Sudijska nadoknada
Mnogi su “eksperti” uoči katarskog Mundijala smatrali da bi jedna od nuspojava igranja Svjetskog prvenstva usred klupske sezone mogla da se očituje kroz “zamor materijala”, odnosno nemogućnost najboljih svjetskih fudbalera da se u relativno kratkom vremenskom roku uspješno prilagode drastičnim promjenama vlastitog okruženja. Jo-jo trajektorij s kojim bi se ova klub-repka-klub seoba igrača, a kojoj smo nazočili u posljednjih mjesec i po dana, mogla uporediti je mnogo više od puke promjene mjesta boravka. Drug(ačij)i saigrači, treneri, pa i protivnici, drugi sistemi, taktike, na kraju i ciljevi. U Katar nisi otišao graditi kule u pijesku, niti jahati kamile u divljem galopu, mada su neki u ovoj Zaljevskoj zemlji krajem novembra ove godine radili baš to. No, isti su nakon neuspjeha vlastitih nacionalnih timova i ispadanja već u prvom krugu najvećeg fudbalskog takmičenja eventualnu tugu mogli pretvoriti u kvalitetan, 15-dnevni odmor. I vratiti se orni, zdravi i spremni na posao u svoje klubove koje čeka još više od 5 mjeseci teškog, ali i sjajno plaćenog arbajta.
Mnogo je veća bojazan bila izražena za one nogometne zvijezde čije su reprezentacije stigle do same završnice Mundijala. One koji su se i emocionalno i fizički najviše potrošili, te u Kataru doživjeli možda i najljepše (neki i najteže) trenutke u svojim karijerama. Svjetsko prvenstvo se ne igra svaki dan nego tek jednom u četiri godine i hvala fudbalskom Manituu što je to još uvijek tako. I onda nije svejedno kakav ćeš uspjeh na njemu ostvariti, jer ko zna da li ćeš imati novu priliku. Pokušajmo svi skupa zamisliti na šta bi ostatak PSG sezone, pa i klupske karijere Lionela Messija ličio da se prije desetak dana, konačno i iz petog pokušaja, nije okitio najsjajnijom medaljom i u zrak podigao Zlatnu boginju? Cristiano Ronaldo sad mora prihvatiti nemoralnu (172 miliona funti za dvije sezone) ponudu iz Saudijske Arabije, jer za njega, ovako rashodovanog i prevaziđenog, mjesta u svijetu vrhunske ‘dbale više nema. Neymar sinoć u čudnom, “baš me briga” maniru u dvije minute zaradi dva žuta kartona i isključenje, pa ostavi svoj PSG na cjedilu protiv Strasbourga u okviru 16. kola francuske Ligue 1. Novi brazilski, a njegov već treći neuspjeh na SP-u sigurno boli i pitanje je šta će Les Rouge-et-Bleu navijači u nastavku ove sezone dobiti od ove talentovane, ali i razmažene fudbalske zvijezde.
Englezi spajaju
Iako je engleska Premier liga u odnosu na ostale nacionalne šampionate u Evropi dala ubjedljivo najviše fudbalera koji su uzeli učešće na nedavno okončanom Mundijalu, od njih 133 samo ih je 13 ostalo do kraja u Kataru i posljednja se dva dana Svjetskog prvenstva borilo za medalje. Jedinu ozbiljniju traumu od ispadanja Tri lava u četvrtfinalu bi, zbog promašenog penala, mogao da ima Harry Kane, ali s obzirom da je na “Boxing Day” i na gostovanju Brentfordu zabio gol i tako postavio novi engleski rekord (čak 10 postignutih golova na ovaj, za EPL poseban, datum), nije se moglo primijetiti da je HurriKane u nekoj specijalnoj “psihi”, niti depri. Već tri dana nakon finala na Lusailu pojedini su engleski ligaši morali u dvoboje osmine finala Carabao kupa, a za ponedjeljak, 26. decembra bilo je zakazano sedam od ukupno deset utakmica 17. kola Premiershipa. I u njima, kao i u preostale tri što su se igrale preksinoć i sinoć, za divno čudo i protivno većini predmundijalskih prognoza, nekih velikih iznenađenja, niti anomalija bilo nije.
