Poslije buđenja krmeljav u gaćama sjedim na kauču, svrbi me ispod pazuha, sedamnaest dana u stanu nema vode, cijevi su uštopale poslije redukcije. Pune su mulja, noge perem Prolom vodom.
Fasovao sam strah od ljudi, s tjeskobom izlazim van, vrlo često pomračim, prija mi druženje sa žoharima.
U jeftinom restoranu jedem fungi s piletinom i pomfritom, zaboravio sam sa stola uzeti pjenu za brijanje, konobar me je zavrnuo za petardu, na ljubazan način olešio.
Kapi kiše lijepe se za čelo, dječica sa kapuljačama trkaju se na trotinetima, svađaju se, padaju premasne gadne psovke neprimjerene njihovom uzrastu. Pokupili su to u kući, od babe i matere.
Grlo se suši, žurim na hladno pivo. Kašljem žešće od mazge, naciljao sam RTG aparat, pneumofiziologa. Ne mogu da se iskašljem hvata me panika.
U kafani je u tijeku stand-up pijanih, dosadnih, agresivnih beštija. Smrde na brlju, smrdi svaka riječ iz njihovih poganih usta. Nema spasa. Jedini izlaz i spas su vrata. Svaki od njih bljuje prazninu iz sebe u lica nedužnih gostiju. Očajan sam. Što pored mene nije rospija da joj diskretno privalim koljeno, našibicam joj mozak lažima da izgubi svijest.
Šampion sam u porazima, agresor na svoj jadni mozak. Strefi me mučnina od vlastitog umovanja.
U mahali srećem Sidney, crnkinju, spisateljicu iz Toronta. Miluje mačka na prozoru uđerice.
Pita me: “Gondola?”
Kažem: “No money.”
Slijedi njena opaska: “You understand?”
U ekstazi miluje mačka, ne okreće glavu.
Pričam s dobrim čovjekom, toliko je uravnotežen da je to iritantno. Komšija je u doba tinejdžerstva držao s drugovima četiri lijepa kučka. Luda baba iz komšiluka potrovala je štence. Jarani su joj se iskipali na prag, zapalili novinu, pozvonili na vrata. Ološ s viklerima u kosi u papučama je gasila vatru, gackala po govancima. Vrhunska odmazda. Aferim.
Ne treba mi zyprexa, leponex. Trebaju mi glomazne sise žene mrcine, treba mi sutlijaš s cimetom. Nisam svjestan da sam lud, to me i spašava još većeg zla.
Prošao je dan, otkačio sam se ko modul od svemirskog broda. Kada rekapituliram ostane prašina i pepeo. Vozim auto harabatiju bez kočnica, vozim besmisleni rally.
Pasulj je podgrijan. Efektan ručak. Ide spavanjac. Ljepota. Magična magija. Toliko jednostavno da je nemoguće skontati. Čudo. Čudo. Toliko sam skroman da je to sramota.