Latifić: Put na Mjesec

Sudijska nadoknada

U prethodna tri dana (utorak, srijeda i četvrtak) širom fudbalske Evrope igrane su prve utakmice play offa za plasmane u grupne faze sva tri UEFA-ina klupska takmičenja. Lige prvaka, Lige Evrope i nove, Konferencijske lige koja je prošle sezone imala svoju premijeru. Među 76 klubova koji su u prilici da lijepo zarade, a i svojim navijačima obezbijede još po (barem) šest evropskih noći, našlo se i 8 timova iz našeg, exYU regiona. Na stranu i dođavola, ustvari, svi višedecenijski animoziteti, netrpeljivosti, mržnja i najgore želje o crkavanju komšijine krave. Posvetimo se onome što su predstavnici Hrvatske, Srbije, Bosne i Hercegovine, Sjeverne Makedonije i Kosova prikazali na terenu. A to prema onome što smo uspjeli pohvatati na TV-u od utorka navečer pa do sinoć, uopšte nije bilo loše. I niko još od nekima mrske, a nekima, pak, predrage osmorke nije ostao bez šansi da iduće sedmice nakon revanš mečeva slavi veliki uspjeh. Za trojicu od njih osam čak i najveći, historijski.

Munje sa sjevera

Zagrebački Dinamo je već odavno konstanta u završnicama evropskih takmičenja i ako ćemo gledati samo period mira na ovim prostorima (od 1996. naovamo) Modri su skupili 7 učešća u grupnoj fazi Lige prvaka i čak 10 u istom nivou takmičenja Lige Evrope, gdje su pretprošle sezone uspjeli dobaciti čak do četvrtfinala i duela sa kasnijim pobjednikom, Villarrealom. Zbog takvog evropskog iskustva, pa i reputacije, prvak Norveške se u utorak navečer na njegovom stadionu Aspmyra uoči meča, barem Nikoli Jurčeviću (bivšem igraču i treneru Dinama, danas stručnom komentatoru na hrvatskoj TV Arenasport), nije činio kao nepremostiva prepreka. „Dobri su, ali nisu Liverpool. Dinamo nema čega da se plaši“, samouvjeren je bio nekadašnji reprezentativni branič.

No, egzotična ekipa sa dalekog sjevera najsjevernije evropske zemlje je prošle sezone, na svom evropskom debiju u grupnoj fazi ičega, bila pravi hit Lige konferencija. U grupi su kući do nogu potukli Mourinhovu Romu (6:1), u Rimu odigrali 2:2, škotski Celtic isprašili (5:1, ukupno) u šesnaestini, a AZ Alkmaar nakon produžetaka izbacili u osmini finala, pa na novi obračun sa Vučicom stigli u četvrtfinalu novog UEFA-inog takmičenja. I opet pobjeda kući (2:1), ali i ubjedljiv (0:4) poraz u revanšu na Olimpicu gdje se Jose, ispostavit će se kasnije, kutarisao sepeta kompleksa i gubitničkog mentaliteta koji se u zadnjim godinama njegove trenerske karijere nekako neizbježno kači za sve ekipe koje je vodio sa klupe. AS Roma je na kraju osvojila prvu Ligu konferencija, no priča ekipe iz gradića od 50-ak hiljada stanovnika kojem je najbliži rival iz norveške Eliteserien, na primjer, više od 300 kilometara fjordovima i planinama ispresijecanog puta daleko, zazvonila je, ipak, najčistije i nogometnoj suštini najbliže.

Taj i takav, za godinu igranja u Evropi iskusniji Bljesak (glimt na norveškom) sada želi u svoj fjordić i na svoj fini, mali stadiončić gdje se zbije do osam hiljada u zlatno-žuto odjevenih „ribara“, dovesti i elitnu Ligu prvaka. Da je tokom dominacije u prvom poluvremenu bilo malo više sportske sreće, Norvežani su mogli do puno ubjedljivije prednosti od minimalne, ali su i gosti u nastavku, nakon ulaska Petkovića i Ivanušeca u igru, zaigrali bolje i imali svoje šanse da na kraju izvuku čak i remi. „Ostali smo živi i to je najvažnije“, realan je nakon utakmice u utorak navečer bio trener Čačić. “Oni su, ipak, izrazito domaćinska ekipa i nadam se da ćemo u uzvratu imati pun Maksimir iza sebe koji će nam pomoći da budemo pravi.“

