Sudijska nadoknada
Da je jučerašnji derbi 32. kola engleske Premier lige bio samo to, neki random duel starih rivala koji ne odlučuje ni o čemu osim o, možda, internom prestižu i/ili čija će trenerska taština nakon posljednjeg sudijskog zvižduka biti nahranjena, a čija, pak, ostati frustrirana i gladna – onda ni po jada. No, kako je bila riječ o utakmici sezone, sudaru dva najbolja engleska (a vjerovatno i svjetska) tima koji su na osam kola do kraja u „mrtvoj“ šampionskoj utrci za naslov pobjednika najjačeg nacionalnog prvenstva na planeti, onda to baš i nije još jedan običan derbi. Još je i manje tek utakmica u nizu kada se zna da na klupama oba takmaca sjede najkarizmatičniji, najpotkovaniji, pa zašto ne reći / ponoviti po n-ti put – najbolji fudbalski treneri/menadžeri današnjice. Josep Guardiola i Jürgen Klopp su u posljednje četiri sezone sa Manchester Cityjem i Liverpoolom u 144 utakmice osvojili 338, odnosno 337 bodova, između sebe podijelili sve tri titule prvaka Engleske (MCI dvije, LFC jednu), a i za ovaj aktuelni, 2021/22 naslov se bore stojeći „palac uz palac“, na samo taj jedan, bodić razlike na EPL tabeli.
Za ovaj meč, tako, ako ste imalo navučeni na najljepšu igru i cvjetove koji krajem sezone ukrase jednogodišnje stabljike svakog od vrhunskih nogometnih takmičenja u Evropi, nije bilo dovoljno samo pročitati sastave timova na nekih pola sata prije početka meča, pa se spokojno zavaliti u fotelju čekajući TV prijenos sa Etihada. Milioni su ovisnika širom svijeta, svoju EPL biljčicu intezivno zalijevali, mirisali i proučavali već 10-ak dana prije nedjelje, da bi se to „pumpanje“ na TV (a i u svim ostalim) medijima fudbalske kolijevke već od prošlog utorka i obaveza koje su Građani i Crveni odradili u prvim utakmicama četvrtfinala Lige prvaka, još dodatno pojačalo.
Kelly family
Kelly Dalglish (donedavno Cates), 46-godišnja kćerka sir Kennyja Dalglisha i voditeljica fudbalskih specijala na Sky Sportsu, tako, u studio na dnevnoj bazi i u emisijama što traju po sat vremena, dovodi skoro svakog od brojnih TV pundita/bivših fudbalera koji posljednjih godina javno analiziraju protivnike i igru. U gostima je, obavezno i skoro pa uvijek, i poneko eminentno nogometno pero iz štampanih i internet medija, pa se raspotegne koks o svemu i svačemu, o skoro pa svakom detalju vezanom za predstojeći nogometni klasik. Otac i (posvojeni) sin (Ian Wright i Shaun Wright-Phillips), bivši fudbaleri Tottenhama i Aston Ville (Darren Bent), Manchester Uniteda i Manchester Cityja (Owen Hargreaves), Newcastlea (Alan Shearer i Jermaine Jenas)… u kombinaciji sa nekim od novinara Telegrapha, Guardiana ili nekih trećih novina lože priču, iznose vizije i prognoze, te skreću pažnju na „tajne“ i laiku nevidljive/nepoznate činjenice koje bi, eventualno, mogle presuditi.
Kad završe u tom, pređu u drugi (BBC ili BeIn) studio pa visokokalorični ćumur nastave ložiti tamo. ESPN, pak, već ima svoju originalnu, uhodanu i duhovitu pundit postavu (Hislop-Nicol-Burley-Leboeuf-Moreno-Hutchison-Fjortoft), a podcasti neznani i znani, sa cool likovima ili pak totalnim bezveznjakovićima iza mikrofona bujaju i najave velikog meča se, gdjegod da pogledaš / štagod da upališ, roje poput pčela na kanti meda. U glavi ti u neka doba, na dan-dva prije meča zuji ko u košnici, pa kad još na lokalnom nivou veče pred dvoboj titana zavali i snijeg, te poništi ushit ranog proljeća, pomisliš da se predstojeći spektakl malo-pomalo pretvara i u nekakvo neželjeno breme, težinu. Da bi možda moglo da se desi i nepopularnih i opreznih nula-nula, pa da sve na kraju ostane nekako nedorečeno i prenapuhano.