Jer nije iznenađenje što je deseti Brentford na svom Gtech Community stadionu protiv četvrtoplasiranog Tottenhama osvojio jedan, a mogao je i sva tri boda (do 65. minute imao rezultatsku prednost od 2:0). Ove su sezone na istom mjestu ubjedljive poraze pretrpili i Manchester United (0:4), Leeds (2:5) i Brighton (0:2), a Pčelice su baš pred mundijalsku pauzu sva tri boda uspjele donijeti i sa najtežeg mogućeg gostovanja (pobjeda od 2:1 na Etihadu protiv aktuelnog šampiona). 74 godine čekanja na povratak u najjači razred engleskog klupskog fudbala su previše da bi se u njemu plesalo samo dva ljeta, pa u klubu iz zapadnog Londona čine sve kako bi se što prije prometnuli u ulogu stabilnog premierligaša, a ne neke “buranije” koja će ubrzo ispasti i nikad se više neće vratiti u društvo najboljih.
Iznenađenja nisu ni uvjerljive pobjede Fulhama na gostovanju Crystal Palaceu (3:0), niti Brightonova na Southamptonovom stadionu St. Mary's (3:1) jer i Kolibnjaci i Galebovi ove sezone igraju odlično i izgledaju puno bolje od vječno nepredvidljivih Orlova. Od skromnih Svetaca, novih “fenjeraša” EPL poretka, pogotovo. Najveće i možda jedino iznenađenje u 17. kolu napravili su Vukovi iz Wolverhamptona koji su na Goodisonu protiv Evertona, duboko u sudijskoj nadoknadi, došli do prve gostujuće, a ukupno tek treće pobjede u ovoj prvenstvenoj sezoni. No, znajući koliko su u posljednje vrijeme “lohotne” Lampardove Karamele, a i uvažavajući činjenicu da je na klupu Wanderersa, tik pred mundijalsku pauzu i ulozi spasitelja, sjeo Julen Lopetegui, ni tih 1:2 od ponedjeljka popodne nisu neka specijalna senzacija.
Favoriti prema očekivanjima
Osim pominjanih Mamuza, ostatak “velike šestorke” EPL nije imao većih problema da u 17. kolu ubilježi očekivane pobjede. Liverpool je sa 3:1 na Villa Parku savladao domaću Aston Villu, pa bez obzira što oči navijača Crvenih i dalje bodu porazne statistike Núñezove (ne)realizacije gol šansi u kojima se tokom jednog meča nađe, za Kloppove je izabranike najbitnije da na pobjedničkom kolosijeku ostanu što duže i tako se pokušaju vratiti u bitku za TOP 4 koja se već nakon prve trećine ove prvenstvene sezone činila nepovratno izgubljenom. Na sličan bi se način mogla opisati i preksinoćnja pobjeda Chelsea nad Bournemouthom (2:0). Ima u igri Plavaca još dosta manjkavosti, ali trenutno je najbitnije da bodovna razlika u odnosu na četvrti Tottenham ne naraste na više od aktuelnih -6. Znaju i Klopp i Potter da puno toga još moraju popraviti, te ispravljati “u hodu”, ali i to da je prerano da se od osnovnog cilja (učešće i u narednoj Ligi prvaka) odustane.
Manchester United je u vezi sa istom metom odradio dobar posao protiv Nottingham Foresta (3:0), pa sad za četvrtom pozicijom i Tottenhamom zaostaje samo jedan bod i ima jednu utakmicu manje odigranu. Interesantno je bilo sinoć i na Elland Roadu gdje je Leeds, sjajnim odbranama Illana Mesiliera i nevjerovatnim promašajima Jacka Grealisha zahvaljujući, Manchester Cityju odolijevao sve do sudijske nadoknade prvog poluvremena, ali se nakon Rodrijevog gola i odlaska na odmor pri rezultatu 0:1, u nastavku utakmice totalno raspao. Dvojac koji je u prvom poluvremenu najviše fulao se, zahvaljujući i Guardiolinom povjerenju, razigrao, te praktično odlučio meč. Grealish je upisao dvije asistencije, a Haaland na povratku u grad gdje je prije 22 i po godine rođen (otac Alfie u to vrijeme bio prvotimac Paunova) zabio dva gola i tako došao do impozantne brojke od već 20 prvenstvenih zgoditaka postignutih u EPL sezoni 2022/23.
