foto: Dženat Dreković/NOMAD

Rodić: Muha

Poslije havarije s faksom vozila me je ideja da upišem režiju na Akademiji scenskih umjetnosti. Bio sam urokan psihofarmacima, do daske disfunkcionalan za učenje, ideja se izjalovila. Htio sam da snimim film u kojem bi glavni akter bila muha na zidu. Doista bi bilo perverzno i opasno da muha bude slavodobitnik, da zakači Oskara. Sit sam glumišta i falširanja u folu harizme koja očigledno nema pokriće.

U osmom razredu osnovne škole, otišao sam u školu na priredbu. Stariji momci iz zgrade osnovali su bend “Manixi”. Prvi put sam vidio električnu gitaru, fleš kao da sam zraknuo bombarder B52. U auli škole desila se stravična detonacija, poslije svirke tutnjalo mi je u glavi.

Poezija je smrtonosna, proza je posve drugačija, druga obala rijeke, posebna varijanta ludila. U riječi i rečenice apliciraš digo kvasac, rukopis kvasa, slažeš papirčine, umom izrešetaš rukopis, anuliraš defekt u tekstu, prošetaš do izdavača, daš knjigu na ogled. Držim distancu, obitavam u mraku, profil pisca mi nije interesantan.

Seljaci se na međi krhaju direcima, močugama, sjekirama, krampama. U mrkloj noći ležao sam u sobi sa šest kreveta, tetak Ljubo otečen u licu od alkohola ležao na krevetu i pušio cigaretu. Čuo sam zlokobno dozivanje ispod prozora, opake prijetnje, lagano se srao u gaće od straha. Nisam mogao da povjerujem da čovjek može da bude takva krvoločna beštija. Prisjelo mi je ferije, odmor od odvratne škole.

Gledao sam kako jaje od koke izlazi na šupak, s kriškom kruha namazanom bestiljem jurcao za prasićima u dvorištu. Praznik ljepote, praznik igre. Bilo mi je zajebano voziti bajk šorom, ispod kapija izlijetala su paščad, dizao sam noge sa pedala u strahu od ugriza.

Prije odlaska na faks u Kotor, skoknuo sam do Podravske Slatine, baba je zgotovila ručak, u kući s druge strane ulice, kod tetke Seje, bratove sestre bila je frtutma. Radnici su betonirali rezervoar za hidrofor, pijani otac Dule istjerao je radnike iz rezervoara, ušao u rezervoar, malterisao, radnici su bespomoćno gledali očev performans. U prolazu sam zastao, otac se obrecnuo: “Šta je hohštapleru?” Tetka je uplakana ušla u kuću s vajnikom u ruci.

Moj mozak od 20.000 gigabajta. Zlo i nesreća. Sjebao sam još jedan pasji dan. Ko mu jebe mater. Šino sam 1,2 kg zelja kod Nagiba, prežderao sam se, preznojio po čelu. Spavalo mi se. Mašala, koliko sam lud. Legao sam na kauč, sa željom da muflone ne sanjam. U polusnu čujem da zvrnda mobilni, u polusnu, nasmiješen, sretan što se danas nisam ubio.

Vuk Rodić

Rodić: Razorni smisao
Rodić: Osuđenik
Rodić: Lovac
Rodić: Vijađ
Rodić: Šaman
Rodić: Rat
Rodić: Prizma
Rodić: Coffee to go
Rodić: Sizif
Rodić: Iluzija
Rodić: Pustoš
Rodić: Subverzija
Rodić: Mizantrop
Rodić: Igra
Rodić: Depresija
Rodić: Kastrirani um
Rodić: Reminiscencija
Rodić: Svadba
Rodić: Ekser
Rodić: Ples
Rodić: Agonija
Rodić: Ogledalo
Rodić: Semafor
Rodić: Obelisk
Rodić: Kalauz
Rodić: Dvije pjesme
Rodić: Još dvije pjesme
Rodić: Nedjelja
Rodić: Festival
Rodić: Pandemonijum
Rodić: Ludak
Rodić: Amarkord
Rodić: Rendezvouz
Rodić: Blitzkrieg
Rodić: Dresura
Rodić: Konzerva sardine
Rodić: Sindrom
Rodić: Pomračenje
Rodić: Azil
Rodić: Fobija
Rodić: Uragan
Rodić: Apoteoza praznine
Rodić: Univerzitet
Rodić: San
Rodić: Glad
Rodić: Mrtve vode
Rodić: Start
Rodić: Antimaterija
Rodić: Mozaik
Rodić: Sehara
Rodić: Handpan
Rodić: Demon
Rodić: Harizma
Rodić: Taxi
Rodić: Strah
Rodić: Imperija
Rodić: Feniks
Rodić: Alcatraz
Rodić: Romansa
Rodić: Predah
Rodić: S.O.S.
Rodić: Običan dan
Rodić: Hell's Kitchen
Rodić: Demobilisani dezerter
Rodić: Prah tišine
Rodić: PTSP
Rodić: Strašila
Rodić: Infantilni genij
Rodić: Kazneni odred
Rodić: Samomrzitelj
Rodić: Karambol
Rodić: Kazaljke
Rodić: Vertigo
Rodić: Pinokio
Rodić: Apatrid
Rodić: Bijeg
Rodić: Šaza
Rodić: Rezervat
Rodić: Osmijeh