Prošlo je još jedno smeće od dana. Dan je smrdio na bijedu, strah i ludilo. Izbrisan je iz memorije kao mrlja kafe sunđerom sa sudopera. Sjećaš se, voziš rikverc, voziš kroz pustoš drače s avetima prošlosti. Samo da mi ne uštopa mozak.
Coach Rasko vratio se poslije rata iz Rockforda u Sarajevo, u Rockfordu je magistrirao sport, u njegovom stanu smo se šegačili, profa je ušao u sobu u dugim bijelim gaćama s američkom zastavom na šlicu. Na dupetu je imao dugmad, pitao sam ga: “Gdje je Illinois?” Izustio:”Ovdje”, ufatio se za muda.
Trenutačno sam loše, nikad bolje. Bolje lizati pupak lijepe žene nego štanglu skele, bolje obljubiti jednom Snježanu nego sedam patuljaka. Izmučen sam od ove ljepote.
Pošao sam pod tuš da se smočim, zgotovio jaku grku kafu.
Sat Raketa star sedamdeset godina trokira, radi kad mu je čejf. Nije Breitling, volim ga više od kupus salate.
U ludnici sam boravio osamnaest mjeseci, osamnaest metara, nikada nisam pjevao, naslušao sam se šlagera luđaka, sve te songove trebalo bi staviti na CD kao efikasan purgativ.
Prije rata sirotinja iz kvarta kod Pivare, u dvorištu Crkve sv. Ante s franjevcima je igrala mali nogomet. Kažu da su franjevci ubijali, igrali izvrsno, Vatikan je to zabranio, niko to nije zarezivao i dalje se lopta šutirala.
Vozim sumanuto, brzo, smanjujem gas, pazim da me radar ne ulovi. Gle! Odron na putu. Jebem mu mater.
Ljudi koji pizde, pričaju o bolesti, najduže žive, neka im je sa srećom. Žuti žutuju, crveni putuju.
Na pijaci sam kupio pedeset kilograma krompira, dvadeset kilograma rodakve i deset kila crvene ribizle, poslao FedExom sebi kući na adresu.
Vrhunski pjesnik kuga je za idiote. Vrhunski pjesnik namazan je duginim bojama. Da l sam sretan? Ma jok.