Da ne pišem, da knjige ne objavljujem bio bih prašina odnesena vjetrom. Iz groba sam ustao, dvadeset godina obitavao u mraku, prstima pipao zidove. Čudo se desilo, nabešao sam sabrana djela, sam sebi sam fascinacija, nemate pojma kako sebe obožavam.
Stojim pored Vijećnice, stud uši porezala, mlate zastave na vjetru, škripe baglame na šipkama, jato čavki leti ukrug iznad Miljacke. Krenuo sam u ašikluk sa samoćom, otvorila se igra, otvorio se dan ko tabakera sa smotanim cigaretama. Počela je svakojutarnja zeza, cugam, mezim hot-dog, sjedim izranjavam šrapnelima slobode.
Cijeli život kroz šuplju kost duvam. U fazonu sam lagane psihoze. Pišem roman, mozak samo što mi nije eksplodirao, odista ne znam kakav se proces dešava u glavi. Poslije objavljivanja knjige, pompeznih hvalospjeva, tapšanja, dođe mi srat. U džepu nosim toalet papir. Odavno nisam sasušeni runolist, na koncu ja sam ličnost, moram paziti šta laprdam.
U kondiciji sam, svaki dan idem na rekreaciju, cugam. Raspašoj varijanta, bolja nego buljiti u ekran plazme.
Mediteranski sam tip, više volim nagaziti govno nego stati nogom u snijeg. Sjećam se kada sam s otmjenom spikericom išao da se sankam na Bjelašnicu. Koristio sam priliku da je čvrsto stisnem na sankama. Poslije smo išli na kafu u hotelsku kafanu, jeli pečenu janjetinu iz folije, hedija iz Rogatice. Njen beban, djevojčica od četiri godine, poželila je da miki siku. Pred gostima žena je izvadila dojku, napao je beban za drugim stolom. Krasotica se nije počešala po guzici. Harizmatični blam.
Otvaram frižider, oči paraju prazne police, prizor crnji od odrona na putu za Gornji Vakuf. Odlazim sjeban da spavam s apaurinom pod jezikom.
Blago tebi i meni, djevojko, moj babo i tvoj dogovara, mene ženi, tebe udaje.
Prazne priče glođu mozak, od isforsiranog mudrovanja preznojavam se, tutnji u glavi. Neostvarene persone krucijalno su zlo ovog svijeta. Ne znam jesam li došo ili pošo. Idi, majmune, jebi mater. Mani se jebanije, nismo sa Romanije. Sebe teško podnosim, samo treba da mi se ti natovariš na vrat. Slušaj Rammstein, cimaj na stolici, cijepaj master, brljavi o svojim projektima. Ne perem pare, perem noge prije spavanja, ponekad muda. Izvinjavam se damama na ovakvoj vulgarnosti. Poslije popodnevnog spavanja, sjedim na stolici pored prozora hipnotisan. Ne znam kako da poentiram ovaj tekst. Stavljam tačku. Kako sam pokvaren. Pobijedio sam sebe u baražu.