U ludari svi pacijenti su bezimeni, rođena su braća. Teturaš hodnikom, medicinska sestra prolazi pored tebe s infuzijom, gledaš je l te prati vlastita sjena na zidu. Nema politike, nema države, smrt je presmiješna stvar. Jedina moguća opcija je da šaku tableta strpaš u usta, zaliješ mlakom vodom iz prljavog lončića.
Kasno novembarsko hladno je jutro. Gore lampe ulične rasvjete. U jogurt sam umutio mljeveni čurokot, eksirao, iz sobe iznio pisaći stroj. Traka se izlizala. U ladici tražio sam pakovanje nove vrpce, u ladici samo što nema krepanih miševa. Pisaći stroj je skalpel, živo meso reže bez anestezije.
Prolazim kroz park, petorica homelessa spavaju na klupama s kapuljačama na glavama, na tuljane podsjećaju. Drhtim od studi. Pazim da se ne okliznem o smrznuto svelo lišće. Stojim pored semafora, nisam usnifao koku, ušmrkao sam dim iz auspuha busa. Gušim se, vrti mi se u glavi. Na ulici nema ni ljudi, ni goluba, ni paščeta.
Kafana mi je draža od teatra. Raskomotio sam se, ispijam kafu, na stolici pored mene nepoznat čovjek spava. Društvo mi prave prazne stolice. Rezonantan zvuk bušilice za beton odadire. Nemam gdje da pobjegnem. Palim cigaretu, prvi dim je najslađi, slađi od hurmašice. Dim uvučem do pankreasa.
Ozebla mi duša na ovom zlom vremenu, koksna peć je ne može ugrijati. Ne znam gdje mi je glava, gdje guzica. Kada istinu govorim sebi ne vjerujem. Preopasan sam luzer. Derem dno da je to fascinacija. Muda su u procjepu. U mozgu stanuje nimbostratus. Nikakva zemaljska ljepota me ne zanima.
Pičim, pičim, pičiću i na more stići ću. Uželio sam se da vidim kravu na livadi, kvočku s pilićima. Uželio sam se da pomilkim telence. Danf balege za mene je prijatniji od parfema Coco Chanel.
Dan je iscurio. Skidam ga iz sjećanja ko pahulje snijega s rukava. Mati u hladnoj kuhinji pegla čaršafe i jastučnice. Poslije srka jake kafe kažem: “Izlazi tekst na Nomadu.” Mati me ne gleda, spušta mi: “Obriši sline iz nosa.” Trpam mobilni u džep, bježim preko praga. Prisjela mi je mahala, tračevi, najprljavija moguća igra. Samo sam u prolazu.
Što dedo Hurem ima šmrk. Bože sačuvaj. Nanino zlato. Ide zeljanica iz Fijakera.