foto: Dženat Dreković/NOMAD

Rodić: S.O.S.

Prošlo je 30 godina u iščekivanju boljitka, ostario sam, postao odvratnim đuturumom, od ljepših dana ni traga. Izvrnuo me boljitak ko šnajder džep. Gomila mudraca, milijarda teorija, istina, dovoljan razlog da bježim od ljudi, bježim od kuge na dvije noge. Na Čaršiji ušao sam u kafančugu, dvije sestre, dva akrepa, vlasnice lokala štancaju motane cigarete, tuše pakovanje za dvije marke, na zidu je ovalni eksponat: patke pored potoka, u kutu kafane poredane su gajbe sa ispražnjenim bocama piva. Ubija džigera sound, žene me mjerkaju, pitaju odakle sam? Pjanac deminer, radnici sa bauštela, ohrndane kurve klijenti su kafane. Svratio sam do slastičarne, platio litar boze, na bus stanici eksirao bocu. Lijepa je stvar da o ratu niko ne priča, kuriozum da je komšija na liniji lopatao po đubrištu, tražio zlato, našao garonju iz četrdeset osme, mitraljez donio u štab, komandant ga je pohvalio, počastio sa dva litra ulja.

Interesantan čovjek izmučenog ispačenog lica u mrklom mraku na klupi u parku rekao mi je da tajna policija markiranu osobu može bez problema uništiti, uvaliti mu se u mozak, psihički je izmučiti, navoditi na suicid, od kuće i života napraviti Dahau. Zanijemio sam. Nisam imao pojma o toj relaciji. Jebo to, priča ionako nikog ne interesuje, priča je iz paranoje, čisti umišljaj, dobar za ludnice.

Epizoda zaljubljenosti bila je čista pogibija. Podsjećao sam na majmuna svezanog lancem, na koncu sam od svoje mile ljubavi fasovao lanac preko ušesa. Popušio sam gadnu foru, supersoničnim avionom aterirao u močvaru. Tač. Bio sam i ostao beznadežan slučaj.

Prije rata na književnoj sceni blještala su imena da se načisto usereš od njihove harizme. Od svih tih silnih knjiga najviše mi je prijao roman Branimira Ščepanovića U s t a  p u n a  z e m lj e. Izmorena ideologija, ranjeni zmaj gutao je samog sebe, pjesnici pjevaju sve mračnije stihove, okreću ćurak u zemaljski mrak. Bio sam kometa na noćnom nebu koja je netragom nestala, iščezla u mračnom hodniku umobolnice. Čudo se desilo poslije skidanja s terapije. Progovorio je pjesnik u meni. Na koncu mogu svakom elokventnom čovjeku pogledati u lice s obrazom poslije objavljivanja mojih “sabranih djela”.

Zgužvane novine s ulice ljepše su od mog lica. Što sam ružniji sebi sam sve draži. Teški sam gubitnik u svakodnevnom hrvanju grčko-rimskim stilom. Obožavam svoje poraze. Porazi su jedina škola do koje držim. Tonem. Titanik je tonuo, brod Karpatija je uhvatio S.O.S., poslao sam poziv za pomoć, stojim na palubi, mogu samo klimati ušima prije smrti.

Za šankom alkosi ljuljaju žestinu, anesteziju za ranjenu dušu. Poslije šihte boravka u kafani vraćam se kući sa osjećajem da sam fasovo degenek. Priča je o uzaludnosti, gasi se ko palidrvce. Znam što ne znam, ne znam što znam.

Biti kokuzom u gradu je čista smrtna presuda. Izaći na ulicu s dvije marke u džepu u startu je teški knockdown. Milo mi je što sam lud, mladosti sam bez milosti rekao pa-pa.

Rukom lomim kruh, iz tave derem haše, liježem na čistu posteljinu do novog buđenja, novog pokolja u predstavi gdje je u fokusu teška tragedija ubogih, poniženih i poraženih. Koračam u koloni, povratka nema, možda samo u san. To ipak nešto vrijedi, to me i drži u životu.

Vuk Rodić

Rodić: Razorni smisao
Rodić: Osuđenik
Rodić: Lovac
Rodić: Vijađ
Rodić: Šaman
Rodić: Rat
Rodić: Prizma
Rodić: Coffee to go
Rodić: Sizif
Rodić: Iluzija
Rodić: Pustoš
Rodić: Subverzija
Rodić: Mizantrop
Rodić: Igra
Rodić: Depresija
Rodić: Kastrirani um
Rodić: Reminiscencija
Rodić: Svadba
Rodić: Ekser
Rodić: Ples
Rodić: Agonija
Rodić: Ogledalo
Rodić: Semafor
Rodić: Obelisk
Rodić: Kalauz
Rodić: Dvije pjesme
Rodić: Još dvije pjesme
Rodić: Nedjelja
Rodić: Festival
Rodić: Pandemonijum
Rodić: Ludak
Rodić: Amarkord
Rodić: Rendezvouz
Rodić: Blitzkrieg
Rodić: Dresura
Rodić: Konzerva sardine
Rodić: Sindrom
Rodić: Pomračenje
Rodić: Azil
Rodić: Fobija
Rodić: Uragan
Rodić: Apoteoza praznine
Rodić: Univerzitet
Rodić: San
Rodić: Glad
Rodić: Mrtve vode
Rodić: Start
Rodić: Antimaterija
Rodić: Mozaik
Rodić: Sehara
Rodić: Handpan
Rodić: Demon
Rodić: Harizma
Rodić: Taxi
Rodić: Strah
Rodić: Imperija
Rodić: Feniks
Rodić: Alcatraz
Rodić: Romansa
Rodić: Predah
Rodić: Običan dan
Rodić: Hell's Kitchen
Rodić: Demobilisani dezerter
Rodić: Prah tišine
Rodić: PTSP
Rodić: Strašila
Rodić: Infantilni genij
Rodić: Kazneni odred
Rodić: Samomrzitelj
Rodić: Karambol
Rodić: Kazaljke
Rodić: Vertigo
Rodić: Pinokio
Rodić: Apatrid
Rodić: Bijeg
Rodić: Muha
Rodić: Šaza
Rodić: Rezervat
Rodić: Osmijeh
Rodić: Propovjednik
Rodić: Avanti
Rodić: Akviziter
Rodić: Laureat
Rodić: Kuga
Rodić: Stand-up
Rodić: Tragedija
Rodić: Paranoja
Rodić: Eutanazija
Rodić: Jutro

Gudžević: Vojo Stanić
Rodić: Jutro
Stanković: Sudbina smrti