Očigledno da ja nisam izmislio književnost. Ne bi valjalo da veliki umovi pisane riječi nisu bolje i blistavije pričali o ovom crnosvijetu. Bitišem u Karasarajevu gradu idealnom za pisca koji lajka crnjake. Ove redove ispisujem u kladionici na papiru grafitnom olovkom. Gledam: sipaju apoeni iz ruku mahnitih kockara ko pahulje snijega.
Dešava se da u razgovoru s nepoznatim ženama preferiram iskrene laži. Realno sam irealan.
Jastuk je presovan od ležanja, miholjsko je ljeto, pola je jeseni, lišće na drvetima je zelenije od kanabisa. Hukom tišina udara u prozorska okna, s vremena na vrijeme čuje se frktanje mačora.
Vozim rikverc autoputem Bratstva i jedinstva. Zlo mi je od prošlosti, smrdljivog anahronizma. U Splitu na studijama, bio sam usamljeniji od drveta na spaljenoj zemlji. Moja djevojka Bjonda bila je sazdana od zraka i smrada fekalija iz luke. Moja sreća bila je što nisam znao da sam lud. Iskustvo mi govori da greška može biti dobitna kombinacija. Obitavam u vakuumu. Mladost sam proveo u ludnici, u grobnici duša. Prije trideset godina na mene su navukli luđačku košulju. Luđačka košulja mi više paše od odijela ušivenog trulim koncem koje su face na poziciji spakovale masama.
Šta da slavim? Nemam praznika. Imam frižider s dvije konzerve. Opet sam veličina što je kuriozum par excellence.
Veš mašina vrti na jeftinijoj struji. S tri krpe mlatim, čistim prozore. Mozak mi se raspada od piska alarma iz obdaništa prekoputa. Komšija je marno paket makarona, pokušava da mi složi pakovanje za marku i po. Ne mogu da ga ubijedim da je moja komoda u kojoj držim namirnice puna tjestenine.
Brat ima problem s glutenom. Ide u ćevabdžinicu, maštrafi ćevape bez somuna. U Pensilvaniji kod Amiša nabavlja namirnice, u podrumu drži kacu s kiselim kupusom.
Zapad forsira izopačene slobode. Vrši agresiju na cijeli svijet. Proizvodi degenerisanu populaciju. Fuj!
Rijetko se desi da prođem pored klinike na kojoj sam kosti ostavio. Sjećam se kada sam izašao s odjela u šetnju, spustio se niz malu nizbrdicu prema mrtvačnici, zakočio pred krstom od trulog drveta naslonjenim na zid.
Tako sam se umorio od ležanja. Dani nestaju kao pjena od fairyja u sudoperu. Držim opušak cigarete u ustima.
Moja očka ima konjčka dva. Namještam loše tregere na košulji. Brenče zvona, guram prste u uši da ne vrisnem.
Čujem cvrkut straha. Truhnu riječi u grlu. Depresija.