchel punu koncentraciju i kvalitetu nastupa svojih pulena usmjerio na preostala takmičenja. U EFL kupu stigao do finala (Wembley, 27. februar 2022. u 17:30), nedavno u Abu Dhabiju osvojio klupsko SP, a u FA kupu i Ligi prvaka još je u igri za osvajanje/odbranu naslova. U Premiershipu, pak, treće mjesto, trenutni je plafon. I realnost na kraju.

Onaj što se u šampionskoj utrci, uprkos „šarenom“ septembru i oktobru, te lošem kraju decembra, održao i ostao (po riječima Pepa Guardiole) „pain in the ass“ vodećeg i suverenog Manchester Cityja, jeste Liverpool. Aktuelna generacija Crvenih, jedna od najboljih u bogatoj povijesti kluba sa Anfield Roada ima to „prokletstvo“ da živi i radi u vrijeme Guardiolinih Građana, jedne od najmoćnijih ekipa u historiji Premier lige uopšte. Ali Reds su uporni i čvrsti. Ne odustaju i ne daju se otpisati. Baš kao i njihov strateg. Od prije 20-ak dana jači i za izvjesnog Luisa Fernanda Díaza. 25-godišnjeg Kolumbijca čijim izgledom, a ni fudbalskim umijećem potpisnik ovih redova, na primjer, ranije nije bio baš impresioniran. Sreća, pa ima gdje treba i ko da zna. Díaz je jučer svoj LFC prvijenac zabio baš kad je trebalo i to za konačnih 3:1 protiv Kanarinaca. Dokazao da će biti pojačanje.

I činilo se tako, prije Eunice naleta, da neizvjesnost šampionske utrke udvoje visi o jednom kiksu Liverpoola, porazu ili remiju, svejedno. City, pak, prede, veze, dominaciju i pobjede veže još od kraja oktobra kada je Crystal Palace bio posljednja momčad koja će u Premiershipu uzeti skalp Pepovih pulena. Nije s glave, a posebno nakon impresivnih 5:0 u Lisabonu (1. utakmica osmine finala LP protiv Sportinga), niko mogao naslutiti da bi im nogu na već četvrtom pohodu na titulu u posljednjih pet sezona, i to na njihovom Etihadu sinoć mogao podmetnuti hudi i, u posljednje vrijeme (3 vezana poraza), skromni Tottenham. No, jedna Eunice mijenja sve.

Zadovoljni Conte

Premier liga još uvijek, hvala fudbalskom (a i svakom drugom) Manituu, nudi obrte i preokrete koje je jedino najljepša igra u stanju izrežirati. U svojoj, bez sumnje najboljoj, a i jednoj od najdramatičnijih/kvalitetnijih EPL utakmica ove sezone uopšte, Conteove Mamuze su zablistale i na opšte iznenađenje slavile sa 3:2. Prekinule Cityjev niz nepobjedivosti (15 posljednjih EPL utakmica – 14 pobjeda i 1 remi), te nakon već drugog trijumfa nad aktuelnim šampionom, vratile nadu vlastitih navijača, pa i samog, sve do jučer rezigniranog i neraspoloženog italijanskog stručnjaka. „Sigurno da je ovo velika pobjeda za nas i to protiv jednog takvog fantastičnog tima kakav je Manchester City. I večeras su pokazali da su, po meni, najbolji na svijetu. Po organizaciji, po igračima koje imaju i zbog Pepa“, rekao je Antonio, čovjek sa najuspješnije presađenom kosom u svijetu ‘dbale. Možda i cjelokupnog sporta, uopšte.

Idućoj oluji koja se, eventualno, bude u bližoj budućnosti nadvila nad Engleskom poželimo da napravi što manje štete i ne odnese više nijedan nedužan ljudski život. Poručimo joj, također, da u bestrag pošalje sve one mešetare i krvopije skrivene iza sudijskih odora ili zidova VAR kabina. Da o prvom, četvrtom, sedmom… i svim ostalim mjestima na tabeli Premiershipa u ovoj, kao i u svim predstojećim sezonama, više ne odlučuju dijabolici iz čijih obraza uporno vire đonovi ohrndanih kaubojki.

Sudijska nadoknada

Latifić: Buha na raskrsnici
Latifić: España 1982
Latifić: Radanović
Latifić: Dobacivanja
Latifić: Prvi baraž
Latifić: Jedna peta u Prateru
Latifić: Mesari u kopačkama
Latifić: Kako bez navijača?
Latifić: Sin vjetra
Latifić: Bitka za Beograd
Latifić: Vremeuroplov
Latifić: Eurotacija 2021
Latifić: Vrlo dobar EURO
Latifić: Fisovanje
Latifić: Treba i s parama znati
Latifić: The God
Latifić: Melem na rani
Latifić: Mahalac
Latifić: Srndać
Latifić: Real s Nišave
Latifić: Srce Khaliloua
Latifić: Na Repovom tragu
Latifić: Ljubav za Traktoriste
Latifić: Samit na vrhu
Latifić: Kopačka od zlata
Latifić: Osimova bronza
Latifić: Nogostres
Latifić: Više od igre
Latifić: 2022/23 kreni!
Latifić: Put na Mjesec
Latifić: San o 202 dana
Latifić: U srcu pustinje