foto: Dženat Dreković/NOMAD

Rodić: Prah tišine

Šlampav sam, handrmoljo, mrvim kada jedem, pomišljam da nabavim kokicu mrve da kupi ispod stola, dobro bi poslužila umjesto aspiratora. Srubio sam čašu vode sa šumećim magnezijumom, uništio komad gaude s presušenim kruhom. Jesen je došepala u grad, kada prođe vrijeme lubenica, fataj se kaputa iz ormara.

Ogolio sam vlastiti um, sve iluzije bacio sam u kontejner. Na stanici čekam bus, sladim se suhim šljivama, na mobilnom rikno displej, uspio sam doći do stare nokije, sms ne jebem, u razgovoru sam lapidaran, ne brbljam, ne pričam Markove konake. Mati leži bolesna na kauču, čeličnom žicom čistim naslage masnoće na šporetu, perem suđe, fatam tajming za šoljicu nescafe.

Poslije kritičnog flerta sa ženom-mamlazom frend mi je dijagnosticirao sifilis.

Heftu dana me pucao dojam da mi damfa iz usta. Salijevao sam mineralnu vodu, žvakao pistacije. U erotskom zanosu, poslije štipkanja i pipkanja, rekla mi je šapatom – sada idu tabletice. U tren sam bio u liftu, zakopčavao šlic, izašao iz solitera s bljutavim okusom u ustima.

Pišam pored platana, gledam ima li drotova, ne želim kontakt s prašinarima.

Namjeravam otvoriti butigu, prodavao bih preparirane pacove i žohare na vagu.

Za osam dana vrisnula je penzija. Očajan sam. Mračni soul moja je jedina nekretnina. Čekao sam za Travnik vezu, Selma ne naginji se kroz prozor. Kome je potreban taj proliv od teksta upakovan u saund. Novak Đoković uzeo je US Open, ja sam u supermarketu uzeo jogurt, kruh i punomasnu pavlaku.

Sve žene s kojima sam u falš vezi brzo skončaju u umobolnici. Curiosum i fatum.

Skupljam novac za kompresor. Zašto? Pojma nemam. Pišem, objavljujem knjige. Zašto? Pojma nemam.

Ružna žena provukla je ubitačno dosadnu priču. Zaprijetio sam joj da ću je gađati karabatakom.

Šetam gradom, na šugavo pseto podsjećam, nigdje Valtera.

Prah tišine lijepi se za prozorska okna. Utvare čamotinje duvaju u vrat. Pred sobom vidim nakazu s crnom kapuljačom na glavi. Čista halucinacija.

Od sjedenja na stolici fasovat ću dekubitus. Nemam hljeba u sebi, ne mogu da se pomjerim. Lebdim u vakuumu, tu sam i vikendicu sagradio. Horizont je irealan. Crni mjesec na bijelom nebu. Hohštapleri su sjebali globalnu situaciju. Populaciji šupljakom popili mozak. Aferim. Izdrži, narode, izdrži.

Vuk Rodić

Rodić: Razorni smisao
Rodić: Osuđenik
Rodić: Lovac
Rodić: Vijađ
Rodić: Šaman
Rodić: Rat
Rodić: Prizma
Rodić: Coffee to go
Rodić: Sizif
Rodić: Iluzija
Rodić: Pustoš
Rodić: Subverzija
Rodić: Mizantrop
Rodić: Igra
Rodić: Depresija
Rodić: Kastrirani um
Rodić: Reminiscencija
Rodić: Svadba
Rodić: Ekser
Rodić: Ples
Rodić: Agonija
Rodić: Ogledalo
Rodić: Semafor
Rodić: Obelisk
Rodić: Kalauz
Rodić: Dvije pjesme
Rodić: Još dvije pjesme
Rodić: Nedjelja
Rodić: Festival
Rodić: Pandemonijum
Rodić: Ludak
Rodić: Amarkord
Rodić: Rendezvouz
Rodić: Blitzkrieg
Rodić: Dresura
Rodić: Konzerva sardine
Rodić: Sindrom
Rodić: Pomračenje
Rodić: Azil
Rodić: Fobija
Rodić: Uragan
Rodić: Apoteoza praznine
Rodić: Univerzitet
Rodić: San
Rodić: Glad
Rodić: Mrtve vode
Rodić: Start
Rodić: Antimaterija
Rodić: Mozaik
Rodić: Sehara
Rodić: Handpan
Rodić: Demon
Rodić: Harizma
Rodić: Taxi
Rodić: Strah
Rodić: Imperija
Rodić: Feniks
Rodić: Alcatraz
Rodić: Romansa
Rodić: Predah
Rodić: S.O.S.
Rodić: Običan dan
Rodić: Hell's Kitchen
Rodić: Demobilisani dezerter
Rodić: PTSP
Rodić: Strašila
Rodić: Infantilni genij
Rodić: Kazneni odred
Rodić: Samomrzitelj
Rodić: Karambol
Rodić: Kazaljke
Rodić: Vertigo
Rodić: Pinokio
Rodić: Apatrid
Rodić: Bijeg
Rodić: Muha
Rodić: Šaza
Rodić: Rezervat
Rodić: Osmijeh
Rodić: Propovjednik
Rodić: Avanti
Rodić: Akviziter
Rodić: Laureat
Rodić: Kuga
Rodić: Stand-up

Hadžić: Lisičji rep
Ovčina: Naše vrijeme
Rodić: Stand-up
Hadžić: Vođenje dnevnika