Polovinom augusta majka je umrla, sklonio sam muškatle s prozora, u mjesec dana ružičnjak se osušio, sparušio, ruže svenule. Komšija, prodavac cvijeća s Ferhadije, rekao mi je da je u čudu, locirao je fenomen uz opasku da mu ništa nije jasno. Mačke se ispišavaju u ružičnjak, ne smijem da gledam, opserviram takvu varijantu smrti, nemam snage. Okrećem glavu kada kroz prozor otresam mrve s krpe.
Na foru sam sjebao još jedan šugav dan, niz grlo spustio dva slajsa kuhane slanine, startovao do sudopera posuđe da operem. Otanjio sam s toalet papirom, bavim se idejom da hapam role iz kafanskih klozeta. Kuham supu, para iz lonca naočare zamaglila. Snijeg zatrpao ulicu, dim iz dimnjaka jedini je znak da u mahali ima života. Krđa ujeda za grlo kao bijesan pas. Vrlo često desi se transformer – s najsmrdljivijeg duhana prešaltam se na najskuplje cigarete. Uživam u svakom dimu.
Nemam podno grijanje, u funkciji je podno hlađenje. Bez priglavaka na nogama mrtav sam. Uđem u sobu, para kulja iz usta. Soba se ubila za štek junećih butova.
Dupe sam odvalio na šank stolici, idiot pola sata priča o majonezi, štepa sastav rumunjske fudbalske reprezentacije iz ‘67. godine. Mace istrčavaju iz haustora. Majušno mače je krepalo. Bio je to dan žalosti u kafeu.
Svali se dan, kroz minsko polje prolazim, smoren sam, opcija šutnje, lagane zajebancije vraća me u život. Manijački pušim kao pred ročište na sudu. Zagledan u zid šapatom razgovaram sa sobom. Solidno sam šenut. Uvrnutiji od tepiha u sobi. Kandže slobode kidaju meso, nesnosna bol baca me na koljena, morfij ne bi pomogao.
Nemoj mi ujutro geopolitike, egzegeza, hladne musake, pokušavam da preživim, pokušavam da ostanem na nogama. Vakuum me proždire. Nemam nikakvu orijentaciju u vremenu. Ne znam kad je dan, kad noć. Radosti ima u meni kao mesa u krompiruši.
Gledam kroz prozor. Mrak kovitla, mrak pobijelio. Mjenjam veš, spremam se za sovu. Odlazim u nestvarni svijet, u maglenom svijetu lebdim do svitanja, novog pokolja. Nema nikog, uho hvata frekvenciju crnih krikova, sve oko mene u valerima crne boje. Proziran sam. Nevidljiv. U čudu sam kada me primijeti konobar u kafani. Košulju na sebi doživljavam kao teret. Da li sam poseban? Lud? Otkud znam. U neznanju je ljepota postojanja, spas. Najljepša bol je kad te boli kurac.