Sudijska nadoknada
Proteklog mjeseca ljubitelji fudbala su svakog utorka i srijede, natenane i po istilahu, mogli da uživaju u duelima osmine finala Lige prvaka. UEFA je ovaj razvučeni kalendar odigravanja utakmica u prvom krugu nokaut faze svog najjačeg takmičenja ustanovila još davno, pa je činjenica da od sredine februara do sredine marta svake sedmice imamo priliku gledati po četiri meča najboljih evropskih klubova već stvar navike i tradicije.
Osim što su te dvije večeri u svakoj od prethodne četiri sedmice bile prilike za buđenje navijačkih i kibicerskih strasti, nudile su šansu i obnavljanju starih prijateljstava koja uključuju kućna gostovanja ili, pak, domaćinstva gdje se zamahivanju najboljih svjetskih fudbalera na ekranima donedavno znalo odgovoriti reprezentativnom LP sofrom u vlastitoj režiji. Tu gdje smo mi zamahivali escajgom, potezali čaše, listili desert. Nekoć. Sada ‘koć. Valjda se čovjek zasiti, nakon svih prerendanih decenija života i ‘dbale, a onome što najpopularniju igru tek ovlaš prati uvijek se čini da tu u Ligi prvaka, zapravo, već odavno nema ništa novo. “Uvijek pobjeđuju i osvajaju je isti”, reći će Paušalković Marsonije, koji bi da drvi o nečemu trećem. Ili možda četvrtom, mnogo jačem, mnogo većem?
DJL i DD privilegije
U stoljeću dva'es'tprvom, a mileniju trećem uhati pehar osvajalo je devet (Real, Barcelona, Bayern, AC Milan, Liverpool, Chelsea, Manchester United, Inter i Porto) evropskih klubova, pa bez obzira što u te 22 sezone prvaci od tih devet neki postaše šest, a neki tek jedan put – nije baš da je titula prvaka Evrope (p)ostala privilegija društva jednog, dva ili (maksimalno) tri lica. A takva je, nažalost, u istom vremenskom kvartalu zagospodarila velikom većinom najjačih nacionalnih prvenstava u Evropi. Ne bori se ni u Premiershipu, Primeri, Serie A više od dvije, maksimalno tri ekipe za naslov. Bundesliga i Ligue 1 su DJL-ovci iz kataloga, kojeg spojeno i bez tendera uređuju, pa zadnju deceniju po Njemačkoj i Francuskoj štancaju Bayern i PSG. Liga prvaka je i iz tog, “ko je novi prvak” ugla gledana i dalje superiorna što se neizvjesnosti tiče, a da l’ bi sve to moglo, bar za nijansu, biti malo gušće, napetije i bolje? Moglo bi, ali u teoriji.
U praksi, pak, ekipe kao što je danas lisabonska Benfica cvjetaju s jedne, a izumiru s druge strane fudbalske zbilje. Cvjetaju raskošnošću talenta i snagom regeneracije koja portugalskog velikana zadnjih godina, uprkos stalnom odlivu/prodaji najboljih igrača, ostavlja u društvu najboljih evropskih timova. Među osam su se Orlovi ovog, prvog nakon sezone 2015/16, puta kvalifikovali deklasiravši belgijski Club Brugge koji je jesenas proglašen za najprijatnije iznenađenje grupne faze takmičenja. E ti su plavo-crni debitanti u nokaut fazi u dva meča sa Benficom proteklog mjeseca i bukvalno (0:2 i 1:5) nokautirani, pa se puleni Nijemca Rogera Schmidta pred sutrašnji žrijeb u Nyonu ostatku ovogodišnjih četvrtfinalista LP i ne čine kao baš najlakši rival kojeg bi mogli izvući. No, mogućnost da ekipa poput Benfice, osim naredne preskoči i polufinalnu prepreku, pa dođe do velikog finala u kojem bi na senzacionalan način mogla i trijumfovati, realno, izumire. Zadnju takvu priču ispisao je Mourinhov Porto još tamo, sad već davne, 2004.