Budi ono što jesi
Guardiola i Klopp, srećom, u svom tom golemom pritisku s kojim su se poput dva vrhunska šahovska velemajstora pred međusobnu partiju odluke suočila, nisu razmišljali u destruktivnom pravcu. Za defetizam, uprkos izjavama / obostranim komplimentima o „najboljem treneru i ekipi na svijetu, najtežem protivniku u trenerskoj karijeri i velikom međusobnom respektu/divljenju“ nije bilo mjesta i kako rekoše „glavni cilj i u ovom meču za igrače će biti da uživaju i budu ono što jesu. Svoji i posebni“. Tako i bi.
„Kreni odmah punom snagom i načepi ih u prvih 15 minuta“, rezonovao je Pep sa svojim pomoćnicima dok je spremao ratni plan. Liverpool, statistički gledano, a posebno nakon utakmica igranih par dana ranije u okviru Lige prvaka, prvenstvene mečeva počinje u nekom usporenom, naizgled uspavanom ritmu i tek se kasnije upali, pa počne praviti šanse i zabijati golove. Rano buđenje gostima je tako već u četvrtoj minuti priuštio Raheem Sterling čiji je zicer Alisson Becker nekako uspio skinuti, ali ni minutu kasnije za brazilskog golmana nije bilo spasa. Nakon prekršaja Fabinha, domaćini su brzo izveli slobodan udarac, Kevin de Bruyne se privikao 16-ercu i sa njegovog ruba odapeo loptu koja će uz pomoć Matipovog pokušaja bloka pobjeći od Alissonovih ruku, pa se od stative odbiti u Liverpoolovu mrežu.
Iako će nakon sjajne Robertson – Alexander-Arnold – Jota kombinacije gosti na 1:1 poravnati već u 13. minuti, mora se priznati da je Manchester City tokom većeg dijela prvog poluvremena izgledao kao bolja i superiornija ekipa koja se kvalitetnije spremila za jučerašnji duel. „Da, svaka ekipa ima mana, mi ćemo Liverpoolove pokušati iskoristiti“, govorio je Guardiola prije meča, pa u prvom dijelu istog visoke izlaske Liverpoolove odbrane, posebno njenih bekova, spojeno eksploatisao. Zujilo je počesto u i oko gostujućeg kaznenog prostora, lopta, a nerijetko i pokoji igrač u svijetloplavom dresu s njom bio iza leđa crvene odbrane, pa je Liverpoolov gol u više navrata „visio u zraku“ i bivao opasno ugrožen. I Klopp je htio biti „svoj“, igrati gegenpressing i posljednju liniju odbrane postavljati na 40-ak metara od vlastitog gola, ali taj rizik jučer, barem u prvih 45 minuta, nije mogao proći bez posljedica. „OK, znali smo da bi City mogao igrati na te pasove iza naših leđa, kroz te rupe u našoj visoko postavljenoj odbrani, ali da će ih tako dijeliti i savršeno tempirati utrčavanja na njih, nismo mogli pretpostaviti. Vau?!“, priznati će Nijemac nakon meča.
Identitet i intezitet
Takav ples po oštrici noža gostujuće odbrane morao je, ipak, do kraja prvog dijela polučiti barem jedno saplitanje. Krvi se Crvenima u 36. minuti tako stigao napiti Gabriel Jesus kada se zavukao iza leđa T. A. Arnolda, iskoristio Matipovo zaostalo stopalo u neuspješnoj ofsajd zamci, pa Cancelov centaršut sa lijeve strane pospremio pod Alissonovu prečku. Jota se u samom finišu prvog poluvremena spetljao u domaćem 16-ercu i propustio priliku opet poravnati rezultat, ali je sa 2:1 na odmoru, po svemu viđenom, puno zadovoljniji morao biti Liverpool. Iako je gubio.
Svima je u gostujućoj svlačionici, naravno, tokom 15-minutne pauze bilo jasno da će prevagu na sredini terena teško u svoj posjed vratiti jučer prespori i inferiorni Fabinho, Thiago i Henderson kojima su Bernardo Silva, Rodri i De Bruyne tokom prvog poluvremena počesto sakrivali loptu. No, da svojih još neiskorištenih aduta Liverpool ima – nije bilo sporno. Gdje je taj najefikasniji napad Premiershipa, gdje su Salah i Mane saznali smo već u prvoj minuti nastavka. Egipćanin je sjajno uočio utrčavanje Senegalca u Edersonov 16-erac, poslao mu fantastičan pas kojeg je Sadio Mane – na svoj 30. rođendan – ispred zaostalog Walkera, a iznad domaćinovog golmana proslijedio u mrežu za 2:2. „Ova mi je utakmica ličila i na duel dva boksera gdje čim spustiš ruke dobiješ po nosu“, primijetit će Klopp kasnije, a opisani gol za novo izjednačenje biti i najegzaktniji primjer za to.
