foto: Dženat Dreković/NOMAD

Rodić: Običan dan

Na rubu sam da svoju spisateljsku karijeru skončam bacanjem pisaćeg stroja u kontejner. Mašina vrijedi cijelih marku i jedan dime. Nisam pisac, nisam Salinger, naravno nisam ni pjesnik, samo sam se gadno zajebavao u folu pisanja, naprosto nisam imao pametnijeg posla. Ne jebem književnike, naduvane purane, izvinjavam se profesorima, auditoriju na objavljenim knjigama. Znam da sam napravio strašnu pometnju, odista gadna zajebancija. Prekipilo mi je, ipak ne pišem ove redove u afektu.

Izluđen od ortogonalne projekcije na času tehničkog s velikog odmora zbrisao sam kući, zadihan ušao u sobu, otac Dule sjedio je u fotelji s kravatom, gledao dokumentarac o ulasku saveznika u Berlin. Maršal Žukov pržio je Berlin kaćušama, otac je bio u ekstazi, u transu od sreće, nismo ga mogli dozvati na grah. Sjeo je za sto, progutao feferon, obrisao nos ispeglanom maramicom, opalio po grahu. Brat Mišo sakrivao je u špajzu tulumbe i banane, izjutra u pidžami uvlačio sam se u špajz, krao njegove poslastice, pazio da glavom ne udarim u šunke koje su na kukama visile s plafona.

U šest sati izjutra iznosim lavor s vešom, prije prostiranja mokrom krpom brišem štrik. Udarila je jara, čavke se sklanjaju pod strehu, kone prolaze ulicom, idu na posao. Fin čovjek na pijaci Telali u kontejneru talaha polovnu garderobu, boba je falila da ne pazarim komplet lovačkog futrovanog odijela. Skontao sam da je juli, da kupovina nema smisla. U kauču su cokule za Himalaja, tip mi ih je složio za cvaju. Na rubu sam da napadnem kvalitetan karabin, možda pušku za nosoroga.

Sjedim u cafeu s frendom Sandrom, vozim hardcore priču s erotskim momentima. U bašti pored ulaza sjedi prelijep braco s autićem u ruci. Gledam ga. Izustim: “Ajde da vidim kako voziš. Brrrrrrrrrr?” Dečkić je zinuo usta umazanih od sladoleda. Sandro se obrecnuo: “Ložiona.” Ulicom je grmio kawasaki, deran je povikao: “Eno motor!”

Gazio sam ulicom do mesnice da kupim faširano meso za musake, pored mene je prošla top žena u sandalama s plutanim đonom, sise su mlatile ispod bluze. Ugrizao sam se za usnu. Iskustvo mi daje za pravo da konstatujem da su žene ekstra budale. Svojim očima sam vidio šta su u stanju da urade kada presavrnu.

Volio sam ženu, nije bila bezveze ni figurom ni u spiritusu, pogotovo u ludilu. I u njeno kurje oko sam bio zacopan. Ušikan psihofarmacima, seksualno disfunkcionalan, nije imala nikakvog hajra od mene. Pobjegla je tati i mami, meni i sebi spasila život.

Derem tekstove, derem rock and roll za Woodstocka. Očekujem da me napirlitana kvočka iz Stockholma nazove, obrati se umiljatim, sonornim glasom.

Ne znam šta da kažem. Udaram tačku. (.) Tako hoću. Ko mi šta može? O, kako sam čovjekolikog majmuna opalio komadom sudžuke u glavu. Poezija.

Vuk Rodić

Rodić: Razorni smisao
Rodić: Osuđenik
Rodić: Lovac
Rodić: Vijađ
Rodić: Šaman
Rodić: Rat
Rodić: Prizma
Rodić: Coffee to go
Rodić: Sizif
Rodić: Iluzija
Rodić: Pustoš
Rodić: Subverzija
Rodić: Mizantrop
Rodić: Igra
Rodić: Depresija
Rodić: Kastrirani um
Rodić: Reminiscencija
Rodić: Svadba
Rodić: Ekser
Rodić: Ples
Rodić: Agonija
Rodić: Ogledalo
Rodić: Semafor
Rodić: Obelisk
Rodić: Kalauz
Rodić: Dvije pjesme
Rodić: Još dvije pjesme
Rodić: Nedjelja
Rodić: Festival
Rodić: Pandemonijum
Rodić: Ludak
Rodić: Amarkord
Rodić: Rendezvouz
Rodić: Blitzkrieg
Rodić: Dresura
Rodić: Konzerva sardine
Rodić: Sindrom
Rodić: Pomračenje
Rodić: Azil
Rodić: Fobija
Rodić: Uragan
Rodić: Apoteoza praznine
Rodić: Univerzitet
Rodić: San
Rodić: Glad
Rodić: Mrtve vode
Rodić: Start
Rodić: Antimaterija
Rodić: Mozaik
Rodić: Sehara
Rodić: Handpan
Rodić: Demon
Rodić: Harizma
Rodić: Taxi
Rodić: Strah
Rodić: Imperija
Rodić: Feniks
Rodić: Alcatraz
Rodić: Romansa
Rodić: Predah
Rodić: S.O.S.
Rodić: Hell's Kitchen
Rodić: Demobilisani dezerter
Rodić: Prah tišine
Rodić: PTSP
Rodić: Strašila
Rodić: Infantilni genij
Rodić: Kazneni odred
Rodić: Samomrzitelj
Rodić: Karambol
Rodić: Kazaljke
Rodić: Vertigo
Rodić: Pinokio
Rodić: Apatrid
Rodić: Bijeg
Rodić: Muha
Rodić: Šaza