PSG uzaludništvo i italijansko osvježenje
No, neko cvijeće nikad ne procvjeta, neke ptice nikad ne polete. PSG je i ove sezone dokazao da veliki evropski klub, uprkos trilijardama petro-dolara ubrizganim u ovaj kolektiv u posljednjih 12 godina, biti ne može. U duelima s minhenskim Bayernom (0:1 u Parizu i 0:2 na Allianz Areni) Parižani su izgledali skoro pa bezopasno i apsolutno nedoraslo evropskoj fudbalskoj eliti, barem kada je takmičarski rezultat u pitanju. Gomilanje nekompatibilnih, ponešto i katkad preplaćenih igračkih zvijezda, nekih na zalasku, a nekih tek u zamahu ličnih karijera i ove sezone se pokazalo masnim receptom za propast. Bayern je, s druge strane, pokazao snagu i zrelost, pa je i ove godine jedan od glavnih kandidata za evropsku titulu. I tu nema ništa posebno novo.
Za lahorčić provjetravanja svečane prostorije u sjedištu evropske klupske “velike osmorke” proteklog mjeseca pobrinuli su se Italijani. Čak tri predstavnika Serie A (Milan, Inter i Napoli) probila su se u četvrtfinale najjačeg takmičenja, a nešto takvo fudbalska Evropa je posljednji put vidjela još 2005/06 (Milan, Inter, Juventus). Rossoneri i Nerazzurri preko Tottenhama i Porta (dva puta po 1:0 i 0:0) gusto, s(p)retno, ali i uspješno, a Napoli suvereno (2:0 i 3:0) protiv frankfurtskog Eintrachta preskočili su izazove osmine finala i došli do nivoa Lige prvaka na kojem nisu bili dugo (Inter od 2010/11, Milan od 2011/12) ili nikad prije (Napoli). Da su višestruki evropski prvaci (ukupno 10 titula) i veliki klubovi milanski rivali ne moraju posebno dokazivati nikome, no da trenutno i nisu baš prvi favoriti za LP titule nove – jasno je svakome. I oni što trenutno jašu na plimnom valu dugo čekane predšampionske euforije, pa drugoplasiranom u Serie A na 12 kola prije kraja bježe golemih 18 bodova, teško da su kadri otići do kraja. Napoli je, ponovimo, debitant u četvrtfinalu i bez obzira na činjenicu da imaju jednu od najdarovitijih generacija u svojoj povijesti, njegov eventualni plasman u istanbulsko finale (10. juni 2023) predstavljao bi prvoklasno iznenađenje. Interov i/ili Milanov pravu senzaciju.
Slamka za Chelsea, Haalandova petarda
Za londonski Chelsea plasman u evropskih TOP 8 nije ništa novo. Preklanjskog prvaka Evrope je prošle sezone u četvrtfinalu na nevjerovatan način zaustavio madridski Real, kasniji i aktuelni šampion Starog kontinenta i svijeta. U duelima sa dortmundskom Borussijom, tako, Plavci nisu imali tremu niti problem sa neiskustvom. Možda jesu blagu sudijsku pomoć u revanšu na Stamford Bridgeu (2:0), ali su, sveukupno gledano, bili bolji rival, te pobjedu zaslužili i u prvom meču kojeg su na Westfalenu minimalno izgubili. Grozna sezona u domaćim takmičenjima (trenutna desetost u Premiershipu, rana eliminacija iz FA i Carabao kupa) i Potterova avantura na klupi Chelsea diše na slamku preživljavanja u Ligi prvaka. Dvostruki (2012. i 2021) prvak Evrope je, s obzirom na to šta ove sezone prikazuje, vjerovatno i posljednji “dark horse” među pomenutim četvrtfinalistima aktuelne LP. Tim čiji bi (namaštani) trijumf u finalu sredinom juna bio (skoro pa) čudo.