Momentum na strani gostiju nije potrajao predugo. Jotina šansa iz 52. minute i Salahov kasniji pokušaj što je uz pomoć Laportea završio tik pored desne Edersenove stative, biće (otprilike) sve opasne situacije pred domaćim golom do kraja. U međuvremenu (64. minuta) će VAR poništiti Sterlingov gol za novo vodstvo Građana, a u igru u 75. minuti, baš umjesto nekadašnjeg igrača Liverpoola, ući Riyad Mahrez. Gostima, posebno na sredini, ponestaje snage pa Fabinho (83.) i Van Dijk ne biraju sredstva, te dobijaju žute kartone nakon oštrih prekršaja na Silvi i De Bruyneu. Holanđanin Belgijanca ruši u 89. minuti i na nekih 25 metara od gola. Mahrez iz slobodnjaka pogađa stativu, a 4 minute kasnije propušta priliku da odluči prvenstvo. Čudesno dodavanje najboljeg igrača (ne samo ove) utakmice (Kevina De Bruynea) ga spaja sa protivničkim golom, Alžirac dolazi na rub 16-erca i „izvrće“ Van Dijka, ali se onda, potpuno neočekivano (i nepotrebno), odlučuje na lob umjesto klasičnog, rezantnog šuta ljevicom o čijoj ubojitosti Magrebom već godinama laju lisice i zvižde pustinjski vjetrovi. Lopta, naravno, odlazi visoko preko gola, Anthony Taylor ubrzo svira kraj, pa konačnih 2:2 obezbjeđuje da na vrhu tabele ostane status quo.
Ista meta, isto odstojanje
„Nemam šta igračima zamjeriti. Rekao sam im u svlačionici da podignu glave i budu ponosni. Svi skupa imamo osjećaj da nam se Liverpool nekako ‘provukao’, da smo trebali pobijediti, ali način na koji smo odigrali ovu nevjerovatnu utakmicu daje nam nadu da u preostalih sedam kola možemo ostvariti sve pobjede. Jer to će, poznajući Kloppa i njegovu ekipu, po svemu sudeći biti neophodno za odbranu titule“, zaključio je Guardiola.
Preostali raspored i trenutna tabela ulogu (barem) blagog favorita za konačni trijumf u EPL 2021/22 daju Manchester Cityju, ali ko to može znati? I Građani i Crveni su nas u proteklih 5-6 godina uvjerili da je „samo nebo granica“, a rekordi po broju osvojenih bodova u posljednje četiri nas uče da baš ništa u njihovom slučaju nije nemoguće. Koliko su visoko postavili letvicu u odnosu na ostatak konkurencije u Engleskoj, dovoljno je pokazao jučerašnji, pulsirajući i nestvarno intezivni, uzbudljivi fudbalski spektakl u kojem, eto, baš kao i u prvom prvenstvenom obračunu ove sezone na Anfieldu (3. oktobar 2021), nije bilo pobjednika i na semaforu je ostalo identičnih 2:2.
Palac, bodić, pokoji centimetar dijeli ova dva fantastična tima i ako se njihovi međusobni obračuni i fudbalsko rivalstvo daju i sa čim u posljednju deceniju i po viđenim uporediti, barem kada je kvalitet na travnjaku prikazanog u pitanju, onda bi to bili El Clasico dueli Reala i Barcelone iz perioda 2010-2013. Samo što ovdje nema zle krvi, Mourinhove destrukcije, zavisti, podmetanja i otvorene mržnje. Viteštvo i sportsko natjecanje, only. Samo za džentlmene. I za one koji znaju u čemu je fol.
„Nismo prijatelji, imam njegov broj, ali ga nikada ne zovem. Zna koliko ga cijenim, ali baš da idemo na večeru skupa, malo je previše. Možda, jednom… kad uđemo u Kuću slavnih“, zaključit će Katalonac jučerašnje „druženje“ sa Kloppom i najaviti naredno koje ih u polufinalu FA kupa na Wembleyju čeka za pet dana. „On zna da ću već u subotu uraditi sve da ga pobijedim“, iskren je Josep.
I zato nemoj da neko 16. aprila 2022. u 16:30 (po našem vremenu) bude imao preča posla od praćenja samita na fudbalskom vrhu i nove runde pregovora o tome ko je najbolji u Engleskoj. Takvi nek se trajno zgreju i nikad više ništa što na nogometnu loptu makar i podsjeća, ne uzmu u svoja usta.