foto: Dženat Dreković/NOMAD

Rodić: Rezervat

Poslije ručka dokoličario sam u parku na klupi, ljuštio pistacije, jedna pistacija išla je gugiju, druga pod zube. Na stazi tutnjao je skateboard, momak s krijestom pravio je krestijane na asfaltu.

U tramvaju čitam riječi ispisane flomasterom. Pročitao sam: ZZ.

ZZ je bio malj u potiljak, aplicirati ću ga za naslov novog romana.

Noge su mi teške, imam osjećaj da su negve montirane na gležnjeve.

Diplomirani prevaranti, smradovi koji vode državu korpuse su naprcali u rezervate. Slušajte njihovu priču, spoznaćete koliko su razorni i defektni u sferi jezika. Ogavni purizam nepismenih majmuna je za Haaga. Na sceni je pokolj lažima, monstruozno mućenje nad populacijom. Fašistoidna imperija žari i pali svijetom, priča o boljitku, slobodama, demokratiji, ljudskim pravima, ogavna je američko-evropska bljuvotina.

Svratio sam do crkve Sv. Ante da kupim lozovu rakiju, pošao Franjevačkom, sreo smrada, presvukao me za cenera. Ispalih torpedo: “Dabogda u januaru na Ferhadiji na kartonu sjedio.” Pored Konaka stablo je murve, zabranjeno je penjati se na zid, dudove kupim sa asfalta, u hodu ih zobam. Jezik je ofarban, jebo ti negro bombone.

Ne šmrčem koku. Odakle mi mambe za bijelo, nemam za prezle, lovačke paštete. Štedim novce za šenluka.

Prva sam mušterija u kafani, pale se svjetla u šanku, friend Eno popravlja kragnu košulje, namješta friz. U cafe ulazi Doc Primarius, otvara priču o prosekturi. Priča bajnu priču, leš se položi na mramorno postolje, vade se organi, otvara se lubanja ko gepek caddyja. Prosektor u lubanju trpa zgužvan papir. Priča mi nije morbidna, ne izaziva tjeskobu. Vjerovatno frajer poslije rezanja leša otvori konzervu mesnog nareska, odigra ticket kladionice.

Bilo bi super da živim u bunkeru iz Drugog svjetskog rata. Dovoljan je prljav dušek i rešo za kafe i jaja na oko. Nema pranja zavjesa, nema krečenja, nema sterilne čistoće koje se grozim.

Tako bih rado grizao rogač, cuclao koru magičnog okusa, tako bih rado glavu zabio u masne ženske sise, gorko plakao.

Busola je rikavela, izgubio sam se mračnoj šumi, čujem glasanje zvjerinja. Da li je ovo san? Odista ne znam.

Samo da u vrijeme ručka ne dođe kona s turbanom, smrdi to nije normalno. Urnebes.

Vuk Rodić

Rodić: Razorni smisao
Rodić: Osuđenik
Rodić: Lovac
Rodić: Vijađ
Rodić: Šaman
Rodić: Rat
Rodić: Prizma
Rodić: Coffee to go
Rodić: Sizif
Rodić: Iluzija
Rodić: Pustoš
Rodić: Subverzija
Rodić: Mizantrop
Rodić: Igra
Rodić: Depresija
Rodić: Kastrirani um
Rodić: Reminiscencija
Rodić: Svadba
Rodić: Ekser
Rodić: Ples
Rodić: Agonija
Rodić: Ogledalo
Rodić: Semafor
Rodić: Obelisk
Rodić: Kalauz
Rodić: Dvije pjesme
Rodić: Još dvije pjesme
Rodić: Nedjelja
Rodić: Festival
Rodić: Pandemonijum
Rodić: Ludak
Rodić: Amarkord
Rodić: Rendezvouz
Rodić: Blitzkrieg
Rodić: Dresura
Rodić: Konzerva sardine
Rodić: Sindrom
Rodić: Pomračenje
Rodić: Azil
Rodić: Fobija
Rodić: Uragan
Rodić: Apoteoza praznine
Rodić: Univerzitet
Rodić: San
Rodić: Glad
Rodić: Mrtve vode
Rodić: Start
Rodić: Antimaterija
Rodić: Mozaik
Rodić: Sehara
Rodić: Handpan
Rodić: Demon
Rodić: Harizma
Rodić: Taxi
Rodić: Strah
Rodić: Imperija
Rodić: Feniks
Rodić: Alcatraz
Rodić: Romansa
Rodić: Predah
Rodić: S.O.S.
Rodić: Običan dan
Rodić: Hell's Kitchen
Rodić: Demobilisani dezerter
Rodić: Prah tišine
Rodić: PTSP
Rodić: Strašila
Rodić: Infantilni genij
Rodić: Kazneni odred
Rodić: Samomrzitelj
Rodić: Karambol
Rodić: Kazaljke
Rodić: Vertigo
Rodić: Pinokio
Rodić: Apatrid
Rodić: Bijeg
Rodić: Muha
Rodić: Šaza
Rodić: Osmijeh
Rodić: Propovjednik