foto: Dženat Dreković/NOMAD

Rodić: Lovac

Sa mokrom vunenom kapom na glavi sjedim na zidu pored Miljacke.
Krdža mi grlo prži, tinejđžer u duksu traži cigaretu od mene.
Beban u skafanderu trči za golubom, garant je napunio pampers.
U caffeu Gondola sa smetljarima ispijam dobar espresso zagledan u gležanj prelijepe žene.
Gledam kako skuplja kosu, drži šnalu u ustima. Pokušavam da ne piljim napadno.
Gazda Sejo me zove pile, nudi sat od 10.000 maraka da se okolo kurčim.
Nasmijao sam se, zakopčao šlic na hlačama, krenuo ravno u bezdan gradskog grotla.
Kao dječak sam bio asocijalan, nisam se znao igrati, sa mrtvim štakorima u rukama trčao sam za djevojčicama.
Nisam govorio, nisam se smijao. Cijeli život bazam kroz mrak.
Jesam mračan, ništa posebno, vjerovatno epilog ovog mračnog svijeta, artificijelne filozofije o vrednotama, smislu i sreći.
Teorija me interesuje, s teorijom ne bih niti dupe obrisao. Od mostarskog pjesnika Milija Đukića dobio sam laptop.
Nije to mašina – to je lutka!
Želim da udarim, da udarim ko malj po testisima bika.
Spava mi se. Oprat ću noge u lavoru i pojesti argetu, ide bacanje na kauč na plovidbu do svitanja…

Komšija Hašim sa bijelom bradom gol do pojasa gleda me sa prozora, ko sa osmatračnice konc-logora.
Srsi su mi niz kičmu prošli.
Bride mi tabani od ledenog laminata. Ne prebirem grah, prebirem prošlost…
Na Poljoprivrednom faxu nisam bio konektovan sa mozgom, nisam bio pri svijesti. Levitirao sam u posve drugoj dimenziji.
Ja brucoš ušao sam u vezu sa Darom, apsolventicom, otkidala je na mene!
U studentskoj čitaonici držao sam je za sisu, ljubazno mi je rekla da budem pristojan. Kakav li sam samo harizmatični idiot bio!
Dojam je da mi je život pored ušiju fijuknuo u strašnom polusnu.
Nemam namjeru da ridam. Nescafé će mi dobro doći.
Svanulo je, spremam se da izađem na ulicu i rignem vatru.
Idem u lov. Lovac sam u magli, lovac u snu.
Sredio sam obrok u restoranu za sirotinju. Dobro je za imunitet.
Dan nikako da prođe, godina fijukne ko metak.
Kako od sebe da se odmorim?
Šapnite mi. Samo da izvadim vatu iz uha.
Što više znam sve sam veća neznalica.
U klozetu pjevam acapella.
Novi soj ludila me strefio.

Vuk Rodić

Rodić: Razorni smisao
Rodić: Osuđenik
Rodić: Vijađ
Rodić: Šaman
Rodić: Rat
Rodić: Prizma
Rodić: Coffee to go
Rodić: Sizif
Rodić: Iluzija
Rodić: Pustoš
Rodić: Subverzija
Rodić: Mizantrop
Rodić: Igra
Rodić: Depresija
Rodić: Kastrirani um
Rodić: Reminiscencija
Rodić: Svadba
Rodić: Ekser
Rodić: Ples
Rodić: Agonija
Rodić: Ogledalo
Rodić: Semafor
Rodić: Obelisk
Rodić: Kalauz
Rodić: Dvije pjesme
Rodić: Još dvije pjesme
Rodić: Nedjelja
Rodić: Festival
Rodić: Pandemonijum
Rodić: Ludak
Rodić: Amarkord
Rodić: Rendezvouz
Rodić: Blitzkrieg
Rodić: Dresura
Rodić: Konzerva sardine
Rodić: Sindrom
Rodić: Pomračenje
Rodić: Azil
Rodić: Fobija
Rodić: Uragan
Rodić: Apoteoza praznine
Rodić: Univerzitet
Rodić: San
Rodić: Glad
Rodić: Mrtve vode
Rodić: Start
Rodić: Antimaterija
Rodić: Mozaik
Rodić: Sehara
Rodić: Handpan
Rodić: Demon
Rodić: Harizma
Rodić: Taxi
Rodić: Strah
Rodić: Imperija
Rodić: Feniks
Rodić: Alcatraz
Rodić: Romansa
Rodić: Predah
Rodić: S.O.S.
Rodić: Običan dan
Rodić: Hell's Kitchen
Rodić: Demobilisani dezerter
Rodić: Prah tišine
Rodić: PTSP
Rodić: Strašila
Rodić: Infantilni genij
Rodić: Kazneni odred
Rodić: Samomrzitelj
Rodić: Karambol
Rodić: Kazaljke
Rodić: Vertigo
Rodić: Pinokio