Jer tu su još, uz pominjani Bayern, dva velika i najveća favorita za ovogodišnji naslov. Manchester City možda još uvijek ima isti problem kao Paris Saint-Germain (nema osvojenu LP = nije “veliki” evropski klub), ali je za haranje (četiri titule u posljednjih pet sezona) Premiershipom potrebno ipak značajno više timske esencije i kvaliteta nego što je Les Rouge-et-Bleu trebaju za tron u Ligue 1 (osam puta prvaci Francuske u posljednjih 10 godina). U duelima sa lajpciškim Red Bullom Građani su bili polovični (1:1) na gostovanju, pa nakon sumnjivih sudijskih odluka (penal kod 0:0 za domaćina i nesviran faul/isključenje Edersona za goste pri rezultatu 2:0 za Manchester City) u ostatku revanša na Etihadu pokazali snagu i moć, sve sa norveškim natčovjekom na poziciji centarfora. Erling Haaland je za 63 minute provedene na travnjaku preksinoć Jošku Gvardiolu i društvancetu iz RB odbrane stigao uvaliti čak pet komada, te tako izjednačiti rekorde Messija (Bayer Leverkusen, 2012) i Luiza Adriana (Bate Borisov, 2014) koji su u dresovima Barcelone i Shakhtara tada na jednom meču zabijali po pet golova. “Zašto me vadiš, mogao sam postići dupli hattrick?!”, pitao je prilikom izlaska sa terena Norvežanin svog trenera. Guardiola je tek kasnije, novinarima na pressici nakon meča, odgovorio: “Da je takvo šta postigao sa 22, 23 godine, ostatak života bi mu bio dosadan. Ne bi imao cilj koji bi mogao doseći u budućnosti. Sad je dao pet, pa će biti kritikovan svaki put kad na narednim utakmicama ne postignemo dva ili tri gola. Sjajno se kretao večeras i to je glavni razlog što je bio tako efikasan. To je ono što očekujemo i tražimo od njega”.
Real je Real
Ako su prošle sezone nekakve vile i vilenjaci, neke nafake i čudesni povratci u skoro pa izgubljenim situacijama obilježili Realove puteševstvije i pohod na 14. titulu evropskog prvaka, onda je aktuelna kampanja Los Blancosa u najjačem takmičenju, bar njen dosadašnji dio, stvar moći i rutine. Četiri pobjede, jedan remi i jedan poraz jesenas u grupnoj fazi bijahu sasvim dovoljni da se u konkurenciji RB Leipziga, Shakhtara i Celtica osvoji prvo mjesto u grupi F, a sinoć na Bernabeuu odradi i kraju privede posao u osmini finala koji je protiv Liverpoola bio riješen već u prvom meču prije tri sedmice na Anfieldu.
Sve i da ne pratite Liverpoolovu sezonu koja se u engleskim takmičenjima po odronu može uporediti još samo sa onom koju ima pominjani Chelsea, pa da je posljednji meč kojeg ste odgledali onaj iz pariškog finala odigranog 28. maja prošle godine, ne biste u tih 2:5, a ni u sinoćnjih 1:0 mogli zaključiti da je riječ o dva, manje-više, ista tima. U svojih sedam i po godina na Merseysideu Jürgen Klopp je (uglavnom) nalazio rješenja i načine kako savladati baš svakog od rivala koji bi mu ciklično dolazili na megdan, ali lijek za Real pronašao nije. Učinak od jednog remija i tri poraza (od toga dva u LP finalima) sa ove dvije posljednje lekcije dodatno je pogoršan, a ako je neke crne mačke ili kriptonita u vidu Real Madrida za Super Kloppa u bližoj prošlosti i bilo, svježih 2:6 u dvomeču osmine finala stvar su trenutne velike razlike u kvaliteti, te surove realnosti i limitiranosti Jürgenovog tima što vapi za renoviranjem. “Kraljevski klub”, pak, pun sampouzdanja i prebogat iskustvom igranja (i osvajanja) ovog takmičenja, u završnicu LP 2022/23 ulazi kao prvi favorit.
April ide, aprilu se nadam
No, vidjet ćemo kako će to sve dalje teći i odmotavati se ka svome ovosezonskom kraju. Na sutrašnjem (petak, 17. mart u 12:00) žrijebu u Nyonu neće biti povlaštenih nosilaca, niti geografskih ograničenja u izvlačenju četvrtfinalnih parova, pa se tako vrlo lako može desiti da Bayern ili Real, na primjer, izvuku Manchester City, te da neko od tri italijanska predstavnika na zemljaka naleti već u narednoj rundi takmičenja. Uz napomenu da će se sutra saznati i koji se četvrtfinalni parovi križaju u polufinalu, te ko će biti nominalni domaćin finala, zaključimo sljedeće: Kakav god ples kuglice sutra u UEFA-inim ćasama zaplesale, stoji da su datumi četvrtfinalnih utakmica zakucani za 11/12. i 18/19. april tekuće godine. Poželimo si, prije svega, da te termine novih LP fudbalskih uzbuđenja dočekamo u zdravlju i rahatluku.
Nadajmo se najboljem, a kao i uvijek, spremajmo za najgore.