Sjajne Tobdžije i furiozne Svrake
No, i tih je 3:1 na gostovanju Leeds Unitedu, aktuelnom prvaku bilo dovoljno tek da ostane na -5 u odnosu na vodeći i ove sezone fenomenalni Arsenal. Nije bio mali broj “dušebrižnika” koji su u ponedjeljak navečer, nakon što su Artetini puleni na svojim Emiratima izgubili prvo poluvrijeme od West Hama, pomislili da je sa sjajnom formom Tobdžija gotovo. Iako lišeni pomoći na Mundijalu povrijeđenog Gabriela Jesusa, prvotimci Arsenala u nastavku su pokazali i karakter i spremnost da se nose sa ovakvim izazovima kojih u ostatku sezone, sasvim sigurno, neće faliti. I ko onda, nakon 15-minutnog uragana u kojem su mrežu Fabianskog tresli Saka, Martinelli i Nketiah, te obezbijedili pobjedu od 3:1, danas može reći da Arsenal u utrci za šampionski naslov neće ostati do samog kraja? Kladiti se da devetnaesta neće ujedno biti i posljednja godina čekanja na njihovu četrnaestu titulu prvaka Engleske?
A takva se “ma, ne mogu oni” i/ili “past će prije ili kasnije” razmišljanja u ostrvskim fudbalskim krugovima još i više vežu za Newcastle United i njegov prkosan opstanak u samom vrhu EPL tabele. Odnedavno “najbogatiji klub na svijetu” nije po promjeni vlasnika kupovao najrazvikanija igračka, a ni trenerska imena, ali je, izgleda, sastavio baš pravu hemijsku formulu i harmoniju u ekipi koja je i na “Boxing Day” na Leicesterovom King Power stadionu pokazala da se ne šali, niti da ima namjeru popustiti. Domaće Lisice su već u prvih pola sata ovog meča rastavljene na proste faktore (0:3), pa su Svrake Eddieja Howea ostale na visokom trećem mjestu i s obzirom na to kako trenutno izgledaju (šest vezanih pobjeda u Premiershipu, samo jedan prvenstveni poraz u 16 odigranih utakmica) teško ih se u konkurenciji Tottenhama, Manchester Uniteda, Liverpoola ili Chelsea može proglasiti autsajderima kada je borba za engleskih TOP 4 u pitanju. Momci u crno-bijelim dresovima i dalje, uz vodeći Arsenal, ostaju najprijatnije iznenađenje aktuelne Premiership sezone.
Nema odmora jer…
17. kolo engleskog prvenstva je tako okončano jučer, a sutra već počinje 18. koje će se bukvalno spojiti sa 19. nakon kojeg je na rasporedu 3. kolo FA kupa. U prvenstvenu se akciju danas poslijepodne vraćaju i Španci (15. kolo La Lige Santander), a odmah nakon Nove godine i Italijani (16. kolo Serie A), pa se može reći da je onaj stari, dobri vakat – kad si poslije Mundijala imao dovoljno vremena i da dobro izanaliziraš šta se sve na Svjetskom prvenstvu desilo, da se fino odmoriš, pa i poželiš nova, vrhunska fudbalska uzbuđenja – prohujao sa vihorom. “Prazni hod” u modernom nogometu skoro da je iščezao, a zašto je to tako jasno je i najmanje zainteresovanim među nama.
Milijarde šuškavih razloga već odavno nalažu da se najljepša igra gura u krčag i nosi na vodu dok se ne razbije. Da se igrači jašu, mamuzaju i šibaju sve dok na terenu mogu pružati ono za šta su plaćeni. Pa ko voli – nek izvoli. Ima i drugih igara kojima se čovjek u ova okrutna vremena može baviti. Da parafraziram svog starog školskog druga A. Č. Čiču, problem je, jedino, što je “Sport samo jedan. A sportova hiljadu i sedam”.