foto: Dženat Dreković/NOMAD

Rodić: Demon

Godinu dana sam odvalio u Omišu, sobu iznajmio kod onduliranog bakutanera. Dani su prolazili u pijanstvu, skitnji kalama, praktikovao sam brijanje u kafanskim klozetima. U džepu košulje nosio sam brijaći aparat, lice sapunjao prljavim sapunom. Pokisao, mokre potkošulje sjedio sam u kužini, gazdarica je peglala veš, išla je ispovijest o danima kada je bila mlada i lijepa, brisala rukom znoj sa čela, na tren prekidala priču uz dubok uzdah. U sobi do moje stanovala je Kate, konobarica u caféu, pin-up otrov. Kiša je lijevala, ležao sam na velikom krevetu, pripaljivao cigarete šuferinom, narajcan pokucao Katici na vrata, u pidžami ušao u sobu, koka je u roza gaćicama ležala na kauču, namještala grudnjak. Tražio sam analgetik za glavobolju. Nije htjela da me pogleda, tiho je izustila da je umorna, da joj se spava. Mučila me nesanica, na stolu je bilo mnoštvo knjiga, mislio sam verse klasika. Poriv za pisanje bio je duboko ispod leda. Ipak, bilo je pitanje trenutka kada ću propjevati, eksplodirati ko kasetna bomba. U rano jutro svraćao sam do pekare, pored mene nisu prolazile žene, bila su to torpeda nuklearne podmornice. U očaju grizao sam usne, svaka od sinjorina sa ubitačnim seksepilom bila je klasični armirani beton. Zbog sumanute skitnje često sam boravio u pritvoru, murija me igrala flasterom, spavao sam na usranim poderanim dušecima, na gumama fapa, u Sarajevo sam se vratio sa strašnim mrakom u sebi, poražen i uništen. Izjalovila se bolesna fikcija da budem strah i trepet mora i okeana, kapetan sa četiri širita na rukavu uniforme.

U ratu sam sanjao cigarete, skupljao rijetke opuške s ulice, istresao duhan iz opušaka, motao u izrezane stranice Biblije koju su mi adventisti uvalili. Percepcija vremena totalno je uništena, dani odlaze u crnu maglu, hlape u sjećanju. Na ulici znam nekada vrisnuti, demonu u sebi glasno jebem mater, kot i okot. Došlo mi je da ugasim cigaretu na golom trbuhu, da se grohotom smijem ovoj farsi od života.

Rulja fanatično glasa za svoje ubice. Ne može im niko pomoći. Porcija iz javne kuhinje je uvijek dobro došla. Na sceni je industrija ljubavi upakovana u sound, industrija govana, industrija političke laži, industrija floskula i strateških prevara. Dosta! Majmuni, marš u pičku materinu.

Šest dana su u mojoj kući spuštene roletne, ne znam zašto. Idioti, nemojte mi  prilaziti, nemojte mi šiljiti priču o pravičnosti, šampitom ću vas počastiti. Čekićem za lupanje šnicli zakucao sam ekser u zid za zidni sat. U vreo somun utrpao svinjsku mast, posrkao čaj od šipurka. Iz plakara sam izvukao pisaći stroj da zaokružim tekst. Ulica je pobijelila od snijega, zima je repom ošinula. Lijep dan za apaurin od 10 mg. Lijep dan da se ko zadnji šupak isplačem u klozetu, poslije legnem na kauč, izduvam nos, zurim u sjene na zidu dok cvrči zaprška u tavi. Sretan sam, lažem. Ne znam šta je sreća, nemojte mi šta zamjeriti.

Vuk Rodić

Rodić: Razorni smisao
Rodić: Osuđenik
Rodić: Lovac
Rodić: Vijađ
Rodić: Šaman
Rodić: Rat
Rodić: Prizma
Rodić: Coffee to go
Rodić: Sizif
Rodić: Iluzija
Rodić: Pustoš
Rodić: Subverzija
Rodić: Mizantrop
Rodić: Igra
Rodić: Depresija
Rodić: Kastrirani um
Rodić: Reminiscencija
Rodić: Svadba
Rodić: Ekser
Rodić: Ples
Rodić: Agonija
Rodić: Ogledalo
Rodić: Semafor
Rodić: Obelisk
Rodić: Kalauz
Rodić: Dvije pjesme
Rodić: Još dvije pjesme
Rodić: Nedjelja
Rodić: Festival
Rodić: Pandemonijum
Rodić: Ludak
Rodić: Amarkord
Rodić: Rendezvouz
Rodić: Blitzkrieg
Rodić: Dresura
Rodić: Konzerva sardine
Rodić: Sindrom
Rodić: Pomračenje
Rodić: Azil
Rodić: Fobija
Rodić: Uragan
Rodić: Apoteoza praznine
Rodić: Univerzitet
Rodić: San
Rodić: Glad
Rodić: Mrtve vode
Rodić: Start
Rodić: Antimaterija
Rodić: Mozaik
Rodić: Sehara
Rodić: Handpan
Rodić: Harizma
Rodić: Taxi
Rodić: Strah
Rodić: Imperija
Rodić: Feniks
Rodić: Alcatraz
Rodić: Romansa
Rodić: Predah
Rodić: S.O.S.
Rodić: Običan dan
Rodić: Hell's Kitchen
Rodić: Demobilisani dezerter
Rodić: Prah tišine
Rodić: PTSP
Rodić: Strašila
Rodić: Infantilni genij
Rodić: Kazneni odred
Rodić: Samomrzitelj
Rodić: Karambol
Rodić: Kazaljke