Azrael iz Izraela

Uspjesi beogradske Crvene zvezde u Evropi od 1996. uključuju dva učešća u grupnoj fazi Lige prvaka, te pet Lige Evrope/Kupa UEFA gdje su prošle sezone u osmini finala eliminisani od kasnijeg finaliste, Glasgow Rangersa. Hipoteke nekadašnjeg prvaka Evrope (1991.) „crveno-beli“ su se na najbolji mogući način počeli rješavati u posljednjih šest sezona otkad „spojeno“ igraju u grupnim fazama UEFA-inih liga, pa navijači na Zvezdinoj „Marakani” imaju svake godine priliku gledati, a klub ugostiti, ponekad čak i nadigrati neku od trenutno najjačih evropskih ekipa. „Iza sebe ćemo imati 50.000 navijača, želimo biti konkretniji, voditi računa o detaljima koji odlučuju o plasmanu u Ligu šampiona“, reći će Dejan Stanković u srijedu navečer nakon 2:3 poraza od izraelskog Maccabija u Haifi.

Prvak Srbije je, posebno u prvom poluvremenu meča na krcatom (30 hiljada gledalaca) Sammy Ofer stadionu, izgledao jako dobro, uspio da iz 0:1 na odmor ode sa prednošću od 2:1. Dozvolio je sebi i luksuz propuštanja još barem 2-3 odlične prilike da već u prvoj četvrtini dvomeča sa izraelskim prvakom napravi ogroman korak ka ukupnoj pobjedi. U nastavku je u kobnih deset minuta (51.-61.) Borjan morao još dva puta loptu vaditi iz Zvezdine mreže, jer Azraelove maske su navukli haićanski centarfor Frantzdy Pierrot (dva postignuta gola), izraelski veznjak Dolev Haziza (tri asistencije) i surinamska „desetka“ Tjaronn  Chery (jedan gol), pa će Maccabi na revanšu u Beogradu idućeg utorka ipak imati kakvu-takvu (3:2) rezultatsku prednost.

Ukinuto pravilo gola u gostima bi, da još postoji, Crvenoj zvezdi olakšalo, a Dinamu otežalo revanše iduće sedmice, a sada im, otprilike, dođe na isto. Oba tima svoje rivale moraju savladati sa po najmanje dva gola razlike, s tim što to mogu napraviti i u produžecima ili, pak, nakon izvođenja penala. Po svemu u utorak i srijedu viđenom, Beograđani i Zagrepčani su kadri to i učiniti, a ako i ne uspiju za utjehu im je zagarantovana grupna faza Lige Evrope. Daleko od neuspjeha, još i dalje od kraja fudbalskog/nogometnog svijeta.

Zreli Zrinjski

A tamo, na njegovim obodima i u srcu brdovitog Balkana, obitava i nastavlja preživljavati bh. fudbal sa svojom trudbeničkom, Premijer ligom i klubovima kojima je baraž/play off vječni plafon. Ako već prije toga nisu poispadali od iole ozbiljnijih, a u posljednje vrijeme i od nekoć „liliputanskih“ moldavskih, farskih, malteških… klubova. Breme aktelnog prvaka Bosne i Hercegovine je tako, i u slučaju mostarskog Zrinjskog ove sezone, nešto što se podrazumijeva „samo po sebi“, pa teret već tradicionalnog gubitništa u duelima drugog (albanska Tirana) i trećeg pretkola (kazahstanski Tobol) Lige konferencija nije pomoć kada igraš protiv klubova od kojih po sastavu i budžetu nisi bitno jači ili slabiji. I niko se više neće iznenaditi ako ispadneš od takvih ekipa, jer, realno, navikli smo i za nas je grupna faza bilo kojeg fudbalskog takmičenja pod okriljem UEFA-e ravna hodanju po Mjesecu.

No, izgleda da tih +27 (bodova prednosti) u odnosu na drugoplasirani Tuzla City na kraju prošle PLBiH nije slučajnost, niti splet (ne)sretnih okolnosti jer je mostarski klub sinoć Pod Bijelim brijegom, u svom prvom play offu ikada, u svim elementima nogometne igre nadvisio i nadmašio 2,5 puta skupljeg i mnogo slavnijeg prvaka Slovačke (1969. osvojili tadašnji Kup pobjednika kupova, u posljednjih deset godina igrali tri puta grupnu fazu Lige Evrope, prošle sezone Lige konferencija). Slovan iz Bratislave je sinoć u Mostaru, po svakome ko je na stadionu ili putem TV prijenosa odgledao meč, zaslužio da fasuje barem 3-4 komada, pa sa minimalnih 0:1 na kraju može biti presretan. „Zrinjski je bio bolji, a mi spori i umorni. Naš problem nije bio u odbrani, niti na sredini terena, nego u napadu. Bili smo potpuno bezopasni“, priznao je proslavljeni slovački trener Vladimír Weiss nakon poraza.  

