foto: Dženat Dreković/NOMAD

Rodić: Karambol

Sreća je za mene nepoznat pojam, morate mi vjerovati. Ove mi sarme ako lažem. Svaku večer poslije skitnje ulicama isplaženog jezika dolazim kući, liježem na kauč. Na parkingu pored kuće opserviram djecu iz obdaništa. Djeca su genijalna bića, nemojte ih učiti životu, učite od njih. Čovjeka život slomi, većinu izopači, tu se ništa ne može uraditi.

Bavim se idejom da otvorim muzej odbačenih stvari sa smetljišta. Prljava kesa me više interesuje nego rolex u izlogu ili skupe cipele. Ništa čudno. Artificijelna priča, artificijelan svjetonazor zaudara na stanični klozet.

S posteljinom krenuo sam u čajnu kuhinju, s cipelama u ruci ušao u spavaću sobu. Karambol u glavi. Nisam zabrinut. Normalno ludilo. Na spavanju dugmetom s jastuka ranio sam čelo. Krv je curila pored nosa niz lice. Krvav sam ušao u tramvaj, zastrašujuće sam izgledao. U kafanskom klozetu saprao sam krv s čela, komad toalet papira stavio na ranu. Moja radost tanja je od licne na osiguraču. Sprcao sam tolike godine u guzicu, nisam došao pameti.

Od gradskih moćnika tražit ću da otvorim klub otpisanih i sjebanih. Neka nam gradski oci daju trulu uđericu, sjedit ćemo na automobilskim gumama, šutjeti, dumati o vlastitom udesu. Poslije bi išao gala party uz opuške, šalicu čaja od špinovanog šećera i kašiku suhe riže.

Svijet je disfunkcionalan, sve konce u rukama drže krvoloci. Gineš zbog imena, gineš za kurčevo zdravlje, totalni nonsens. Opozit sam religije. Priča tim vokabularom i intonacijom mi ne leži. Moj prag tolerancije je više nego kritičan. Branim tezu da se u miru vrše stravičniji zločini nego u ratu. Na sceni je klanje uz oblandu priče o ljudskim pravima, humanističkoj ideji i inim sranjima. Sve ovo prokleto vrijeme izbjegavam ženidbu, izbjegavam da se objesim kod matičara. Milijardu ljudi se izradilo, što se i ja ne bih zajebo, ipak nisam ništa posebno.

Đulaga iz Vučije Luke, fizikaner u fabrici za održavanje šinskih vozila napravio mi je kvalitetnu kacu za kiseli kupus. Sa 203 centimetra visine, nogom od 49, nisu mu mogli pronaći radno odijelo, ni cipele. Prašinao je u štofanim hlačama. Tako glomazan ubio se za drafta NBA cirkusa.

Poezija me odavno ne interesuje, interesuje me princip rada hidraulične pumpe. Moronsko mnoštvo kaka s pričama, filozofijom, mudroserinama. Pitam se kakve to ima veze s mozgom. To se obično desi facama koje poslije doručka žure da kupe jutarnje novine.

Cvrči cvrči cvrčak na čvoru crne smrče. Ko cvrči? Cvrčak. Ko mu jebe mater.

Vuk Rodić

Rodić: Razorni smisao
Rodić: Osuđenik
Rodić: Lovac
Rodić: Vijađ
Rodić: Šaman
Rodić: Rat
Rodić: Prizma
Rodić: Coffee to go
Rodić: Sizif
Rodić: Iluzija
Rodić: Pustoš
Rodić: Subverzija
Rodić: Mizantrop
Rodić: Igra
Rodić: Depresija
Rodić: Kastrirani um
Rodić: Reminiscencija
Rodić: Svadba
Rodić: Ekser
Rodić: Ples
Rodić: Agonija
Rodić: Ogledalo
Rodić: Semafor
Rodić: Obelisk
Rodić: Kalauz
Rodić: Dvije pjesme
Rodić: Još dvije pjesme
Rodić: Nedjelja
Rodić: Festival
Rodić: Pandemonijum
Rodić: Ludak
Rodić: Amarkord
Rodić: Rendezvouz
Rodić: Blitzkrieg
Rodić: Dresura
Rodić: Konzerva sardine
Rodić: Sindrom
Rodić: Pomračenje
Rodić: Azil
Rodić: Fobija
Rodić: Uragan
Rodić: Apoteoza praznine
Rodić: Univerzitet
Rodić: San
Rodić: Glad
Rodić: Mrtve vode
Rodić: Start
Rodić: Antimaterija
Rodić: Mozaik
Rodić: Sehara
Rodić: Handpan
Rodić: Demon
Rodić: Harizma
Rodić: Taxi
Rodić: Strah
Rodić: Imperija
Rodić: Feniks
Rodić: Alcatraz
Rodić: Romansa
Rodić: Predah
Rodić: S.O.S.
Rodić: Običan dan
Rodić: Hell's Kitchen
Rodić: Demobilisani dezerter
Rodić: Prah tišine
Rodić: PTSP
Rodić: Strašila
Rodić: Infantilni genij
Rodić: Kazneni odred
Rodić: Samomrzitelj
Rodić: Kazaljke
Rodić: Vertigo
Rodić: Pinokio
Rodić: Apatrid
Rodić: Bijeg
Rodić: Muha
Rodić: Šaza
Rodić: Rezervat
Rodić: Osmijeh