Nahalisao sam se graha, prekucao s pivom, mislio sam da ću eksplodirati žešće od vašarskog balona. Mediteranski ambijent, prijaju mi kiše, bure koje udaraju u škure. Ne jebem more s mnoštvom turista, idioti mi dižu pritisak. Znao sam satima sjediti na klupi, gledati jahte u marini, kruzere u zalivu. Ofirno je na moru hodati u kapetanskoj dolami. Momentalno sam skontao da se pomorcima more ogadilo, svi se na pomen riječi “brod” nakostriješe. Traumatična spoznaja da im je priča prazna kao prazna konzerva graška.
U periodima gladi, glodao sam okvir metalnog kreveta u studentskoj sobi, kusao supu od šišarika, radovao se šniti kruha premazanoj paštetom. Paradajz sa Pjace od salate bila je poslastica, vrhunski delikates. U svitanje, maglena, zimska jutra, skitao sam kalama, nalijetao na spodobe nakaznog lica. Dane sam provodio u kafani Vardar, slušao galamu kartaša briškule. Znao sam zaglaviti u kafani Karampana, slušati guslare, meziti nikšićko pivo. Kada sam bio pri “šutu”, rokao sam prvoklasan ovčiji sir.
Abnormalno sam lud. Volim da govorim šapatom. Sklon sam kontemplaciji, praktikujem solilokvij. U vrijeme studija, u periodu najljepše agonije, zakačio sam se za knjige, često boravio u biblioteci. Od uposlenice biblioteke dobio sam ključeve, mogao sam u ponoć ući u prostor biblioteke, šamarati klasike do besvijesti.
U poderanoj majici, original dupljaku, ležim na kauču. Otvara se novi dan kao što mati otvara frižider da uzme mlijeko za kafu. Kafa koju zgotovim nije za ljude slabog srca. Gorka, jaka, nitro opcija. Slajdam kroz dane, mjesece, godine. Ne jebem praznike koje mi je servirala država na ovalnom tanjiru. Svjedok sam besmislenih svetkovina, cirkus parada od kojih mi se povraća. Prije bih stavio štrik oko vrata nego montirao leptir mašnu.
U konačnici, laureat sam, nagrada je kurvanjski prešućena. Iskopčan sam iz književnog života. Nosim u džepu pakovanje neopitroida za kvarne ljude, ljude-žohare. Uzaludan rat, uzaludna borba sa smradovima.
U Pljevljima, na livadi je šasija galeba, vojnog aviona. Ludi Veljo navukao kožnu kapu na glavu, montirao naočare za varenje, u kabinu unio stihl pilu. Babe, crni gavrani, skupili se oko aviona, Veljo aktivirao pilu, najglasnija osušena baba, povikala je: “Nemoj, Veljo, kumim te Bogom poletiti, poginut ćeš!” Zajedno s mnoštvom babaca držala je krila da budala ne poleti u Smrt.
Sjajna djevojka Daniela kuca ovaj tekst, počastili smo se predahom.
Cugam Tvrdoš, sinjorina lijepim rukama mota cigaretu. Prekontavam se da se nisam gdje zajebo u ispisu.
Jutros sam pomišljao na suicid. U zadnji čas došlo mi je iz guzice u glavu da je ovaj život lijep. Pijan i radostan, vraćam se svom domu. Kako je to krasno.
Bolje od jack-pota na Bingu.