foto: Dženat Dreković/NOMAD

Rodić: Paranoja

U gimnaziji bježao sam od knjige, eskivirao klasike, mrzio poeziju. Iščitavao sam memoare maršala Žukova na hiljadu stranica, knjigu o koroziji, o pomorskim bitkama na Sredozemlju u Drugom svijetskom ratu, rokao debelu knjigu – Poznavanje robe i materijala. Našao sam fragment o duvanu za žvakanje. Dojam je bio izvanredan. Nikada nisam čitao roto-romane ni knjigu iz trafike, nisam htio da prljam ruke trešom.

Mjesec dana pratili su me agenti Mosada, pratili su me Cuci, Kurdi, pederčine, uposlenici Bitumenke. Moram priznati da nikog nisam zamijetio, osjećao sam gadan smrad u nosnicama. Dobro SCH, zašto aplikacija paranoidna? Tako kažu psihijatri, nemam ništa protiv, davno sam odjebao psihijatre i njihove genijalne dijagnoze.

Spuštam se u prvu kafanu ko Boing 747 na JFK aerodrom. Ipak nije tako loše, život jeste opaka zajebancija, uostalom i retardi to znaju, gotovo da je ovo što sam rekao teški pleonazam.

Slušam priče o performansama automobila, nekretninama, spominju se imena od kojih se izaspem po ušima i trbuhu, bježim, trčim ulicom, bježim od tih gadova i sebe.

Petnaest dana ručam supu, nemam apetita. Supa iz nosa kaplje na tepih. To nije ništa. Znam ljeti izaći na ulicu u papučama poprskanih nožnih prstiju jogurtom. Optimistični sam pesimista, dobro je da na trtici nije kvrga iskočila.

Uživam u samoći, u konstalaciji dosadnih ljudi, samoća je ekstaza.

Mrzim glagol šparati, riječ knap. Kada sam solventan pare kroz lijevak cure, očigledno nisam nikakav domaćin, svaka žena s gardom bi me na glavu izbacila iz kuće.

Uplatnica iz banke je u džepu, požutjela je od urina.

Moje srce je pumpa, od bakelita je. Ja sam monstrum zadužen da zajebava i podjebava. Oklembesio sam se, nisam za ripstola, nisam za utovaranje čumura, nisam funkcionalan da nosim sanduk s municijom. Ulice kojima hodam su moj rudnik zlata. Najviše imam kad nemam, vrlo sam zadovoljan.

Crna magla je moj skrbnik, huk zlokobne tišine je jedina melodija koju čujem.

Ovaj svijet je reprodukcija pakla. Ovaj svijet je obični kurac. Gledam babu kako zijeva u parku na klupi.

Nema šta ne znam, ničega se ne sjećam. Ozbiljno se bavim idejom da sebe protjeram iz ovog grada. Problem je što sam iskren.

Dril mržnje polučio je katastrofu. Skontao sam da je majmun postao od čovjeka. Hasta la vista.

Gracilna djevojka zubima skida pivski čep. Ljubavi, naćićemo se kod kontejnera blizu mog haustora. Što si ljuta? Ne suj, pička ti materina.

Vuk Rodić

Rodić: Razorni smisao
Rodić: Osuđenik
Rodić: Lovac
Rodić: Vijađ
Rodić: Šaman
Rodić: Rat
Rodić: Prizma
Rodić: Coffee to go
Rodić: Sizif
Rodić: Iluzija
Rodić: Pustoš
Rodić: Subverzija
Rodić: Mizantrop
Rodić: Igra
Rodić: Depresija
Rodić: Kastrirani um
Rodić: Reminiscencija
Rodić: Svadba
Rodić: Ekser
Rodić: Ples
Rodić: Agonija
Rodić: Ogledalo
Rodić: Semafor
Rodić: Obelisk
Rodić: Kalauz
Rodić: Dvije pjesme
Rodić: Još dvije pjesme
Rodić: Nedjelja
Rodić: Festival
Rodić: Pandemonijum
Rodić: Ludak
Rodić: Amarkord
Rodić: Rendezvouz
Rodić: Blitzkrieg
Rodić: Dresura
Rodić: Konzerva sardine
Rodić: Sindrom
Rodić: Pomračenje
Rodić: Azil
Rodić: Fobija
Rodić: Uragan
Rodić: Apoteoza praznine
Rodić: Univerzitet
Rodić: San
Rodić: Glad
Rodić: Mrtve vode
Rodić: Start
Rodić: Antimaterija
Rodić: Mozaik
Rodić: Sehara
Rodić: Handpan
Rodić: Demon
Rodić: Harizma
Rodić: Taxi
Rodić: Strah
Rodić: Imperija
Rodić: Feniks
Rodić: Alcatraz
Rodić: Romansa
Rodić: Predah
Rodić: S.O.S.
Rodić: Običan dan
Rodić: Hell's Kitchen
Rodić: Demobilisani dezerter
Rodić: Prah tišine
Rodić: PTSP
Rodić: Strašila
Rodić: Infantilni genij
Rodić: Kazneni odred
Rodić: Samomrzitelj
Rodić: Karambol
Rodić: Kazaljke
Rodić: Vertigo
Rodić: Pinokio
Rodić: Apatrid
Rodić: Bijeg
Rodić: Muha
Rodić: Šaza
Rodić: Rezervat
Rodić: Osmijeh
Rodić: Propovjednik
Rodić: Avanti
Rodić: Akviziter
Rodić: Laureat
Rodić: Kuga
Rodić: Stand-up
Rodić: Tragedija

Hadžić: Samo je jedna majka
Poe: Crni mačak
Hadžić: Visoko priznanje
Gudžević: Goran Simić