„Čeka nas puno veći pritisak u revanšu, uz pun stadion. Nadam se da ćemo se dobro pripremiti i da ćemo se plasirati u Konferencijsku ligu“, oprezan je i u trijumfu bio Sergej Jakirović, trener Plemića i čovjek koji je skupa sa svojim izabranicima dodatno uljepšao najljepše poslijeratne dane mostarskog sporta (bronza i zlato Lane Pudar na rimskom EP u plivanju). Idućeg će četvrtka u Bratislavi imati priliku i da ih ukleše u vječnost.

Svi u igri

Najtežeg je protivnika, bez ikakve dvojbe, u ovom doigravanju imao splitski Hajduk. Prošlosezonski polufinalista Lige prvaka, a preklanjski osvajač Lige Evrope Villarreal jeste zbog renoviranja svog El Madigala sinoć Splićane morao ugostiti na Levanteovom stadionu Ciutat de València, ali je i tu otežavajuću okolnost preokrenuo na svoj mlin. Nakon što su Bili u Valenciji poveli već u drugoj minuti, razigrao se 35-godišnji veteran Jose Luis Morales, dugogodišnja vedeta domaćih Žaba koje prošle sezone, ipak, nije uspio spasiti ispadanja u Segundu, pa je karijeru odlučio nastaviti (možda i završiti?) u susjednom Villarrealu. El Comadante je u nastavku zabio dva i pripremio jedan gol Žute podmornice koja bi, čini se i trajno, potopila bijeli brod da u 85. minuti Fossati sa 11 metara nije uspio smanjiti na konačnih 4:2, te Hajduku ostaviti kakvu-takvu nadu za uzvrat na krcatom Poljudu.

Beogradski Partizan je bez većih problema na svom stadionu ubjedljivo (4:1) savladao Veležovu „noćnu moru“, malteški Hamrun Spartans i jednom nogom već, praktično, zakoračio u grupe Lige konferencija. Situacija u i oko kluba iz Humske koja, navodno, trenutno i nije baš najbolja, mogla bi se poraviti ako „crno-beli“ ponove prošlogodišnje igre iz ovog takmičenja gdje su u osmini finala eliminisani od kasnijeg finaliste, holandskog Feyenoorda. Ni aktuelnom prvaku Slovenije, Mariboru, trenutno ne cvjetaju ruže (nakon pet kola posljednji na tablici domaće Prve lige), ali 0:0 iz prvog meča protiv rumunskog Cluja ostavlja nadu da bi publika u Ljudskom vrtu i ove jeseni mogla pogledati još barem tri evropska nastupa Vijoličastih.

A pravi je komšijski, pa i historijski derbi ovih doigravanja odigran sinoć u Skoplju. Šampioni Sjeverne Makedonije i Kosova, skopski Shkupi i Ballkani iz Suve Reke su se u borbi za svoj prvi plasman u grupnu fazu Lige konferencija sudarili na Nacionalnoj areni Toše Proeski, a sudeći po rezultatu prvog meča (1:2), revanš u Prištini idućeg četvrtka će biti prava poslastica. Shkupi lovi najveći uspjeh u svojoj desetogodišnjoj historiji, a Ballkani, baš kao i Zrinjski, to osim za sebe, čini i za fudbalsku federaciju/ligu, te zemlju iz koje dolazi.

Ako je UEFA-ina Liga konferencija već u svojoj inauguralnoj, 2021/22 sezoni zadužila gumicu i počela brisati nepisano pravilo da „Evropu ne igra ko je naumio, nego ko je navikao“, onda joj poželimo da s tim nastavi i ove godine. Da i mi ovdje, u sportskom (i skoro svakom drugom) zapećku Evrope, uživo vidimo ima li gravitacije i koliki su ti krateri na fudbalskom Mjesecu.

Sudijska nadoknada

Latifić: Buha na raskrsnici
Latifić: España 1982
Latifić: Radanović
Latifić: Dobacivanja
Latifić: Prvi baraž
Latifić: Jedna peta u Prateru
Latifić: Mesari u kopačkama
Latifić: Kako bez navijača?
Latifić: Sin vjetra
Latifić: Bitka za Beograd
Latifić: Vremeuroplov
Latifić: Eurotacija 2021
Latifić: Vrlo dobar EURO
Latifić: Fisovanje
Latifić: Treba i s parama znati
Latifić: The God
Latifić: Melem na rani
Latifić: Mahalac
Latifić: Srndać
Latifić: Real s Nišave
Latifić: Srce Khaliloua
Latifić: Na Repovom tragu
Latifić: Ljubav za Traktoriste
Latifić: Samit na vrhu
Latifić: Kopačka od zlata
Latifić: Osimova bronza
Latifić: Nogostres
Latifić: Više od igre
Latifić: 2022/23 kreni!
Latifić: San o 202 dana
Latifić: U srcu pustinje