Poslije ručka manijački sam usisivačem usisavao tepih u kuhinji. Danas mi sve ide naopako, samo treba da na posteljinu povratim, fasujem hepatitis. Religija pritišće, pršljenove drobi, nema milosti, ne pita za zdravlje. Moj Bog je posljednja cigareta u tabakeri, ispušim cigaretu, gledam odakle sunce sja.
U društvu intelektualaca pokušavam biti mudrim, izvadim se, sebe citiram. Ide aklamacija uvažene gospode.
Jučer sam izlazio iz hipsterske kafane, ispio kafu, na vratima me zaustavio konobar, suflirao da izvučem iz šorca metar toalet papira. U tramvaju gledam albinosa u bijeloj košulji s bijelim šalom oko vrata, do mene laprda ludak, kažiprstom puca šestar u konzervi paštete, liže prst.
Vraćao sam se iz kurvaluka s drocom, koračao strmom ulicom, pozlilo mi je od smrada krasotice.
Populacija je izginula prije trećeg svjetskog rata. U slučaju pucanja bolje je da me prvi metak pogodi nego da se patim.
Sergej Jesenjin nije folirant, meni ne leži, u ozbiljnoj priči sklonite ga od mene. Ne jebem ljubavnu liriku, moram priznati da sam slab na Marinu Cvetajevu i Anu Ahmatovu. Posve nejasna kontradikcija.
Pijem ne da je zaboravim, pijem da se ne bih rokno. Pišem prokrvavljeno, ekspresivno u folu dijaboličnog realizma. Fan iz Melburna svaka tri mjeseca u Buybook šalje lijepe novce za mene. Ne želi otkriti identitet. S novcima zadnjeg granta platio sam krečenje. Prošle sedmice fanovi su me presreli na ulici, grlili, umalo me nisu satrali, jedva sam živu glavu izvukao.
Nemam dojam da sam pisac, status je katastrofalan, klasična nula koja ponekad bljesne u mraku.
Prije rata komšija Tedi, pitomac Škole za unutrašnje poslove, dolazio je kući za vikend, u uniformi pitomca, s dvije crvene štrafte na hlačama, skupljao huligane u kvartu, ulijetao u kafane, pravio haos. U cafeu Adams vidio sam konobara u dubokoj nesvjestici na podu s tacnom na prsima, nekoliko gostiju jaukalo je od bolova, luster se ljuljao. Tedi je s hordom slaboumnih majmuna redom odrađivao kafane. Vidio sam kako izlijeće na ulicu, neko je povikao:”Tedi, eto murije!” Balavac u uniformi drota bježao je u sprintu, za njim je trčala grupa idiota kao bijesni rotvajleri.
Gangster sam ljubavi. Ljubav je krokodil u kadi. Gluho i daleko bilo.
Gledam nepoznatog čovjeka, jebe ga lijana na brkovima. Konstantno neki kurac čekam. Postoji li kraj čekanju. Spava mi se. San je hedonizam. Pokušavam da dođem do šporeta da stavim vodu za kafu.
Opet mi se spava. Ima li raje u Orebiću?