foto: Dženat Dreković/NOMAD

Rodić: Imperija

Dva debela sata u kafani sjedim na tvrdoj stolici, dokoličarim. Balansiram na vrhovima prstiju. Pokušavam da se restartujem, nove cokule me ubiše. Noge su u žuljevima, opcija je da cokule završe u kontejneru. U café ulaze tri gariba, tri nakazne žene, šljakerice, eglenišu sa mnom. Dokazani sam ludak, gratis sklon parafiliji. Pokušavam da se fokusiram na jednu od njih da je ko kokoš očerupam. Koke su stereotipi, u folu federalnog dnevnika, turskih serija. Odlazim u kut kafane da odćejfim esspreso uz garnirung sladunjavih šlagera. Pola ispisanog teksta ostalo je u pisaćoj mašini, domišljam, premišljam kako da poentiram tekst, naravno bez zajeba.

Klima prži, vreo zrak udara u potiljak, pucaju me valunzi, skidam futrovanu jaknu, skidam džemper, u majici mi je fajn. Na majici je na rumunskom jeziku ispisano „Naoružaj beskućnika“. U pisanju preferiram riječi, rečenice oštrije od dlake neošurenog krmka. Kritičar iz Zagreba napisao je u žurnalu da pišem žestoko, u brutalističkom fonu. Jebe me osjećanje dosade, gubim prisnost sa sobom. Davno sam iščitao opus Alberta Moravije, nisam njegov fan, mnogo mi je pomogao njegov roman Dosada u dešifrovanju strašnog osjećaja, more za koju ne postoji lijek. U pet minuta prolazim kroz takva stanja, da kojim slučajem iskreno, otvoreno pričam sa psihijatrom, iz apoteke bih izašao s kesom smrdljivih psihofarmaka. Niština je moja imperija, moje carstvo. Napor mi je osmjehnuti se, prije će se rascvasti drvo breskve u Sahari nego da osjetim da me grije radost. Antarktik, inje je u mojoj duši. Ludilo je blagodet, moja štaka s kojom bazam kroz pogani život. Stihija anestetik za moju dušu.

Konstantno na ulicama grada nalijećem na idiote, nakotili su se, mater im jebem, ima ih više nego ešerihije u urinu.

Žurim kod brice na brijanje mašinicom, iskesam tri marke, furam u kafanu na doping. Ženi s kojom pijem kafu na teatralan način poklonio sam minijaturni kompas, naceren je gledao u oči. Žena je zanijemila, preblijedila, na izlasku iz kafane uzela katalog sa šanka, katalog je smrdio na olovo žešće od ruske Pravde. Okrenulo mi se u želucu od mučnine.

Pored mene je profurala Cicciolina, baba Jaga na skejtbordu, komšija sa dvoguzom pivom u ruci. Ruke su modre od studi. U očaju ljubim fasadu devastirane kuće, od muke uho čupam. U Miljacku bacam opušak, otvorenih usta ulazim u supermarket da kupim kalodont, srušen, stingerom pogođen.

Jedva čekam da se smrkne da se dlaka s dlakom krkne. Nemojte mi zamjeriti na ovoj digresiji. Lud sam. Lud. Lud.

Vuk Rodić

Rodić: Razorni smisao
Rodić: Osuđenik
Rodić: Lovac
Rodić: Vijađ
Rodić: Šaman
Rodić: Rat
Rodić: Prizma
Rodić: Coffee to go
Rodić: Sizif
Rodić: Iluzija
Rodić: Pustoš
Rodić: Subverzija
Rodić: Mizantrop
Rodić: Igra
Rodić: Depresija
Rodić: Kastrirani um
Rodić: Reminiscencija
Rodić: Svadba
Rodić: Ekser
Rodić: Ples
Rodić: Agonija
Rodić: Ogledalo
Rodić: Semafor
Rodić: Obelisk
Rodić: Kalauz
Rodić: Dvije pjesme
Rodić: Još dvije pjesme
Rodić: Nedjelja
Rodić: Festival
Rodić: Pandemonijum
Rodić: Ludak
Rodić: Amarkord
Rodić: Rendezvouz
Rodić: Blitzkrieg
Rodić: Dresura
Rodić: Konzerva sardine
Rodić: Sindrom
Rodić: Pomračenje
Rodić: Azil
Rodić: Fobija
Rodić: Uragan
Rodić: Apoteoza praznine
Rodić: Univerzitet
Rodić: San
Rodić: Glad
Rodić: Mrtve vode
Rodić: Start
Rodić: Antimaterija
Rodić: Mozaik
Rodić: Sehara
Rodić: Handpan
Rodić: Demon
Rodić: Harizma
Rodić: Taxi
Rodić: Strah
Rodić: Feniks
Rodić: Alcatraz
Rodić: Romansa
Rodić: Predah
Rodić: S.O.S.
Rodić: Običan dan
Rodić: Hell's Kitchen
Rodić: Demobilisani dezerter
Rodić: Prah tišine
Rodić: PTSP
Rodić: Strašila
Rodić: Infantilni genij
Rodić: Kazneni odred
Rodić: Samomrzitelj
Rodić: Karambol
Rodić: Kazaljke
Rodić: Vertigo
Rodić: Pinokio
Rodić: Apatrid
Rodić: Bijeg
Rodić: Muha
Rodić: Šaza
Rodić: Rezervat
Rodić: Osmijeh
Rodić: Propovjednik
Rodić: Avanti
Rodić: Akviziter
Rodić: Laureat
Rodić: Kuga
Rodić: Stand-up
Rodić: Tragedija
Rodić: Paranoja
Rodić: Eutanazija
Rodić: Jutro

Gudžević: Vojo Stanić
Rodić: Jutro
Stanković: Sudbina smrti